U ovim uvjetima nije jednostavno svaki dan na cestu pa odvoziti 60 km, a kako je tek drugima koji moraju voziti mnogo više, a i starije aute.

Moram priznati da se Miško sasvim drugačije ponaša na snijegu i ledu od starijeg auta. Nešto mi je mušićav. U stvari možda je osnovni problem što ima malo više konja. Već mi je otplesao dva tri puta na cesti u zadnja dva dana. Nije to ništa strašno, kojih desetak centimetara, ali ja to nisam navikla. Istina je da sam nagazila na kočnicu (a kao to se ne smije), ali kako bi drukčije stala. A i s druge strane strašno je žedan, tj. troši dosta goriva. Potrošnja tekućine za stakla je isto velika, tako da svakih deset dana usipam jedno dvije litre nove tekućine.

Ma ne želim se ja. Dok se drugi smrzavaju na tramvajskim stajalištima, ja u toplom autu slušam Vicka ujutro, a popodne Sonju. Puna je informacija. Jučer joj je gostovao Drago Plečko s onom forom kak će atestirati bioenergetičare, ali kao da karizmatike ne treba testirati jer oni djeluju na duhovnoj razini. Iako sam katolik prihvatljiva mi je ideja da svako stvorenje ima energiju. Ali isto tako i je neprihvatljivu da neki imaju toliko dobru energiju kojom mogu iscjeljivati ljude. Pa su pričali o legendarnom Braci kojem se nosi cvijeće, a koji je dokazano pomogao mnogim ljudima. O fra Zvjezdanu Liniću, velečasnom Sudcu i sve to u jednoj emisiji. I naravno o osnivanju novog instituta za astrologiju. Iako je Sonja izvrsno vodila kavicu, malo mi je to sve nespojivo. Ja vjerujem i bila sam na seminarima duhavne obnove i nisam vidjela čudesna ozdravljenja, ali sam vidjela mnoge ljude koji se nakon toga osjećaju bolje i dolaze opet. Ljudi tamo nalaze supatnike, mogu otvoreno popričati o nekim stvarima i ponovo dolaze....

Sada to malo teže. Jer je zima. A zima ove godine zube ima. Na televiziji je zametena Lika i kak se radnici Zimske službe pokušavaju protiv ovog vremena. No priroda je ovaj puta ipak malo jača. Za sutra je najava -17 C. Već razmišljam kak ću ujutro odlediti vjetrobransko staklo, što ću obući.

No znam što ću večeras napraviti. Ko pravi zimski medvjed ću rano na spavanje, a sutra malo ranije krenuti kako me ne bi iznenadile (ne)prilike na cesti.

Karta je v žepu... Haljina spremna (zlatno crna kombinacija). U petak idem zubaru na izbjeljivanje zuba, a u subotu već imam zakazano kod frizera. Šuze su lakirane i vrtoglavo visoke, a imati ću i vrlo zgodnog pratioca (koji se je pobrinuo za karte- blago meni). Nedostaje mi crveni detalj koji je kak ti obavezan za bal. Imate li Vi ideju?

P.S. naravno da ću sve oblogati...mislim bal

Mišljenje

Loptica kontra cijelog svijeta:

Iako sam o tome blogala mogu ja i opet, a potakao me natpis u jučerašnjem Večernjem listu. Riječ je naime o odgodi građenja auto ceste Zagreb-Sisak.

Prijedlog:
Napraviti auto cestu Zagreb-Sisak-Kostajnica-Bosna pod hitno i financirati istu porezom od 15 % na prodaju nekretnina (pretežito građevinskih zemljišta) pa i poljoprivrednih uvjerena sam da bi i jednostavna računica pokazala da je cesta ISPLATIVA i da bi se vrlo brzo mogli vratiti inozemni dugovi potrebni da se plate izvođači radova i materijal za tu cestu. Da ne spomenem ostale izravne i neizravnim prihode, a najveći dobitak bi bio da bi se vratio život u taj kraj i da bi je trebalo što prije napraviti, a ne tamo neke 2007 ili koje već.

Moje skromno subjektivno mišljenje je, a i povrat pdv koji traže stranci je koji je u Zg najveći, da je Zagreb naprosto je procvjetao zadnje vrijeme. Na ulicama je živo, stalno se nešto događa i grad ima jednu pozitivnu atmosferu. Zašto tako ne bi bilo u Petrinji ili Slavonskom Brodu gdje su nešto stanovnici laki na okidaču.

Uvjet ravnomjernog razvoja je infrastruktura tj. ceste. Do Osijeka nam treba sto godina, a Varaždin se izgradnjom autoceste preporodio. Nije čudo da cijeli Varaždin stoji iza Čačića, koji je ipak najzaslužniji da se ta cesta brzo izgradila.

Čakovec i cijela međimurska regija idu naprijed velikim koracima, Zagorci ne zaostaju, a u Lici su cijene zemljišta narasle nekoliko puta. A upravo slušam Sanju i priču kako je u Fužinama lijepo živjeti.

Svi viču da je u Hrvatskoj loše, ali mislim da je ipak daleko bolje nego na mnogim mjestima na kugli zemaljskoj. Nedavno sam bila u Beču i vjerovali vi meni ili ne Zagreb ima bolji štimung. Ako ništa drugo čovjek se sigurnije osjeća na zagrebačkim ulicama.

Prijatelji, poznanici, blogeri

U životu su čudni neki putevi kako se dolazi do prijatelja, poznanika, poslovnih partnera, i tak to.

Blogera Novac sam upoznala na druženju blogera srijedom s tim da sam prije i poslije uredno kritizirala njegovom blog jer moje je mišljenje da su se neke teme malo previše pojednostavljivale, a i s nekim tezama dotičnog blogera se ne slažem ni sada. Pustite da Vaš novac radi za Vas, a ne Vi za njega-tako nešto je bilo u pitanju. I to sam uredno oblogala i tj. obrazložila.

U međuvremenu sam počela čitati Hard kapitalizam, novopridošlog blogera na Almost cool listupostala dio zajednice Sunčani krug. Riječ je po meni o odličnom blogu koji pojašnjava tržište dionica i opcija, na sasvim drugačiji način i koji jasno govori da novci ne padaju s neba i da Market treba pratiti, poznavati, interpretirati.

DA se vratim na bitno, u toj zajednici Suncani krug je Novac, koji je uredno pozdravio moj dolazak (a kao ljuti neprijatelji smo bili). Pomislila sam pristojan čovjek idem ja pogledat taj blog ponovo, a ono na njemu neke i sasvim korisne stvari. Dublje analize novih propisa, kak sam bila u pravu kad sam pokrenula d.o.o. i tak....Iako se ne moraš s nekim složiti oko nekih stvari to ne znači da ti ljudi nisu ok, a naročito mi se sviđa Obrazac jer nam je time svima bloger Novac uštedio barem 5 kuna koliko je prošle godine koštao obrazac, a to nije mala stvar, tj. to je jedna kava. A ja kao pravi ljubitelj kave znam da je to velika lova.. Zrno po zrno pogača, a kamen po kamen palača, a kava po kava, besplatan rak želuca.

Preporučio me je za ispunjavanje porezne prijave. Mislim ja to znam napraviti dapače i polaskana sam njegovom preporukom, a sve potencijalne korisnike obaviještavam da uredno izdajem račun za svoju uslugu, kopije pk, pk1 kartica, i druge dokumente (račune i slične stvari), koji su mi potrebni za točan izračun, uz ispunjeni upitnik, mi možete poslati i mailom, kao i dokaz o uplati , ispunjenu prijavu šaljem mailom natrag, uz račun, sami je potpisujete i nosite na poreznu upravu (kako bi dobili broj) ili je pošaljite preporučeno, što je po vašem izboru. Cijena ove usluge je 80 kuna, PDV uključen i odnosi se samo na fizičke osobe. Izračun poreza na dohodak dobiti će te najkasnije do idućeg radnog dana na svoju mail adresu.

