Kiša rominja. Jedva sam se dovezla do Zaprešića. Klijent mi hitno traži dostavljača. Plaća od 250 kuna naviše. Dnevna isplata. Pa ko voli nek se javi na mail. Provjeriti ću ga sutra.

S druge strane tata je na rubu. U pitanju su dani ili je ovo samo teška faza. Nastojim ne razmišljati. Nastojim živjeti.

Preda mnom kava mineralna i sladoled. Ovo je ljeto, ljeto sladoleda.

Ovo je ljeto ljeto kave...Ovo je ljeto ljeto mineralne.

On duge tamne kose. Pomalo nabit. Mnoštvo jezika u njegovoj glavi. Tanki prsti.

On, kratke tamne kose. Visok i dalek. Jedno bok i ništa jurim žurim...

On nizak i plavog oka. ... I mnoštvo odgovora u glavi, ali bez pravog pitanja.

On crn i daleko. Na otoku, na sinjem imoru. Susret za koji tjedan. Pred daleki put.

A danas....Za ljubav nije bilo mjesta. No feelings...
Samo tipkala i tipkala i tipkala....Spremala i odlagala i spremala i odlagala. I tako cijeli dan. Koji je postao prekratak. Nije bilo vremena za običnu razmjenu misli. Ideja. Za ljubaznost. Neobaveznu kavu. Nije bilo vremena za ručak, osmijeh. A sada je zovem. Ne zato što mi je obećala dar, nego zato što mi treba prijateljica. Koja će mi reći. Joj Loptice kako krasno izgledaš. Joj Loptice, živi svoj život. Joj Loptice isključi mob i odi na to naše Jadransko nam more i uberi sol.....

A otišla bih spavati, a ne spava mi se. Odgovor na mobu...Bok nazovi kasnije....Odgovor životu...Dođi prije kasnije, nisi moj tip, zaslužuješ to i to. Nisam spreman, nisi spremna, ovo i ono...Klasična priča. Ili ne.

Ispred mene Žutilo od štampe. Neka. Ovaj je tjedan bio tjedan bez friza. I nije bio bitan. Nikome nije bio bitan...Ili je... Mob šuti. Pozivi upućeni uzalud. I čeka me bela. Nema se snage. Ili ima. A sad još malo kave, malo aqua minerale i malo sladoleda. Ovoljetni izbor. Uz crvene sandale koje su preživjele drugi popravak. Ready for g.o.

Tipkamo se nakon pakiranja. A za job mislim ozbiljno.