Stvarno mi je Enigma da si u današnje doba ugostitelj može priuštiti loše ćevape s isporukom od sat i pol. I to meni koja mu naručuje skoro svaki dan i još mi ima obraza reći da sam zadnja i nek izvolim čekati, tj. da ima devet dostava. Zar mi nije mogla reći. Imamo puno narudžbi, čekati ćete sat i pol,i nema problema, otišla bih u dućan po sendvič...Ovako...Nikad više od njih.

Ćevapi katastrofa. Loši i neukusni i puni soje (fuj)

By the way. Gledao me blagonaklono i pokušao razumjeti....Hello, ja mu skresala da nije smiješno, on da se ne smije, ja da ima onda boru smijulju, on da nema boru...

Ima boru. Mislim definitvno...A ja imam rupu u glavi. I sijede na glavi. Krajnje je vrijeme za farbanje.
U stvari u glavi...prazno...tam gdje je logika i matematika, slova i brojke puno ko šipak, a u ostalim dijelovima ne siva masa, nego pink masa....Bother. Bother. Bother.

I pun želudac loših ćevapa, jer sam bila pregladnila pa sam ih smazala. Pohlepno i bez daha. I sad naravno boli.

A ja bi kavu. Pa bi kavu. Pa bi Sivog. A Sivi...Nema ga. Postao je samo glas. Krasan i dobronamjeran, ali previše ima svojih problema da bi poklonio jedan sat Loptici. Kako ih i može pokloniti kad ih nema....Što ja očekujem. S kojim pravom ja uopće nešto očekujem. Do doista nažalost ja nemam nikakvih prava i mene zapravo već dugo ništa ne pita. Usuđuju se dati primjedbe. Lijepa si, ali bila bi ljepša da....

Oblačno je, pomalo mutno. Posao naravno napravljen. Posao....

Ma gdje je ta ljubav ili barem prijateljstvo. Gdje su ljudi? Gdje sam ja?

Ma nisam u Andromedi. Trenutno sam oko Plutona, na izlasku iz ovog sunčevog sustava.

On je govorio. Promijeni livadu. Ja da, ma odmah u Irsku, Ameriku, a može i na Grenland. Na Grenlandu nema livada. Ima ima, globalno zatopljavanje odgovorila sam. Kako me je naljutio.

I ljute me i livade i hrastovi i vrbe i rakete i peglice...samo stvar naracije...a ništa bitno i ništa kako.

Mislim kako objektivno jedan leptir može promijeniti livadu....Je ak si nabavi krila lastavice. Tj. postane lastavica. Mislim shvaćam ja poantu. Bitna je suštinska promjena.

Ali opet pitam u što. I koliko je to iskreno. I koliko sam onda to ja Loptica. A ne moroam biti. Da doista zašto bih ja uopće bila Lopta, Loptica, Skočica, Hopsica...Zašto bih ja bila ja....Stvarno kako se usuđujem ja biti ja.

MOLIM POŠTENOG NALAZNIKA MOJE SIVE MASE DA MI JE VRATI. ISTOG NAGRAĐUJEM PREMA ŽELJAMA.