Poslodavci i druge organizacije (tipa Osiguravatelji, banke...itd) su Vam dužni svu dokumentaciju vezanu uz isplatu Vaših plaća, honorara i ostaloga što se potrebno da se adekvatno ispuni porezna prijava dati do 31.1.2005. a porezna se prijava mora predati zaključno s 28.2. 2005.

Ako želite da Vam baš ja izračunam porez mailove primam zaključno s 25.2.2005. kako bi Vi izračun mogli dobiti s 28.2.2005.

Kako sam sama neki dan rogoborila protiv Internet prijevara, možete platiti i gotovinom tj. doći u ured po poreznu prijavu i platiti na licu mjesta uz prezentaciju orginalne dokumentacije, ali dokumente i ispunjeni upitnik, morate poslati dan ranije mailom da se povrat poreza izračuna. Cijena je naravno ista.

Kako bi znala koji su ljudi došli po mene putem bloga, a kako je i Blog privatno vlasništvo, neću do daljnjega linkati adresu svoje firme jer kako mi ekonomisti kažemo nema besplatnog ručka, bloger Novac će od svake Vaše prijave dobiti određenu proviziju, a ja tako i pojednostavjujem svoju računicu koliko ja dugujem njemu i eventalno ili njima, i MOLIM VAS SVE MI ŠALJITE NA lopticaskocica@gmail.com.

Ovo nije blog ovo je zapravo poslovna ponuda...Ne mogu vjerovati da upravo ja pišem na blogu poslovne ponude, a prva sam rogoborila protiv toga. No život piše neke druge priče, a ja sam namjeravala danas napisati drugo poglavlje Romana. No to će biti sutra na redu.

Nedavno je bio dan smijeha. Danas svi govore koliko je važno smijati se. Radim za jednog novog klijenta i stalno me pitaju zašto se ne smijem. Teško je smijati se sam sebi, a u papirima sam našla grah i repu pa treba to rasčistiti, a to je mnogo sati mukotrpnog rada pa mi je faca ozbiljnija nego obično.

Inače volim se smijati i šaliti. I imam pomalo uvrnuti smisao za humor. Šalim se ja i na svoj račun, ali i na tuđi, našalim se ponekad kad mnogi misle da nije vrijeme za šalu (ne na sprovodima, ali poslije znam pričati i slušati simpa anegdote iz života pokojnika i nasmijem se koji puta). Volim i komedije, i sad po ne znam koji put gledam Dadilju i smijem se. Ima mnogo fora na prvu loptu, ali volim ja i one malo sofisticiranije. Ali vrate i drugi meni fore. Primam smiješne filmove, stranice, sms-ove, često se sijem pred ekranom, a vidim da blogeri copy pejstaju sve i svašta...

Nekih novih tračeva baš i nemam. Malo sam smršavila, cca 5 deka, ali valjda bude i to krenulo. Nastojim ne večerati, ali svako malo padne pizza, zagrebački, bolonjez i ostala dijetalna hrana. Ne jedem poslije 6 i znam da će to donijeti rezultate. Taman ću biti najtaman oko slijedećih Sisveta, a onda kreće zimska klopica pa ću idući siječanj biti opet na dijeti.

Sve se u životu kreće u ciklusima. Kilaža, ljubavi, ekonomija. Evo javljaju na RTL da su hrvatske dionice značajno porasle, ali su prije toga su naravno bile pale. No unatoč tim ciklusima razvoja, zastoja i nazadaka, stvari idu naprijed. Jedan moj poznanik mi je govorio da smo na desetak godina od maksimuma svjetske privrede ili nekih drugih maksimuma (ako sam je dobro razumjela- sunce neka knjižurina). To je samo jedna od teorija, vjerojatno odlično obrazložena, logična pa bi stoga valjda trebala biti i istinita. Ne bi se složila s takvim pogledom na stvari. Mnogo je toga stvar interpretacije, kuta gledanja i iako je dobro obrazloženo i logično ne mora biti istinito. Čuveni Newtoni zakoni i nisu baš dokazala empirijska mjerenja tj. postoje odstupanja koja se u istu teoriju ne uklapa. Čimbenika zašto ipak nešto što je logično i argumentirano nije i VERITA ima raznih. Naime u svijetu ima mnogo promjenjivih i uvijek nastaju neke nove varijabli. (Ono da će lepršanje krila leptira prouzročiti ne znam što tj. tzv. teorija kaosa baš i nije nešto što previše vjerujem iako su vremenske prognoze sve točnije i točnije, a ista je nastala upravo iz tog razloga. Glede ekonomije činjenica jest da je Tsunami mnogo razorio, ali iza toga kreće se u obnovu, to pokreće investicijske cikluse, reflektira se na cjelokupnu lokalnu, a poslije i na svjetsku privredu ( i pokreće nove prevare na Internetu).

Inače preporučila bih svima novi fim Richarda Gere-a i Jennifer Lopez gdje je glavna tema ples. Ali i mnogo više od plesa. U životu svako od nas mora pronaći neko svoje osobito zadovoljstvo, a onda isto podijeliti s nekim do koga Vam je posebno stalo. U životu je bitno raditi, ali se je bitno i smijati. Puno se smijati, a nekad i plakati. Jer zapravo ako nisi istinski žalovao ne možeš se ni istinski radovati. Pod uvjetom da si u tridesetima. Mislim samo u tridesetima možeš imati ovakav stav.

Osvanuo je prekrasan sunčan dan. Nedjelja. Popila jutarnju kavicu, poslušala prognozu i krenula na Izbore i tržnicu. Kako je vani bilo prilično hladno, a na autu centimetar leda odlučila sam što je prilično neuobičajeno za mene, sve to obaviti pješice.

I tako ja put pod noge, prečicom, tj. zaleđenom livadom koja sva bijaše posuta injem i svjtlucala se na jutarnjem suncu brzim i žustrim korakom krenula

IZABRATI
. I jesam. Ja sam izabrala, a kako poštujem Zakon, šutjeti ću kako.

Došla do tržnice i tamo razgledavala koja bi to glavica salate bila dovoljno dobra za današnji ručak. Kupila sam i tiskovine, Gloriju i Večernji, a još se uvijek dvoumim da li da kupim Coehla i čuvenog Alkemičara koji je u njem zrekao(Ako nešto doista želiš, cijeli svijet će se urotiti da i to dobiješ)..

Mislim da moram pojasniti zašto pišem Riznicu Ilirsku.

Da bi znao i prepoznao što si sada moraš znati što je bilo i kako je bilo. Riznica Ilirska će biti serijal u kojem ću doslovno citirati snove i misli naših predaka koji nikada nisu živjeli i imali svoju vlastitu državi. Mnogo je kritika na račun ove naše Hrvatske, ali od kritika nema koristi treba raditi, stvarati, predlagati, organizirati, biti konstruktivan.

Sve je moguće u životu. To nam uvijek iznova dokazuje Janica koju ni operacije, ni kratkovidnost ne spriječavaju da bude opet najbolja među najboljima.

