Ovo nije asocijacija na našeg vrlog blogera iako sam tamo pobrala ideju prije pola minute.

Upravo mi je pala na pamet jedna kriva procjena mene kao osobe.

Rečeno mi je da se u ovom momentu bavim stjecanjem imovine tj. da sam se u ovoj fazi života tome posvetila....

Naizgled stvari jesu takve. Puno radim tj. dosta svog vremena ulažem u posao. No nije razlog stjecanje imovine...Ili se ja varam, pa je dotična osoba ipak u pravu.Zapostavila sam recimo roman radi toga. Nisam zadovoljna napisanim a nemam onih krucijalnih osam sati da ne nešto od svega toga posložim. U stari znam kad stvari sazriju posložiti će se same po sebi i nekoliko poglavlja će se samo napisati u pola sata.

Vratiću se temi. Novac. Koliko je u stvari bitan ili ne....Ponekad jako ponekad malo, a često ništa.

Sad ćete se smijati naveliko...Pa kako ništa. Evo što ne možete kupiti. Jučer sam cijeli dan provela s nećakom od devet ujutro, do devet navečer, jest da je bilo i drugih ljudi, ali to dijete u tih devet sati nije niti u jednom momentu bilo dosadno...Zaokupljalo je moju pažnju, pristojno se ponašalo, bio odlično društvo i imali smo svoje teme i razgovore. Momente tišine...uživanja u muzici, krajolicima...filmu...Nije da nisam potrošila na to naše druženje nešto novaca, ali...koliko puta sam utrošila i novac i vrijeme na ljude s kojima nisam mogla provesti u društvo više od nekoliko sati. I još došla nasekirana ko pas nakon svega....

Obrazovanje košta, ali pitam se koliko. Danas u doba Interneta, knjižnica, jeftinih knjiga ogromnog izvora informacija i podataka sa svih strana koliko ono košta. Harvard košta, ali mislim da osoba može steći znanje tj. obrazovanje sličnih dosega s neusporedivo manje novaca. Pogotovo kad imaš nekog da ti ukaže tj. sistematizira i/ili usadi neke navike.

S druge strane ona najvažnija stvar na svijetu a to je ponašanje samo se često nauči u samoj kući. A koliko košta dobar kućni odgoj. Zapravo koliko košta nešto što se je prenosilo s koljena na koljeno....pa i čitalo iz knjiga koje su stare po nekoliko tisuća godina...

Koliko zapravo košta ljubav. Bilo majke, oca, brata, sina, unuka, kćeri, muža, ljubavnika, prijatelja, prijateljice, neprijateljice.

Jedna blogerica mi je ponudila transformaciju u princezu...na barem jedan dan....besplatno. Pitala sam se čime sam zaradila postati princeza na jedan dan. Zar svojim "prosipanjem" pameti. Očito baš time. Koliko god to smiješno izgledalo i grozno zvučalo.

Ponekad potcjenjujem taj svoj blog. Istina je čitanost mi je zadnje vrijeme opala. Ali tome sam ja najviše kriva. Zapela u posao i naprosto postala neiventivna, dosadna tj. nezanimljiva, ponavljajuća , a ponekad me je i teško pratiti...Jer napola kažem neke stvari. I to samo zato što su one meni u mojoj glavi jasne, a jasne su mi i na ekranu kad ih sama čitam, ali bojim se da takav vid pisanja se sviđa samo jednom određenom broju ljudi. A istina je da ne želim niti sve reći ne zato da bi bila nedorečena, nego zato što želim ipak sačuvati neke stvari za sebe i potpuno svoje, i nitko, ama baš nitko ne zna sve....iako ako jedna osoba ovo čita, ona vjerojatno zna jako jako puno...Naprosto za neke teme nije vrijeme...

Imam svoj krug čitatelja. Kako bi se to reklo marketinškim rječnikom svoju nišu. Znam da me neki čitaju jer me poznaju, ali se vrlo često iznenadim tko je i tko nije pročitao te moje uradke.

No novac kontra novca. Na meni lijepe roze hlače s rasprodaje. Kosa svezana tj. u rep jer je danas nemoguća nakon jučerašnjeg dana na bazenu. No ipak čista i uredna. Parfem koji košta, ali za koji je recimo moja šogorica meni rekla da sam baš to ja. Mislim taj miris, taj sam ja.A pronalaženje sebe je sve samo ne pitanje novaca. Doslovno i preneseno. Iako ponekad i jest. No više nije nego je

I crvene sandale su koštale. Ali prekjučer sam vidjela jedne po pet puta većoj cijeni (imaju signature istina), ali i ja sa svojim crvenim mogu kroz svaka vrata u odgovarajućoj varijanti.

Da, postoje varijante i podvarijante mene....Ali ne toliko različite koliko bi ja htjela ili koliko si nekad mislim da jesam.

Primjerice zadnjih petnaest godina, daleko više me zanima muška pamet nego neki drugi atributi. Cijenim ljepotu, ali ne volim ispraznost. Iako je da se razumijemo onaj Ivica izuzetno i fizički lijep. A biti lijep s četrdeset i nešto je i nije pitanje gena, no najvećim dijelom je odraz ljepote duše vlasnika....Jer na našem licu ispisan je naš živom I žene i muškarci koji ga speglaju, odreknu se dijela sebe.

I novac nas uljepša, omogući nam najbolju garderobu, zubara, pedikera, frizera, ali....mnogo je lijepih djevojaka, žena, muškaraca, ljudi treće životne dobi bez svega toga. Njihova ljepota izvire iz onoga što imaju za reć.

I vjerujte mi doista je najljepše biti u nečijem društvu u tišini, a nakon svega osjećati se kao da je sve ispričano. To treba znati. Takav treba postati. A tko to i ima li novaca kojim se to može platititi...

A ona dvojica plavokih od jučer i ne znaju koliko su dukata stavili na tekući račun koji vodim kao izvanbilančne aktivnosti (najvažnija stavka bilance mog života). Da danas sam bogata. Bogata ko krez....a jučer....jučer sam nekome koga ja jako volim bila savršena...ima samo sedam...sunce tetino.

.