Jutros bonaca. Vidjeh ga i čekavši ga naišla nevera. I vidio je neveru. Što ne volim nevere. Unatoč tome što je poslije more tako plavo, zrak tako čist, gotovo miriši....

Ne možeš promijeniti druge ljude, ali možeš sebe. No kako se promijeniti u u ovom današnjem svijetu. Što postati.

A jutros totalno zelena. I zelena i pomalo žuta, koja točkica crne. I crvena.

I ljuta sama na sebe. Jako ljuta sama na sebe...

A sad čekam ćevape. Sigurno ću nakon njih ipak biti malo manje ljuta ;))))