Nitko nas građane ove nam Lijepe naše ne sprječava da mi nju učininimo ne samo najljepšom jer ona to već jest(tj. da očuvamo njenu ljepotu), nego i najboljom državom na svijetu. I nikad nije gotovo, pa kad nas i crna zemlja prekrije. Jer svaki čovjek ostavlja trag, izabrao on to ili ne. A koja će biti naša ostavština. Jer ne možemo vjećno kriviti ove ili one ili neke treće.

Da parafraziram Demokrita, ali i kontriram istom unatoč tome sve u životu mijena jest i nikada ne stupamo u jedne te iste rijeke u suštini se stvari ne mijenjaju. Živjeti treba danas, ali treba misliti na sutra.

Netko je rekao:

"Ne pitaj se što država može učiniti za Tebe kao pojedinca nego što Ti možeš učiniti za državu."

a vrijedi i

"Ne pitaj se što netko može učiniti za Tebe, već što Ti možeš učiniti za njega ili nju i učini to s veseljem. Moći nešto nekom dati, je jedna od najvećih radosti"

I za kraj:


"Gdje ima volje ima i načina"





- 15:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
kupi coelha. on fakat ima smisla. :P (rock_girl 17.01.2005. 12:50)

Riznica Ilirska II


HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE

Još Horvatska ni propala,
Dok mi živimo,
Visoko se bude ztala
Kad ju zbudimo;
Ak je dugo tvrdo zpala,
Jačja hoče bit.
Ak je sada vu snu mala,
Če se proztranit.

......

"Hoj Horvati, braćo mila,
Čujte našu reč,
Neče nas razdružit sila
Baš nikakva več;
Nas je negda jedna mati
Draga rodila,
Z jednim nas je, Bog joj plati!
mlekom gojila.

....

Ni li skoro zkradnje vreme,
Da nju zvisimo,
Ter da ztranjsko teško breme
Iz nas bacimo;
Ztari smo i mi Horvati,
Nismo zabili,
Da smo vaši pravi brati
Zlo prebavili"

......

Vsi Horvati se rukuju
I zpoznavaju,
Iztinski se sad kušuju,
Reč si davaju;
Neka znaju sveta puki
Njihov novi zvez,
Hvalit čeju vnukov vnuki
Slavzki narod ves.

Nudar bračo, čaše z vinom
Sad napunite,
Zdravicu Horvatzkim sinom
Vernim napi'te:
Neka živi naša sloga,
Vsaki pravi Slav,
Pravi sinko roda svoga
Neka bude zdrav.


Ovo je svega nekoliko kitica iz hrvatske iz čuvene hrvatske budnice Ljudevita Gaja.

Ne p(j)eva jedino Lopticaskocica, a svi drugi blogeri jako "lijepo" pjevaju i veseLo se druže.

Najveći pljesak na otvorenoj sceni je pobrao Fotoalbum s Like a Virgin, ali ni ostali nisu zaostali. Od glavnih faca tj. redovnih izostali su Daywalker, Sadistico i Tratimcica, ali to nas nije omelo o dobroj zabavi.

S Filmom sam otračala cijelu holivusku i inuidustriju i slažemo se oboje da je Duga mračna noć genijalan film (jest da je od Vrdoljaka, ali je genijalan), da je Duga splitska noć genijalan film, da je Kajmak i marmelada bezveze. U stvari Srbi i Bosanci bi trebali raditi komedije, jer to znaju, a mi Hrvati tragedije i povijesne filmove jer mi to znamo (tj. Vrdoljak). Pjesma iz filma Dunjo moja u Oliveroj izvedbi je jedna od najljepših pjesama svih vremena. Američki glumci su bolji nego američki film. Keanu je mrak, Brad je mrak, Mel je mrak mrak i Angelina Jolie je najmrak.

Drama Regine Elene s blogerima u glavnim ulogama je odličan blog po ocjeni stručnog žirija, a od petnaest tisuća blogera druženju je prisustvovao svaki tisućiti.

Najveće partijanerke su Cybergirl i Celeste koje su nastavile zabavu u Jabuci, a Stetocina je podbacio. Bio je fin i pristojan, prava suprotnost svom nicku.

Ako želite i Vi postati jedan od nas samo dođite. Cvjećarnica-Mesnička. P(j)evanje obavezno osim ak niste ja..

Ostale priutne ću spomenuti drugom prilikom ali je bio prisutan the frajer i the poetese.

Jučer sam imala rekordan posjet na blogu. 160 ljudi je navratilo (toliko nije ni kad sam imala naslovnicu) i to najvjerojatnije jer me oblogala Petra. Zato hvala Petra. Po njoj sam vječita studentica, polupankerica...ma pročitajte. Po zadnja dva posta vidite da radim mali blog zaokretu. Iz ormara sam izvukla svoj rukopis romana (počela sam ga pisati prije pet godina i nema dodira sa stvarnim osobama, imena i događaji su izmišljeni, copywright by lopticaskocica) i sad ću ga ovdje i objaviti. Poglavlje po poglavlje. U bilježnici je deset poglavlja, a koliko će na kraju ispasti to ćemo vidjeti. Neću naravno pisati svaki dan, ali potruditi ću ga završiti do idućeg Božića. U toj generalki od čišćenja našla sam i mnogo prastarih knjiga iz kojih ću Vam prezentirati meni najdraže stvari. Počinjem kao što ste vidjeli s temom Riznica Ilirska. Pisati ću i dalje o ekonomiji i blog sastancima, svojim osjećajima i mnogim drugim stvarima. Report o druženju u Cvjećarnici slijedi kasno naveče.

Tipkamo se.

Josip Drašković u Disertaciji iliti razgovorima darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših, za buduću dietu ungarsku odaslanem, držan po jednom starom domorodcu kraljevinah ovih. U Karlovcu, pritiskano slovima Joana Nep. Prettnera 1832.

Ime mi je Nensi Slamar. Neobično ime i neobično prezime za nekog koji nikad nije bio poput drugih. Nisam nikad bila prosječna. Nisam nikad bila loša. Bila sam najbolja.

Ovo je moja priča.

Moji su živjeli na rubu egzistencije i svađali se po cijele dane, nisam imala ni svoju lutku, ali imala sam the mozak. Oduvijek sam smatrala svoj mozak, svoju pamet svojom glavnom imovinom. Doista se ničim drugim nisam ni mogla pohvaliti. Nisam bila lijepa, nisam bila visoka, nisam bila simpatična, ali sam mogla zapamtiti cijelu knjigu u dva sata i riješiti zadatak nad kojim je mozgao cijeli razred, zajedno s profesorom.

Nije mi bilo jasno zašto drugi zamuckuju u odgovorima, kako ne mogu razumjeti jednadžbe, kako ne znaju razlikovati č i ć, ije i je.

Voljela sam biti najbolja iako mene radi toga nisu voljeli. Zapravo uglavnom su me mrzili su. Učenici, nastavnici. Naročito moj učitelj Razum. Mrzio je on i one gluplje. Njima je običavao reći:
"Sjedi drvo na drvo bukva ostaje bukva".

Moj najdraži sport je bio šaptanje. Bijah majstor u tome. Znala sam ljudima reći upravo onu ključnu riječ koja izvukla iz odgovarača dugačak i suvisao odgovor za barem ocjenu više od objektvinog znanja. Testove iz matke sam rješavala u 10 minuta, onu čuvenu težu D grupu, a jednom sam riješila sve četiri grupe, ljudi su izdistribuirali testove naokole i cijeli razred je dobio 5. To je bilo osmo svjetsko čudo. Još i dan danas se u mojoj bivšoj školi priča o čuvenom 8c razrednice Posavnjak koji je cijeli dobio pet iz testa iz matematike.

