Rano ranila, krenula, smrzla se u glavi propuh. Rezime prvog dana nakon godišnjeg. Čudom se čudim koliko neki ljudi uspiju izrovariti u tjedan dana i čudom se čudim kako službenica HZZO u Jukićevoj i ona u Velikoj Gorici imaju dijametralno suprotna stajališta glede ispunjavanja određenog dokumenta. Uglavnom knjigovođa nikad nema pojma...

Danas sam ispala par puta magarac i to...a jurila i žurila da se odmorim. Sad cijeli dan prevrćem hrpu papira i pažljivo, jako pažljivo gledam što me sve može snaći i ne naći da naći.

Znam ja da me određene osobe vole, i to jako i veoma i iskreno, ali u pitanju je druženje kojeg ni pa ni i ni.

Evo zašto je blog moja najbolja prijateljica:

Svaki dan je tu, tj. kad god ja poželim pronaći komp i uključiti se u svijet.

Kritizira me ponekad, ali vrlo rijetko.

PMS hvala na pitanju imam, i to se ne da izbjeći.

Proživljavam takva s.... zadnje vrijeme da mi je blog zapravo vedar što po meni i tko po meni sve gazi i što si neki iz real worlda dozvoljavaju tj. da budem točnija što sam im ja sve dozvolila tako da mi je i brat u zadnje vrijeme postao odvjetnik i počeo prvo meni, a onda po redu čitati bukvicu, pa čak i tati koji vjerojatno proživljava zadnje dane.

I to od najbanalnijih stvari.

Jer recite zar nije vrlo žalosno da ni najbolja prijateljica nema s Vama vremena deset minuta popiti kavu, a uz blog pijuckam istu tu kavu i otresam dušu. Pa kad se zamijene teze ili čak i ne....blog jest moja najbolja prijateljica.

I danas jesam u rozom i duša jest zelena i mirna poput lijepe čiste rijeke. Koji vir, nema žalosti ni ljutnje samo konstatacije i promatranje mijena i podlosti i ponekog lažnog osmijeha.

Ono što te ne ubije te ojača.

U biti na stolu su dvije šalice s kavom. Jedna kisela kava i jedna dupla i fina. Jako fina. I pijuckam. Jer sve je riknulo u međuvremenu, a ja samo mogu listati papire, i listati i listati i malo nešto pospremiti. I biti otrovna, a to neću. Kad se borim isključimo je to bez emocija i samo pucam argumentima i šibam arktičkim pogledom od -50. Većini prisjedne, a bome i meni jer ne želim i nisam takva, ali takav je svijet i ponekad moram tako.

Što se ja sekiram. Nova dijeta se već sprovodi. Ponovo se ozbiljno razmatraju blind date-ovi, danas radim do iznemoglosti, a sutra idem na frizuru.

A život jest lijep, poseban i izvanredan, nesvakidašan, neobičan i svoj. Ispred iza i u meni, svašta se tu nađe, pa čak i pokoja bombica.

No polako i vedro...Polako i vedro....Polako i vedro...Moja mantra iako nimalo ne vjerujem u ništa što ima korijene istočno od Dunava.

A sad idem baciti kiselu kavu. Što će mi. A i ove fine sam previše popila. Voda. Voda je to što meni treba.

Da a ona je lijepa, prekrasna i predivna. Doista prekrasna.