Nije mogao imati djece sa svojom ženom. Bile su sedamdesete. Dijete iz epruvete nije postojalo. Rodilo se prvo, a njegovo je bilo prvo u Hrvatskoj. Ostvario san. Naizgled nemoguć. A sin. Dobar zdrav i prav. Upravo završava fakultet. A tata, ima malu plaću, ali ne očajava. Šeće djecu prijateljice po parku. Kao i ja nećaka. Mlađeg ovaj puta. Bili i na kolačima. Teta naravno na kavi bez šećera. On kasnije u parku. Ma veselja. Priča, priča pričica i druženje....Ovaj se iznenadio. Pa nikad te nisam vidio trudnu, a sad tako velik sin. Ja se šalila. Rentam si ga povremeno. Starijeg za kino. Mlađeg za šetnju. I kaže da nije lijepo biti teta.... Ovu nedjelju za kazalište....Prošlu za plivanje....

A baka u "problemima"...Mama na vozačkom, baka ordinira...Peru se noge. Poslije se uči engleski....Brat kod zubara. Zadovoljan. On koji se petnaest godina nije usudio ići zubaru, sad je zadovoljan ovime. Ne mrem biliviti. I drago mi je. Neka. Nek je prevladao strah. Šogorica vrijedno uči znakove, a mene svi propituju ovih dana o Englezima. O kojima ja imam vrlo pozitivno mišljenje.

Najviše mi se sviđa da kad oni izađu van, nemaju kompleksa. Ak im se bilo koji komad sviđa, prići će popričat i ak ih otpiliš oni će te dočekati dosjetkom. I način na koji pišu u novinama. I tako to....

U komp inače ulijeću, znani i neznani. No nema veze...Veselo je. Raspoloženje mi se popravilo i lijepo je poput ove krasne jeseni. Sunčane i tople. U život isto ulijeću. Znani i neznani. Platila aerobic tako da ću sigurno vježbati mjesec dana. I blog otpopodne nije bio plaćeni oglas. To sam bila ja...Moje mišljenje o najboljem čovjeku za Hrvatsku...Nije bilo komentara....A tako je to....Ponekad nema komentara...Ili ima...ne nema :))))