Ja sam se u stvari beskonačno dosađivala u osnovnjaku. Ajde nadavala sam se instrukcija. Gledajući objektivno ometala sam nastavu jer i prije neg je nastavnica postavila pitanje ja sam znala odgovor i što je najgore i odgovorila. Htjela sam preskočiti nekoliko razreda, ali u ono socijalističko doba bljezgarili su o nekakvoj psihologiji i pedagogiji, a ja sam sjedila jedno 10450 sati, ne naučivši apsolutno ništa jer sam to znala otprije, tj. naučila sam sama doma ili iz enciklopedija ili iz Kviskoteke.

Jedino nisam znala s vodenim bojicama. Osnovno kod vodenih bojica je što se napravi otprve to je lijepo, a nekakvo miješanje boja ili popravljanje slike vam u konačnici rezultira papirom punim mrljica ili čak mjestimično probušenim papirom. Neuredna sam bila do zla boga. I moj me je Razum zbog te moje šlampavosti ponižavao na Likovnom i dao mi četvorku što sam ja smatrala smrtnom uvredom. Mislim imati četvorku u knjižici. Grozota.

Ali zato je Učenička knjižica od petog do osmog bila besprijekorna. Sve pet u svim rubrikama. Skužila sam vodene boje i zapravo postala i najbolja na Likovnom. Ta me Profesorica jako voljela. I začudo, nije bila jedina. Bilo je još tu među njima dobrih duša kojima nije bilo bad što neka tamo klinka zna više od njih u njihovom fahu. Put u životu mi je tada bio prav i određen. Jer najbolja sam zar ne.

I bila sam do jedne famozne travanjske nedjelje. U tren oka je sve nestalo, dvije neprospavane noći i the mozak je otkazao.

Činilo se da nema nade.

Kao i većina Hrvatica ovih dana krenula sam na dijetu. Naime sve mi dobro znamo da božićne i novogodišnje bakanalije povećavaju naš opseg (grudi bokovi i struk), a i celulit (kriva je majoneza 100%) poprimi ogromne razmjere. Na dijetu sam krenula prošli tjedan. Počela sam ne večerati. Izgubila četiri kg (ne smijem ni reći koliko sam dobila ukupno), a onda sam počela ponovno jesti jer sam kao kile prebrzo zgubila. Dobila sam naravno natrag dvije, a sad opet ne večeram dva dati i nisam zgubila niti grama.

Sve ove brojke govorim napamet (pomnim promatranjem svoje figure u ogledalu tj. koliko imam špekeca na leđima), jer se ne usudim (doslovno i zaista) stati na vagu. Stala sam tamo u dvanaestom mjesecu pa me skoro strefila kap.

Vježbanje mi naravno ne pada na pamet jer ak počnem vježbati narasti će mi apetit i opet evo kila natrag. Plan je idući. Ne večerati barem osam dana, a onda još dva dana piti po dvije litre mineralne dnevno i onda stati na THE VAGU.

A sad ode ja...Moram igrati Monopoly. Jučer me je nećak pobjeđivao i dijete se toliko rastužilo što sam siromašna da mi je htjelo pokloniti i novce i kuće i zemljišta. Veli neću ja jadnu siromašnu tetu. Bojim se nikad od njega kapitalista a možda postane Indigo dijete.

Ah na ovo ne znam što bi rekla. Jaca ja mljela li ga mljela. Ko neka kokoš. Bila je nezaustavljiva. Definitivno je izgubila moj glas, a vjerujem i mnoge druge. Čuli smo već prežvakane stvari. A starno Stipi ne mogu natovariti aferu oko love nikako, a stalno to povlače. Ne volim ni njega jer mislim da je prestar i da ne trebamo drugog doživotnog predsjednika. Ali niti ovakvu predsjednicu. Slažem se ja s njom bubne ga Mesić. A i ono s transkriptima mi nije po volji. Ali da nije njih bilo Blaškić bi još sjedio u Haagu. E da je pokojni Spajić živ za njega bi glasovala. A glede Mikšića. Pa što. Čovjek pogriješio, odgulio. Koji smo mi licemjeri. A očito je bilo nešto s tim stanom kad je Jadranka tako poskočila. Udarac u gležanj. Pa što bi htjela. To je politika. Tko nema želudac nek ne ide tamo.... Žao mi je što joj to Mesić nije i rekao. Mada je on jučer bio gospodin. A ona nije bila dama.

Evo, dobila sam račun sam telefon i nisam pala u nesvijest. Naime ovaj sam mjesec od mojih umirovljenika u kući dobila jedno 321435648 puta Vecernjak pod nos s onim člankom koliki računi mogu nastati surfanjem Internetom. Ovo je ionako bio zadnji mjesec da sam surfala preko 56kb modema, a glede opasnosti iz vrlih nam novina mislim da se uvelike pretjeralo. Pa nećeš svaki puta kad ti skoči neki prozorčić klikati ok. A onaj tko je na Netu na taj način može si na ikonici u uglu vidjeti na kojoj je on to vezi. U međuvremenu mi je instaliran i Office 2003, poslušala sam T com i uzela preporučenu zaštitu, a čak su mi i na gmail prestali dolaziti spamovi. Mislim dođe tu i tamo koja porukica, ali nije to niš opasno.

Malo sam se zabrinula kad mi nije dao otvoriti jednu pričicu na BBC-u, ali sam resetirala računalo i opet je bilo sve u redu.

A s ADSL-je bajno. Čuvenog Sadistica učita mi u mikrosekundi, a počela sam i slušati radio preko Neta za vrijeme bloganja i inih aktivnosti. Čvrsto sam odlučila naučiti html i redizajnirati blog, ali obzirom da mi većinu sivih stanica okupiraju porezni propisi mislim da će mi trebati jaakooo puunoo vremena.

Inače oboružala sam se literaturom. Imam tiskano izdanje RRIF-a, RIF-a, Financija i poreza, a upravo se spremam pregledati stranicu ministarstva financija.

Danas sam najviše slušala o onoj groznoj saobraćajki na Ilici. Nisam baš čula priču iz prve, ali jesam iz druge ruke i doista ne mogu vjerovati. Tu se nema što ni komentirati kako je grozna situacija. Nedostaje mi inače jako kavica sa Sonjom na Obiteljskom. Ona uvijek ima neke dobre priče, interesantne ljude iako mi doista idu na živce neki ljudi(jedni te isti) koji se konstantno javljaju u eter. Na kavici mi se sviđa i ono DANAS NAUČI, a i mnoge druge stvari. Moram priznati da ujutro obavezno slušam Vicka, al opet ne mislim da je zavrijedio stan od grada Zagreba.

Još bi se osvrnula na sintaksu dresera koja se ovih dana povlači po mojim omiljenim tiskovinama. Mislim Lino je to rekao privatno, a ne u nekom intervju...U stvari prenijeta je informacija koja je u stvari trač. Ne brine mene kaj ljudi tračaju, ali me brine kaj su vodeći Hrvati tak jalni jedan drugom. Kaj je meni. Pa nisam otkrila toplu vodu.

P.s. ek neko treba pozivnicu za gmail nek se slobodno javi imam viška

Danas sam bila na seminaru RRIF, tj. skupu na kojem su nas računovođe pokušali iznova naučiti kako napraviti završni račun i što je to novi Zakoni donose.
Događaj se zbio u Kontiju, pardon Operi, pardon Westinu, a na stranu sve računovodstvene egzibicije o kojima je danas bila riječ šokirala me količina loših frizura u dvorani.

