ponedjeljak, 29.08.2005.

Loptica koja skače i plače

Uveseljeva Loptica. Skače u neočekivanim pravcima. Zabavna je do beskraja. Uvijek odskače. Uvijek je u nekom drugom ćošku. I nije skupa.

Može se "kupiti" deset deka čokolade, sladoled s poviješću, osmijehom, pozivom....
Može se s njom i razgovarati. O svemu. Slušati će i uglavnom biti kontra. Ponuditi novo viđenje svijeta...Ljubavi. Poljupca....
A onda provali poput bujice....Teška je ....Ne može se obuzdati..Izmami suzu u oku...
A ona se nada...iako je ledište tu...Nada se jednoj maloj rozoj kućici negdje na periferiji...od jedno pedeset kvadrata....s njim...iako je nemoguće...i totalno nerealno...No Loptice Vam nikad nisu na zemlji. One skaču i skaču i uvijek ponovo i nanovo postanu igračka. I ništa više...
A suza klizi...mama mi se smije...i mamaa se smije...jer zna da su Loptice uvijek in...Uvijek će se naći netko tko bi se želio poigrati, a u prirodi svake Loptice je da se igra...Da je vesela...Nema tu ozbiljnosti kad već u slijedećem momentu može stradati njegova Kineska vaza....Ili njena duša.

....a htjela sam samo napisati

Žena s "dušom", njemu i isključivo njemu, a on dobro zna koji je to on...

....nudi pusu ujutro
....pusu kad dođe s posla
....pusu prije spavanja

....ručak po izboru
....speglanu košulju
....pola sata slušanja svaki dan
....vjernost i postojanost


Nudi...jednu drugu Lopticu...Jednu pravu nogomatnu Loptu s kojom će imati osječaj kao da je sudionik finala svjetskog prventstva u nogometu.
Onak bijelu...pa malo crnu...Marka nije bitna...
A Lopta ga voli....I voli...Iako je u svakom momentu spremna od njega odustati...jer ovu igru on vodi...Od početka...
I nisam ti kriva što si me zavolio...iako je to možda samo odraz mog oka u tvom oku...Tj...moja ljubav izlazi iz tvojih očiju...
I nema boljeg...niti poštenijeg...bez obzira na sve...
A sada na spavanje...Suza se osušila....Na tv....Milić..Mama se povukla...Zašutjela...Prsti lete...tekst više nema smisla...mijenjaju se programi...opet Milić....
Orginali, klonovi, pusa....i...
Da...i...uvijek mi Je I bilo problematično slovo.
Uglavnom: Rezime....Loptica koja skače. Vesela, šarena i gumena...Nije za izložbu, nije za diku, nije za viku...Neobičnog dizajna...i..i ...i...
Post dugačak...možda nepotreban...ali imala sam potrebe mu to reći...Javno...I nisam tužna...Uopće...Ne mogu reći ni da sam vesela...U stvari spava mi se...I idem...Spavati...Prespavati...Sutra je novi dan...Utorak....Dan kad idem na frizuru...Da biti će to dobar dan...Ne zato što idem na frizuru, nego uprava i stoga što sam Loptica...Danas dolje, a sutra....a sutra možda na vrhu duge...


- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #