Report u 15.00. Objava tko zna kad...tj. upravo sad.

Situacija mirna. Jedan porezni savjetnik kaže jedno u drugom časopisu za porezno savjetovanje piše sasvim drugo.

Glava lagano boli cijeli dan. Sve je pod kontrolom. Spojler koji sam odvalila na Mišku košta 130 kuna i sutra ću ga kupiti.

Iako ću ga vjerojatno opet odvaliti. Pa opet kupiti. Hoću lijepog Miška. hoću lijepu sebe...Iznutra i izvana.

Vani je sunce, u mojoj duši isto. Problemi, nisu zaboravljeni, pomalo potisnuti, uglavnom ne mislim na njih. Još 10 minuta pa sam na suncu, tj. u machini. Neizmjerno me veseli.

Ovako ga čeznutljivo gledam kroz prozor. Ne znam da li da je nazovem....Doista ne znam. Ne znam da li da ga nazovem...Doista ne znam.

Glava ipak lagano boli. I boli cijeli dan. Začuđujuće, ne smeta me to....

Vesela sam unatoč svemu, iako sam zadnja dva bloga klela svoj dugi jezik...ipak mi je drago....drago mi je da on zna moju nacrnju tajnu...a što će biti i kako nemam pojma.

Jer istina,kakva god da je je istina bolje da je došla s moje strane nego iz nego negdje sa strane...Tako da danas nakon tri se dana osjećam mirno i zadovoljno.

Čeka me još napornih sati danas. Jedan razgovor tj. dogovor. Malo slaganja dokumentacije i...

Postavila je pitanje, zašto toliko radiš. Zašto i čemu. Što da joj kažem.

Pričala je o vremenu kad su ljudi sjedili pod orehom cijeli dan, nisu im trebali parfemi, auti, skupa odjeća, rosfrajni štednjaci. Živjeli su mirno. Bez stresa.

Pitala me kad sam zadnji put pročitala neku lijepu knjigu, dok sam prije čitala tri dnevno.

I opet pitanja...Sazrijet će i posložiti se stvari u mojoj glavi. I doći će moje vrijeme i naći će me the uomo običan.

A dok se ne poslože, ja ću i dalje biti u sazviježđu Andromeda i svakodnevno putovati do Zemlje i natrag...Pitam se samo koliko će me u kunama koštati to putovanje,
koji komad srčeka će biti na mjestu i da li će me the on barem tu i tamo pričekati na Luni. I kušnuti. A i malo više od toga.