To kak da je bilo natjecanje. Jadne računovotkinje su očito zapale u opaku krizu tj. počeli ih pritiskati rokovi jer frizure su naprosto vrištale...želim stručnu ruku. U dvorani je bilo cca 800 žena, a od toga sigurno 600 loših frizura.

Bilo je tu masne kose, suhe kose, kose s izrastom, frizura iz četrdesetih, frizura iz osamesetih i moram priznati nekoliko odličnih frizura. Do jučer smo sve bile na inventurama pa nije ni čudo.

Na licima sudionika od početne nezainteresiranosti negdje pri kraju seminara se nazirao očaj i rezignacija potpomognuta velikim podočnjacima i nedostacima make-upa. Seminar je koštao 244 kune, za što se je dobila mlaka kava i jedan fascikl i dva papira u njemu.

Predavači su se pohvalili kak su sudjelovali u izradi Zakona i propisa i tumačili nam što se zapravo htjelo reć tj. kako su oni to lijepo sročili što je zapravo duh Zakona. Ono ko nekad na hrvatskom. Što je zapravo pjesnik htio reć. A što će reć poreznici. E to je veliko pitanje.

Tak, ak idete na put morate dokazivati da ste putovali, parking karte i cestarine svakako sačuvajte, a ak to nemate onda će Vaš partner kod kojeg ste bili mora potvrditi da ste kod njeg bili u posjetu (mislim ak Vam poreznici to priznaju).

A da bi neki trošak bio reprezentacija na recimo račun od restorana, mora se napisati s kim se je to bilo na ručku, tj. morate dokazati da ste to poklonili poslovnom partneru....mislim još malo pa će za poreznike potpis konobara biti ključni dokaz da se je ručalo s dišom neke firme....Bisera ko u priči. Frendica i ja tračamo malo te računovodstvene časopise i savjetodavce i ne mremo ne primijetiti da pojedini su tak loši da Vam kažu da ne znaju, da nemaju ideje i tak. A ne kažu trenutno ne znamo, ali nazovite za pola sata pa ćemo saznati.

A vi im uredno plaćate pretplatu. Stalno sam rogoborila protiv Novca, ali moram mu priznati da mi on sada masu puta dođe ko besplatan RRIF. Jer primjerice dok se nije malo ulijenio, svaki dan se iz bloga moglo saznati kaj je novo iz NN sa stranica Porezne uprave, a sad šmrc opet moram kopati sama.

Pa ću i ja imati lošu frizuru ko šesto mojih kolegica, a na obnavljanje make-up mogu zaboraviti. I zato Novac blogaj. Iako i dalje se držim svog stava da j možda u nekim stvarima je u pravu, ali nekim i nije. Ulaganje u investicijske fondove zaboravite. Uzmite malo Večernjak i pogledajte koje su im stope prirasta. Kad Vam isplate premiju osiguranja kroz 30 godina, em neće biti to love koliko ste dali i još ćete platiti porez. Ma ko to zna. A možda ćemo za 30 godina samo svi imati lošu frizuru.

Jučer se je šaroliko društvo na HTV skupilo da bi raspravljalo o sivoj ekonomiji i njenim učincima na gospodarstvo. Na stranu da ljudi pojma nemaju pa tako je naš vrli ministar Šuker izjavio da se na kavu u kafiću plaća porez na potrošnju, a ne plaća se jer se plaća taj porez na bezalkoholna pića, alkoholna pića, vino i pivu. A on je glavni kapo za financije i možda ne bi trebao sve znati, ali ne bi trebao niti drobiti gluposti i pričati o onome što zapravo i ne zna.

Prvo rad na crno. Da bi Vas netko platio na crno on mora imati te novce, a ti novci Vam ne mogu biti tak črni.

Zato što:

Poduzetnik ilegalno obavlja aktivnost, ne ispostavlja račune, a njegovu robu ili uslugu mu plaća na primjer građanin koji je dobio plaću iz koje su isplaćeni svi porezi, prirezi i doprinosi. Dio love poduzetnik isplati svom radniku na crno koji će uredno tim novcima platiti režije (koje nisu u domeni sive ekonomije), kupiti hranu u shopping centru (to isto tak nije na crno-uredno plaća znači PDV i posredno porez na dobit tvrtke koja isto prodaje), platiti kredite i mnoge ine stvari koje su u domeni legalne ekonomije. Ostatak love će poduzetnik uredno strpati u džep ili izvesti iz zemlje, uglavnom ne platiti porez, ali budimo realni. Nije to baš tako vjerojatno. Jer naš će si poduzetnik kupiti koju mečku, pa jahticu i milijun drugih većih ili manjih stvari, primjerice školovati djecu u inozemstvu i uglavnom porez će već biti plaćen (Švicarsku ne računam). Da s takvim poslovanjem on ne može na javne natječaje gdje se u Hrvatskoj vrti najveća lova i istina je da nepošteno konkurira onim poštenima koji sve rade legalno, ali na strani legalista su motiviraniji radnici jer znaju da im se primjerica plaća doprinos za penziju, da im se na kraju godine smiješi povrat poreza i dobiva doista mnogo kvalitetniju radnu snagu.

Poduzetnik svu poslovnu aktivnost obavlja legalno, a zapošljava na crno i isplaćuje plaću na crno. Takva se plaća u principu plaća iz dobiti. Na prihode poduzetnik plaća PDV od 22%, a na dobit 20% i znači njega i te kako koštaju ta siva ekonomija, a i država lijepo tu zaradi.

Ima masu poslova i ljudi kojima odgovara rad na crno. Primjerice penzioneri. Već i vrapci na krovu znaju da praktički pol muške populacije iznad 33 koja je sudjelovala u ratu je u mirovini uglavnom dijagnoze PTSP. Bez obzira na bolest mnogi od njih mogu i žele raditi, (za ostatak čitamo u novinama- crna kronika svaki dan), a ne smiju legalno jer tko bi se lud odrekao mirovine u korist nekakvog nesigurnog posla. Mnogi su se okušali kao poduzetnici, ali nekima jest, a nekima i nije baš išlo.

Nisu oni jedina skupina umirovljenika i ljudi koji radi. Mlađe umirovljenice masovno čuvaju djecu, čiste tuđe stanove, lokale i nadopunjuju si prihode. Naravno na crno. Ali opet isti novac potroše u legalnoj sferi ekonomije. Njih s druge strane plaćaju oni koji privređuju uglavnom u legalnoj sferi ekonomije i što više reći.

Dio nezaposlenih prima po 1000 kuna mjesečno. Kad je nemate vjerujete mi velika je to lova i SIGURNA, a svi rade s vremena na vrijeme razne poslove koji mjesečno i nisu cijela plaća, ali zarade i opet potroše u legalnoj sferi. Daju im opet novac ljudi koji su primili plaću (plaćeni doprinosi) ili obrtnici i poduzetnici koji su ionako odmah krivi čim ih poreznik pogleda. To znaju mnogi od njih.

U crne prihode ubrajamo i mito i korupciju. Ali i ona se kanalizira u najvećem dijelu u sferu gdje se mora platiiti porez, ak na niš drugo onda trošarina na novi BMW ili porez na kuću za odmor.

Pa čak i kad u autopraonici date 60 kuna za pranje auti ti se novci ne mogu stvoriti neba i nema te države na svijetu koja propusti uzeti dio svog poreznog kolača.

Nisu mi jasne sve te priče o sivoj i legalnoj ekonomiji. Ne pada mi na pamet susjedu za štihanje vrta platiti poreza i doprinose zato što neko maše parolom siva ekonomija.

