Danas sam se pomirila s jednim starim prijateljem. Uzrok nesporazuma je toliko bezveze, ali nismo razgovarali dvije godine. Javio mi se na Iskricu. Pitao za ljubav i tako smo razvezali par dana i sad idemo na kavu. On je u sretnoj ljubavnoj vezi (dragu je upoznao preko Iskrice) i vrlo mi je drago zbog njega. A bili smo doista dobri prijatelji. Ima mnogo dobrih kvaliteta, ali kad se ljuti, ljuti se dugo, ponekad ne želeći saslušati argumente i druge strane.

S jednim sam se prijateljem pomirila s drugim posvadila. Tak to ide u životu. Čovjek je dobio životnu priliku, a otišao je spavati umjesto da napiše životopis (pola sata posla). I rekla sam mu kaj ga ide. Da unatoč trudu i tečajevima u mladosti da mu je engleski zahrđao i da mi doista morao poraditi na njemu. Da mu je trenutni životopis po formi iako odličan zapravo vrlo nemoderan i da treba prepisati formu od jedne naše poznanice. I zalupio mi vratima u virtualnom svijetu. Možda i u stvarnom. Nemam pojma. Ljuta sam ponekad na tu svoju jezičinu. Svi laskaju, dive se i ne znam kaj izvode, prenemažu se kak su neke stvari teške, a ja ako me se baš pita (a ponekad i bez toga) kažem istinu koju moram priznati da ipak malo drugačije vidim od drugih. Kao pravoj Blizanki ja vam ne vjerujem u jednu istinu. Koja nekad zvuči grozno i povrijedi druge ljude.

Jer zamislite ako je neko učio engleski petnaest godina, pa ga nije koristio deset (ode vam znanje k vrapcu) i onda mu neko ko ja veli engleski ti je katastrofa. A čovjek se sjeti sati i sati provedenog u školskoj klupi, pa na tečajevima, po stranim zemljama i kaj ja sve znam i ne znam, ali otišlo trenutno sve u vjetar. Mentalna blokada. Mislim takvi ljudi svoje znanje nadoknade već u prvom tjednu boravka u inozemstvu, ali doista treba s vremena na vrijeme i otići tamo i pričati isključivo strani jezik.

Prilike u životu ne dolaze često. U biti kako kome. Ja vjerujem da svatko stvara i svoje prilike, ali kad ti je već pruže pitanje je zgrabiti je ili ostaviti. Danas sam opet čula još jednu po meni odličnu ideju. Ljude koje nisu fer jednostavno opisati imenom i prezimenom i reći njihove grijehe. Javno. Mislim bez pardona. Cvjećar taj i taj uvalio mi staro cvijeće. Frizerka ta i ta spalila mi kosu. I tako od početka do kraja.

A čula sam i par drugih teorija. I drže vodu.

A sad malo o Iskrici. Mislim treba biti otvoren i na taj vid komunikacije. Iako ljudi skriveni iza virtualnih nickova si svašta dozvoljavaju. I nemojte misliti da se ne mogu provjeriti neke stvari. Mislim defitivno mogu. Ako komada upoznate preko Iskrice, bolje vam je da više ne iskričarite jer bi vas isti mogao pod drugim nickom malo testirati. Iza krasnih 19 godišnjakinja znaju ponekad biti ljudi u četrdesetima kojima je do zafrkancije. Profili su neistiniti jer ljudi su u vrlo malom broju sposobni prepoznati istinu o sebi. Tamo su stvari stvar prezentacije, ali ima ok ljudi. Vrlo ok, dragih i poštenih koji su svjesni da je to danas najjednostavniji vid komunikacije i upoznavanja.

A bolje i loš date, nego sjediti doma. Vrijeme prolazi, a svako vrijeme nosi svoje veselje. Ak si ga znaš prirediti. A ponekad treba biti oštar i reći kak vele stari ljudi bobu bob. A malo mi je žao. A možda i nije. Jer tako saznam ponešto o sebi i ponešto o drugima. Životna iskustva nikad nije loše stjecati. Pozitivnim razmišljanjem i djelovanjem stvari se riješe. Na vašu želju i korist. A sad idem pisati pismo isprike.

Mislim onome kome sam rekla da ne zna engleski. Jer ga zna. A kaj ga ja znam malo bolje nije uopće relevantno jer već za tjedan dana me može prešišati.

U stvari izgleda da ima nešto u ovom mom lošem horoskopu ovaj tjedan. I još sam prehlađena