![]() |
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



javascript:%20void(0);


About me (rework 2013)
Dakle, svi me znaju kao MrmA ili Mrmsses. Rođen sam 20.05.1990. Volim stvari koje me zanimaju, ne volim koje me ne zanimaju (kako neobično), iako se oboje zna često mijenjat. Recimo, volim xMxKx (fantasy, goth, metal, rock, electronic glazbu, japan, srednji vijek, čast, osvetu, gejming, crnu i crvenu boju, kapute, kožu, mistiku, morbidnost, sarkazam, ironiju, pjevati, provoditi vrijeme s frendovima, itd. Ne volim (ko ni prije) cajke, Bruce Dickinsona, Axl Rosea, preseratore, "čru" preseravanje, napit se previše, ljude koji muče slabije od sebe, WoW fanboyeve i općenito neobjektivne gejmere, i mnogo toga još. =)
Volim izlazit, iako ovisi gdje i s kim. Smatram se romantikom, i traženje djevojke koja bi me "trpila" je često teško (kao što možete i vidjet na blogu xD). Uglavnom slušam gothic metal, gothic rock, metalcore, melodeath, trance, progressive house, harsh EBM, dark EBM, harsh electro, aggrotech, darkwave... Gitaru sam naučio nešto sitno svirati, ali sam trenutno vokalist u Balmori. Imam kosu u plamen (dižem ju stalno u zrak i bude u obliku plamena), trenutno crna s crvenim vrhovima. Vani uglavnom nosim crni eyeliner, što je ujedno i neki oblik mog trademarka. Uz (trenutno) 5 prstena, imam lanac oko lijeve ruke i lančić u obliku mača s tri oštrice i lubanjom.
Msn - nemam više. =) Ali me možete dodat na fejsu. =)
Nekada morate shvatiti da ne možete dalje...
Da je ovdje stop...
Stanka od koje se ne vidi završetak...
Bez ikakvih izgleda za povratak...
A opet sa snagom za nastavak...
Bez smisla za život...
Ništa više da vas veže za ovaj svijet ludila...
A da imate razlog...
Kada cijeli život živite u tunelu, gdje vas drugi guraju ukrug, i kada dođe neko ko vas gura prema sreći...
Tu je cilj života...
Ne bogatstvo...
Ni slava...
Ni ikakvo pijanstvo...
Ni napušenost...
Bogatstvo je u tome što ćete prepoznat u naizgled beskonačnom tunelu života...
Nema tog novca...
Koji me može ovako usrećiti...
Ni ikakve materijalne stvari...
Žao mi je samo što to ne mogu pokazati...
Makar se trudio...
Sve je tako jednobojno...
A opet tako šareno...
Nigdje nema početka ni završetka...
A negdje počnemo i završimo...
To nije rođenje i smrt...
To je kada shvatimo stvari oko sebe...
Neke stvari koje ste spremni riskirat za nešto više...
Al opet, tim riskiranjem možda izgubite sve ono o čem se radilo na početku...
Onaj osjećaj sreće...
Ono što niko nikad prema toj osobi neće osjećati...
Koliko god zvučalo umišljeno i samouvjereno...
Ono što je u vašem srcu znate samo vi koji to osjećate...
I onda se ispričavate zbog toga...
Ne znam zašto...
Ništa nema smisla...
Al opet, treba biti sretan za ovo što se ima...
I ja jesam...
Još uvijek nemogu vjerovati da sam ovoliko sretan...
Ali opet u kurcu...
No, kao sve stvari, vrijeme liječi sve...
Al samo se nadam da vrijeme neće zabunom izliječiti ono stanje sreće, kao i tuge...
Svaki trenutak cijenite ko da vam je posljednji...
I priznajte sami sebi ono što mislite da je istina, prije nego priznate drugima...
Jer će vam um smatrati to neistinom...
Ne znam više šta da mislim... Valjda imam samo reći hvala... Ne znam ni šta mi je sad...
Ne znam....
I hvala...
...