Ako ne mogu namiriti mirovine za umirovljenika iz doprinosa za mirovinsko osiguranje, a mogu ga iz izdašnog PDV-a. Jer 22%. Ljudi pa čija je to umotvorina. I jednoj bogatoj Njemačkoj je dovoljno 16%.

Po meni je glupo dijeliti nešto na legalno i kao ilegalno (osim droge i oružja, ali to nije tema ovog posta).

Nitko, ali baš nitko ne želi promijeniti propise na način, da i mi i država imamo maksimalne koristi, a ne pojedinci koji kradu li ga kradu. I sada će oni uvesti maksimalne kazne. Može, ali nek prvo kažnjavaju sebe i svoje poslovne makinacije i bezobrazluke. A neke još i plaćamo za njihove neznanje. Glavno da se jedni te isti ljudi vrte godinama po funkcijama i kak se stalno izmišljavaju novi načini da se izvuče lova (legalno iz državnog proračuna, ali na crno u džepove manjih ili veći ribica i državne administracije).

Neke stvari su i stvar etike. a etično bi bilo smanjiti poreze u cjelini, omogućiti svakome da radi, ali i minimalna primanja po stanovniku da nitko nije gladan. A i gladnih ima u našoj Hrvatskoj. Na Svetom Duhu kolone čekaju obrok svaki dan. A zašto ne bi recimo postali Šveđani. Socijalna i pravedna Lijepa Naša.

Slušam Jadranku i Stipu. Glasovi su ujednačeni, nema strasti nema mesa u tim govorima. Daleko više sudjelovanja je bilo u današnjoj Sanji, gdje su ljudi koji su studirali vani govorili o nostrifikaciji diploma i mnogim drugim problemima kojima se suočavaju pri povratku u Lijepu našu. Mislim da svaki, ali baš svaki mladi čovjek bi morao otići van na barem tri mjeseca. Ako ništa drugo usavršiti jezik, vidjeti svijeta, naučiti razmišljati na drugi način. I vidjeti da u Lijepoj našoj i nije tako grozno. Recimo u Velikoj Britaniji ste dobrim dijelom određeni svojim naglaskom, klima je doista grozna i koliko god London bio bajan i sjajankad vidite East End zlo Vam dođe. Sivilo i sivilo, a još neke stvari koje nisu obnovili od World War II.

Glasovi se pojačavaju. Tema je Družba Adria. Mesić ga priča li ga priča i sekira se. Ah čudne su to priče. On je probijao blokadu Dubrovnika. I tako to...Puno se priča, a malo se radi. I nije šija, nego vrat.

Jadranka se ljuti što Mesić kazo da je ona dobra ženska. To zbilja ne kužim. Zakaj se zgodne ženske vrijeđaju klad im se kažu da su zgodne. To ne implicira i da nisu pametne. U biti i nisu baš pametne ak se na to vrijeđaju. Jer što ima biti loše u tome biti komad. Pisala sam na tu temu i Ptica je komentirala kako izgled je bitan. Njena ljutnja na Suzana, paštete i slične stvari. Pa treba i s vicmaherima znati. Uredno se nasmijati ili samo ošinuti ledenim pogledom sugovornika i eventualno dignuti desnu obrvu. Kao nisi baš pametan....

Sad je tema 0,00. Pa kaj filozofiraju. Pa prepolovile su se nesreće odkad je 0,00. Nek si muški nađu ženske vozačice ili muške vozače koji ne piju. Mislim pa više nam je ljudi u saobraćajkama stradalo nego u ratu.

Žene koje rade nedjeljom.E tu je Jadranka u pravu. Ne treba nam radna nedjelja u trgovini. Treba odmarati.

Račan-Drnovšek sporazum. Kao Mesić je bio protiv.

A jel doista. Pa ne bih baš rekla.

Kalendarski je zima, ali zapravo nije.

Šetala sam danas Jarunom sa svojim nećakom kao i mnogi drugi Zagrepčani. Kad su se pred nekoliko godina labudovi odlučili prezimiti na Jarunu, svima nam je to trebalo biti znak da se klima doista i nepovratno promijenila.

Prognoze za središnju Hrvatsku su strašne jer naime prognozira se da bi za dvadeset, tridest godina se Panonska Hrvatska pretvara u pustinju. Da bi isto spriječili potrebno bi već sada bilo početi s gradnjom kanala za navodnjavanje. Nažalost naš je budžet kao švicarski sir i lova curi na sve strane, a najmanje za ono što je Hrvatskoj nužno i potrebito.

A ima još čudnijih stvari. Neki dan sam se vozila elitnih zagrebačkim kvartovima (sjeverno od Britanca) i stanje fasada je katastrofalno. Cijene kvadrata stana u tom dijelu Zagreba paraju nebesa, a zgrade su u užasno lošem stanju. Ružne i neodržavane. Nije mi jasno da se u Gradu ne može donijeti neki propis po kojem su stanari dužni održavati pročelja, a ako ne mogu nek kapitaliziraju svoju nekretninu i presele se u jeftiniji prostor koji će moći održavati. Znam da je sigurno u tom kvartu masu zaštićenih najmoprimaca, no zar mi Hrvati baš uvijek moramo stvari riješavati naopačke.

Kad ćemo konačno vidjeti umiveni Zagreb. Zar doista moramo čekati novu Univerzijadu.

Gledajući burzovna događanja na dulji rok vidljivo je da su upravo tehnološke dionice, te koje na dulji rok su u cjelini gledano donijele investitorima, zaposlenima i inima najveće probitke. Nove tehnologije nam omogućavaju mnogo toga.

Za male novce danas se moge napraviti vlastiti Big brother show i ako je dovoljno interesantan isti može i komercijalizirati.Nove tehologije nam omugućuju da budemo obaviješteni brže nego ikada, da svoja razmišljanja podijelimo s drugima, da si organiziramo date, družimo s istomišljenicima u stvarnom životu, nude nam nova zvanja i zanimanja, nove mogućnosti zarade. Nove tehnologije će do jučer nepokretnima omogućiti hodanje, u stvari gotovo je nemoguće predvidjeti kako će se stvari odvijati u budućnosti.

Čitala sam Brucošicu i njegovo mišljenje da svačije mišljenje jednako ne vrijedi to jest da su više vrijedna mišljenja eksperata. Pa ne bi se baš složila. Eksperti doista često znaju o čemu pričaju, ali masu puta se desi da je taj njihov pogled preuzak i da nisu u stanju vidjeti šumu od pojedinačnog stabla. Ponekad naoko obični ljudi imaju oko za neke stvari.

Više nego ikada svijet je pun odličnih fotografija. Razlog je vrlo jednostavan. Fotografija tj. dostupnost te tehnologije omogućila je ogromnoj masi ljudi da se istom i bave i danas je svijet pun odličnih fotografa.

Ista stvar se desila s pisanom riječju. Na blogu svatko može svoj pisani uradak objaviti i bez obzira po kojem ključu ljudi postižu čitanost, malo po malo postaje bitna kvaliteta napisanog i ljudi to prepoznaju. Kad se u sve to ukomponira i solidan dizajn, adekvatan odabir slika, čak i ljudi kojima je novinarstvo struka dolaze po informacije i sugovornike na ovaj naš medij.

Predmijevam da slijede masovno kratki filmovi, reality emisije u domaćoj produkciji, a tko zna za koju godinicu i cjelovečernji filmovi.

