Na tv....stari film..danas je bio sasvim novi dan...

Nećak je danas proplivao. Trebalo je volje, snage, uvjeravanja, vježbanja i malo dječje konkurencije da preroni svoja prva četri metra. Pa dvadeset puta po četiri metra...

Bili smo i u kinu. On i ja. Madagaskar. Opet topla ljudska priča o životinjama, ali ako si odrastao možeš je puno bolje razumjeti i veseliti joj se. Iako se i nećak beskrajno veselio.

Bez obzira na cijenu i novi grudnjaci su u ormaru.

A jučer sam srela nekoga kog nisam jedno pet godina i pričala o svojoj najboljoj prijateljici o kojoj nisam ništa čula već četiri godine. Nije se udala. Ne relaciji Velika Britanija Hrvatska. Za nju ne postojim. Bila sam preteška u jednom momentu. U stvari bilo joj je možda previše stalo pa nije mogla prihvatiti mene takvu. A ja opet stara.. S kojom borom više i dugom plavom kosu. Potpuno različita i neočekivana.

Prekrižila me. Poput mnogih. Zašto ljudi tako lako otpisuju druge. Zar doista misle da neki od nas u borbi s vjetrenjačama ne uspijevaju iste navesti da barem vrte kolo u istom smjeru.

Iznenadio je moj izgled. Zapravo sve.

A on mi je jednom rekao da sam eterična. Još ni sada mi nije jasno što zapravo želi reći. Riječ eterična. Poput zraka, nevidljiva...bez nje se ne može ili nešto nestavarno.

Klaić kaže lagana, fina, nježna, tanana , prozračna. Otkad mi je to rekao zapravo se pitam što je točno mislio.