Jednom Looda, uvijek Looda

Jebemu! Taman sam mislila da je ovo sranje sa zdravljem over, jutros me u 4 probudi simultana želja crijeva i želuca za pražnjenjem. Problem je bila vrlo teška odluka – da li sjest na školjku i s poda eventualno kupit rigotine ili zabit glavi i brisat govna s pločica. Sreća je htjela (jer za dužim razmišljanjem nije bilo baš vremena) da odaberem broj jedan i da se želudac strpio dovoljno da promjenim pozu.
Dečo je prije toga tri puta tijekom noći imao proljev.
Gosti su otišli doma – jedan s proljevom, jedan s povraćanjem (klinci su dobro)
To smo im zapakirali za poklon. A jebiga. Inače, gostovanja su prošla sasvim solidno.
Samo dvije polomljene stvari. I niti jedna by kids. Dan bi bio puno ljepši da nije bilo tolko sranja. Doslovno.