Fotoalbum postavlja pitanje u svom najnovijem blogu o trajnosti stvari. Čini mi se da su stvari trajnije više nego što se želi priznati...Ljudi se zavaravaju da danas stvari nisu trajne...Jesu, ali brzina kojom industrija izbacuje nove proizvode i agresivnim marketing kampanjama stvara se iluzija da se neke stvari mora imati. Što nije loše. Jer onog momenta kad mi nešto kupimo, platili smo i plaću onom radniku koji je isti predmet napravio. Jest da je često riječ o malom dijelu, ali platili smo plaću i marketinškog stručnjaka, režisera spota...itd.

Napretkom tehnologije i novim kupovinama mi zapravo potičemo ekonomiju u cjelini, ali ne samo nju. Odnosi među ljudima se mijenjaju. Potrebno je ovladati novim vještinama (postati pismen, vizualan) i promijeniti se da bi se moglo ići u korak s novim društvom. Nije bitno biti prvi, nije ni loše bit zadnji. Sve ima svoje prednosti i mane. I koliko god Orwellova 1984 izgledala zastrašujuće mi ljudi imamo nevjerojatnu sposobnost adaptacije i većina od nas zna iskoristi prednosti novih tehnologija, ali i živjeti bez njih...

I zadnje, ako ne i najvažnije. Među ljudima se povećala solidarnost. Ne samo da na Netu možete besplatno naći kako napraviti recimo webstranicu, mnogi su Vam spremni pomoći da ovladate računalom, novim programom i masom drugih stvari. Ljudi razmjenjuje programe, komuniciraju i nije danas teško biti čovjek novog doba. I zaraditi na istom. I to ne samo novac.

Redovno izvješće sa sastanka blogora petkom u Cvjećarnici.

Davno to bješe kad sam dolazila u Blogoniju petkom, kad nije bilo Društva mrtvih pjesnika, grupnih Bloganja i Izbrisanih. Danas tj. jučer sam ih sve ponovo vidjela i željela bih reći da sam se izvrsno zabavila, pa čak i jesam dijelom. Orila se pjesma iz blogovskih muževa i djeva, a Blog nacija je zahvalljući Blagdanima cca tonu teža. Internacionallizirali smo se i vitez Andrew nam stiže iz dalekog Londona, odlučivši u Blogoniji početi svoj umjetnički put....Tih i smjeran je bio, za razliku ood raspojasane gomile kvazipjevača i raspoloženih slušatelica. Smjerni nam hajduk s Remize ne ide na sljepiće (blind date), već se nada da će ljubav srca svoga naći u Blogoniji na happenninngu. (za razliku od mene koja se drži potoka)....najgore obučeni, bez trunke ukuse (jer je taj puta u shoppingu ostavio komada doma) je bio, neću Vam reći tko...a Konte nam priprema novu seriju of fairytales.....
Neki nezasluženo nisu na almost cool listi, ali nećemo njoj....Sisata ima veliki nos, a ponos nemam pojma.

Mislim da Vam je mog izvješća dosta, a ja sad ode spat i sutra oču biti škrinja za zamrzavanje.

O rasprodajama sam već pisala i moram priznati da sam zadovoljna svojom trgovinom od ponedjeljka. Doista sam obnovila cijelu garderobu po doista prihvatljivoj cijeni, a kupovala sam odjeću srednje kategorije kvalitetete za koju mislim da se najviše isplati....Kažu da će za koji tjedan sniženja biti još veća, ali ona ili onaj koji se odluče na čekanje moraju računati s time da će roba biti uvelike prebrana i da neće biti brojeva. Mislim da je sad bilo najpovoljnije vrijeme za kupnju zimsko proljetne garderobe. Kupovala sam isključivo majice, a šosevi tj. suknje su bili preskupi i neiventivni te sam otišla u lokalnu prodavaonicu materijala i kupila materijal za tri šosa i za cijenu jednog iz dućana, ja ću lijepo imati tri suknje. Iako sam gospođica u godinama odlučila sam se za vesele varijante materijala i neobične krojeve i mislim da sam riješila problem kupovanja odjeće za narednih nekoliko mjeseci. Kod kupovanja bilo čega novoga doista treba voditi računa da li se uklapa s ostatkom garderobe u ormaru, a ako ne ne treba žaliti koju kunu više i kupiti nešto k tom komadu odjeće što će činiti recimo neodoljivu odjevnu kombinaciji. Izreka odijelo čini čovjeka ili ženu dakako stoji i moram priznati da već na prvi pogled mogu ocijeniti koliko vrijedi garderoba na čovjeku, a vjerujem i mnogi drugi. No biti odjeven extra skupo, pa makar bilo i s ukusom, mi je oduvijek bilo pretjerano (bolje donirati novce za žrtve tsunamija). Mislim da čovjek u svemu tome treba naći mjeru, a kupovanje odjeće na kartice i na rate mi je postala u najmanju ruku neobična kategorija. Dok se otplati zadnja rata za odjeću ista je obično iznošena i za baciti...Kod odijevanja treba voditi računa o tome da nam ono što kupimo pristaje. Različito smo građeni, različite smo visine i težine, a odabirom prave odjeće možemo svoj izgled poboljšati u velikoj mjeri....Iako su neke stvari klasika, kao što je mala crna haljina ja osobno preferiram vesele boje i uzorke....Najviše od svega ipak cijenim urednost i kad vidim ljude koji su u garderobu uložili zapravo vrlo malo, izgledaju na način kao da su potrošili milijun dolara, u sebi pomislim svaka čast....Zapravo cijenim ljude s ukusom, cijenim ljude koji su svoji, cijenim uredne...a na stranu sve to...najviše cijenim pametne.

Bio jednom jedan mali plavi, zgodan i prazan (sin obrtnika kojem se cijeli svijet vrtio oko motora)... bili smo zajedno tad i nikad više.

Bio jednom jedan lijepi, crni. Zgodan, tužan i pametan...Proveli smo godine zajedno i sve je pomalo otišlo k vragu....bili smo zajedno tad i nikad više.

Bio jednom jedan simpa ćelavac. Svirač i kompjutoraš....Udarna kombinacija. Sad mi je smiješan razlog radi kojeg smo se razišli, ali tako je to bilo....bili smo zajedno tad i nikad više.

I opet je bio ćelavac. Pametan i drag. Dobar do zadnje kosti u svom tijelu. Prekrila ga crna hrvatska zemljica...Snivaj mirno zlato moje....bili smo zajedno tad i nikad više.

Ćelavci su mi postali sudbom. Bio je siromašan i nerealan. I svi su mu bili krivi...Otišla sam jednog dana....bili smo zajedno tad i nikad više.

A sad...žubor...potok se propinje kroz krševito tlo..teče, pa nestaje, teče pa nestaje...Studen je vani zrak, a ja ....čekam zeleni dan...bojim se da smo zajedno sad i nikad više.

Jučer sam igrala šah preko yahoo messangera...Nakon 20 godina...Umrla sam od smijeha...I pobijedila prvu partiju (uz pomoć mame, nećaka i brata) i izgubila naredne dvije...ali zabava je bila vrhunska...Uglavnom u sve tri partije je protivnih odigrao rošadu...

I naš Sanader odigrao rošadu. Jel ode Žužul. Nije njemu žao. Kako je bio ministar još će dobiti bolji posao u nekoj lobističkoj firmi, a za koju godinicu kad ubere masnu paricu će opet biti ministar ili možda nekaj više, ali u najmanju ruku savjetnik, a možda će biti i predsjednički kandidat na narednim izborima. Veleposlanik je već bio, a možda je i to njegov naredni job. A možda čovjek otvori blog. Zamislite koja bi mu bila čitanost. Odmah bi imo Bechtelov banner

Jadranka je zapravo out...Iako ni samo nije toga svjesna. Na Pantovčak neće sigurno, a tamo na Markovom Trgu stolica joj je davno izmakla. Predugo se držala Sanaderovih skuta i bojim se da je zbog toga out. Neće takvi ko on priljepke. I brojnih gafova u kampanji...Kak je tak bila bedasta da se naljuti na onu paštetu. Ili je trebala šalu vratiti istom mjerom ili prečuti stvar i napraviti kameno lice. Ja bi pitala Mesića, JEL GAVRILOVIĆKA???To uvijek pali. Glede čitanosti njenog bloga se dvoumim. Jest da je žena bila Miss i tak , ali ne znam koliko bi bila u stanju napisati dobar blog. U svakom slučaju, braniteljske zadruge (nova umotvorina kak da se državu opelješi) bi stavile bannere.

Hebrang je bojim se out radi bolesti (već prvi blog bi mu bio na cool listi)...Kalmeta ra di nesposobnosti (on nikad ne bi napustio fresh listu)...A Kolinda više ne doji dijete pa nije više tak interesantna Bruxesselu (kao to je bila tamo senzacija). Ali na blogu bi bila najmanje Almost cool.

HDZ neće na nove izbore, (na blog će sigurno jer pomoću bloga i bloggera je Bush dobil američke izbore i tak da će budući ministri pisati blogove pozadatku)ali skoro pa garantiram da će sudioništvu u vladi ponuditi HNS-u (koji odavno blogaju). Očito je kak se ovi svađaju s SDP-ovcima (isto blogaju), a po prirodi stvari oni tak vole vlast, a neki od njih su i sposobni. I to ne samo popljačkati državu nego i nekaj napraviti za tu našu Lijepu Našu (PRIMJERICE AUTOCESTE I STANOVE). A i dobre blogove.

Sad ćete se Vi smijati i kao nema šanse da se politika dešava na blogu...Ma ima ljudi...Čitajte malo. Evo npr. naša čuvena Annie de Menni je sigurno agent Mesića i njegovih jer je na najčitanijem blogu se narugala poštovanjom Gnječu i ukusno odjevoj Đurđi Adlešić koja od muke slavi 2,5 %.

Letica je skroz zanemario utjecaj bloga i zato je zgubio izbore. A Mikšić je dobio neviđenu blogovsku potporu. Jer okrali su ga. Što jest jest.

A nisam ni lijevo ni desno.U stvari više desno nego lijevo i zato ja jesam za desno, lijevu koaliciju.

Mene zanima Vam ljubav i novci. Čist račun duga ljubav sistem. Kako sad pripadam jednoj novoj blogovskoj zajednici Sunčani krug evo mog brokerskog savjeta:

Počela sam 28.5.2004 i otad blogam u prosjeku pet puta tjedno. Najduže sam bila neaktivna devet dana (bila sam na godišnjem na Viru gdje Internet caffe ne postoji) i imala sam 3 naslovnice....Do prve nisam ni stavljala counter (ja to ne znam ni sada), tj. od devetog mjeseca posjetili ste me više od 5000 puta...Pisala sam o raznim stvarima (počela sam sa svojim sastancima na slijepo, poslovima, blogerskim druženjima, običajima, pogledom na Lijepu Našu, marketing planovima, čestitkama...., a ovaj blog je uistinu moj pogled na svijet, napisan je u obliku kolumne s time što s vremena na vrijeme napišem nešto drugo...Ne želim biti novinarka i stvari uvijek pišem iz svog kuta(ovo je priznajem čisto subjektivan blog). Slike sam naučila stavljati također negdje u devetom mjesecu....Izgled bloga mi je dizajnirala Annie de Meni, a ja sam malo redizajnirala (sistem ćorava kokoš nešto napipa)...Mnoge sam blogere i upoznala, i dobro zabavila u njihovom društvu. Žao mi je što su neki meni omiljeni blogeri prestali pisati, ali tako je to. Neki su prestali iz protesta, a za mnoge ne razumijem zašto su prestali...Imam omiljene blogove, a kako sam sad dobila famozni ADSL biti ću tu malo češće....To je izvrsna stvar, ali moglo bi me koštati....A neka...

Danas su se Zagrebu desile rasprodaje, ali i demonstracije...King Kross i centar grada su puni kupaca koji uredno peglaju kartice...U dućanima se čeka u redu da bi se isprobala odjeća...Ko da je sve zabadav, a vjerujte mi nije... S podacima od 300.000 nezaposlenih i prosječnoj plaći od 4000 kuna nešto ne štima jer i penzioneru od 80 je očito da ljudi MASOVNO imaju prihode sa strane tj. da radimo ko Amerikanci najmanje dva joba od kojih jedan na bijelo (ako), a drugi na crno. Amerika se defintivno desila Zagrebu i u drugom pogledu. Naime maloprije sam prisustvovala demonstracijama. Hrvati protestiraju protiv očite krađe na izborima. Interesantno je da nijedan strani medij nije prenio izjavu Mikšića sinoć poslije objave rezultata, u kojoj isti vjeruje da je pokraden, jer zapravo tamo u EU, ali i šire, ne želi se u Hrvatskoj desni predsjednik. A Mikšić je desničar. I ovi ljudi koji su danas demonstrirali su, demonstrirali i za to da Gotovina ne ide u Haag, ali i za poštovanje demokratske procedure...Inače povorka s ljudima je krenula prema Trgu žrtava fažisma gdje je sjedište HDZ-a, za nastavak demonstracija. a bili su i pod policijskom pratnjom. U centru je gotovo opsadno stanje. Zaštitarski i policijskih auti ko u pravoj policijskoj državi nadzirali su ovaj happening i motali se centrom grada kao da su u javnoj garaži. No nevjerojatno je da Hrvati demonstriraju....Mi smo tak miroljubivi da nas eventualno neisplata plaće može natjerati pred Sabor, ali ovo je nešto drugo....Pitam se zašto se nije demonstriralo u momentu kad je Ina spustila cijene 10% na tri dana, napravila repove na svojim postajama, a onda opet sve po starom. Pitam se s kojom to maržom oni rade, kad privatne benzinske rade s maržom 5%. No oni nisu mogli dići glas jer ih gotovo sve opskrbljuje INA ( a ne žele prerezati granu na kojoj sjede)...Liječnici potpisuju referendum za koji dan (vidjela sam pri posjetu svojoj ujni na Jordanovcu) za veće plaće. ( i nek im daju, rade ljudi rade)...Malo po malo počinjemo nalikovati Zapadu, imamo i rasprodaje i demonstracije. Postajemo demokracija tj. Hrvati su prestali biti stoka sitnog zuba.

Evo izbora nekoliko čestitki namijenjeno svim blogerima:

Prijatelji su kao zvijezde. Ne vidiš ih UVIJEK, ali znaš da su UVIJEK tu negdje....SRETNA NOVA

Neka sva sreća svijeta pripadne tebi, neka ti ljubav bude uzvraćena u istoj mjeri, neka sve što je lijepo bude tvoje, to iskreno želi srce moje....SRETNA NOVA

Koliko iglica ima bor, koliko pahulja nebo šeće, toliko zdravlja i lijepih snova ti donese 2005.

Dok čestitku čitaš ovu i godinu čekaš Novu, iz mog srca primi zelju, dočekaj ju u veselju. Nek ti je život pun sreće i snova, nek ti je je SRETNA GODINA NOVA!!!!

Sretna godina Nova, zdravlja, veselja i love do krova!!!!