| |
| |
28.12.2006., četvrtak
nepoznate ulice novog svijeta
ne sjecam se sto si imala obuceno,
i ne sjecam se pravog izraza lica.
nisam zeljela gledati, bar ne u tebe.
pod je bio zanimljiviji.
Bojim li se?
cega?
ma ne, ja sam velika djevojka, ja se ne bojim.
imam cak sestaest godina, sedamnaest uskoro ako bas moras znati.
i visoka sam 166 cm ako bar moras znati.
vidis,kazem ti, ja sam velika djevojka, a velike se djevojke ne boje.
*ali zasto si onda gledala u pod,bojis se*
gledala sam u pod jer se cudno svjetlucao.
*lazes sama sebi, bojis se ili te je sram?*
cega?sram?proslosti?
*mozda nisam ponosna na nju ali to je ionako proslost*
i dalje me napada unutarnji glas,
dizem ruku sama na sebe.
koja glupost.
znas, da rascistimo samo jedno.
tu sam gdje jesam, ljudi su oko mene- oni koji zele biti tu,izgubila jesam ALI i oni su izgubili mene.
No to je zivot.
vise ne gledam to kao tragediju.
Gubis,dovivas, oduzimaju ti i pruzaju.
povrijede , pa stave flaster na ranu i sve je okej, no dobro, ponekad nista nije okej.
Trudim se; nekada vise, nekada manje.
ali trudim se.
Puno stvari presutim, zadrzim ih sama u sebi, ne zabrinjavam ljude oko mene sto se tocno dogada u mojoj glavi.
Bas danas sam pricala sa malenom prijateljicom:
Ja " ma ona ne moze biti ozbiljna, nista ne shvaca ozbiljno"
Ona " a uzmi primjer sebe, ti se uvijek smijes, uvijek si ta koja baca sale i posalice, glupiras se, pjevas u punom tramvaju, presipavas vodu iz case u casu u punom kaficu, pozdravljas nepoznate ljude i beljis se malim klincima.Ali znas biti ozbiljna, ponekad.Ti si uvijek vesela, uvijek ti je osmijeh na licu"
zar je zaista tako?
zar me ljudi tako dozivljavaju?
ako da, ona je moja misija ispunjena.
zelim svima poklanjati osmijehe bez obzira kako je meni.
Sati glume u djecjem kazalistu zaista su pomogli.
I gledanja sapunica.
Neka, ne moras znati kako je meni.
Sada sam odahnula,ti ne znas kako je meni; i oni ne znaju.
Osim kada cucnem na radijator u skoli i sutim par minuta.Onda se skupi rulja ljudi iz razreda i zapitkuju me sto mi je.
Vise i to ne radim, razbijaju koncepciju misli.
Ne, ne nisam tužna, nista se ne dogada, umorna sam, nisam dovoljno otspavala, umrla sam na treningu, učila sam do pola pet ujutro.
I tako dalje.
Smijes se i dalje, bez reda i poretka.
Neka im.
Dolazi Nova Godina.
velikim slovom.
Kao da je nesto vazno, no nije.
Ultimatum.
Ne zelim se toliko gubiti ove godine.
Ne zelim se ne sjecati odredenih tuluma, rodendana i ostalog.
(nisam pila zbog sebe , ja cak niti ne volim alkohol)
Ne zelim.
Ne zelim voljeti tebe.
Zelim te zaboraviti,upoznati nekog drugog i zelim se zaljubiti, i da mi ta ljubav bude uzvracena.
Evo me nazad.
Nogama cvrsto na zemlji.
Ne znam sto zelim.
Pogresno je zazeljeti samo jednu zelju, no opet sebicno ih je zazeljeti vise.
Jer.
Ja sam pozeljela njega nazad.
Pozeljela sam vratiti nas.
i ostvarilo se.
brija.
znači , mi bi se vratili samo na trenutak.
ali opet bi to bili MI u trenutku.
a trenuci prolaze, brzo, i ostaju samo sjecanja.
a sjecanja ubijaju.
Od tada vise ne zelim nista povezano za mene i tebe.
ne treba mi to.
prelazim preko svega sto se tice tebe.
ne razmisljam, ne upijam tvoj smijeh, ne pratim raspored tvojih utakmica i ne nadam se.
mozda sam i propala.
tko zna, mozda zaista jesam.
no zasto ne prihvatiti da smo ja i ti izgubljeni slučaj.
i ne zelim misliti da ce sve biti okej,sa nama znas,
jer biti ce okej, kao i uvijek.
ali bit ce okej bez nas.
sada ne postojimo vise Mi, od danas smo -ja i -ti.
svatko na svoj nacin.
jedina.
nema vise mnozine.
no nisam ostala sama.
mama je u kuhinji, tata je na poslu ali se uskoro vraca, braco gleda televizor.
ljudi su oko mene.
I ne pokusavaj me uvjeriti da to nije dovoljno.
meni je.
zasada.
2007.
7 je moj sretni broj.
stara Sanjalica u meni bi rekla da to mora značiti da će ova godina biti nadjebivo dobra i sretna za mene.
e pa neće.
znam da neće.
nitko mi neće omogućiti 365 sretnih dana,
nitko mi neće omogućiti 365 dana ljubavi i ne znam čega više.
pratit će me i tuga i sreća.
jedna će me drzat za lijevu ruku a jedna za desnu.
i to je to.
mjenjat ce se naizmjence.
plakat cu i smijat cu se.
gubit cu i dovivati.
no rat nikada nece biti izgubljen, zar ne?
znam da je tako, ne treba mi tvoja potvrda.
zaribala sam.
zaribala sam ove godine.
izgubljeno je puno toga.
povrijedila sam Njega.
i sebe.
iznevjerila sam ljude.
mamu. i tatu.
sve one koji su vjerovali u mene.
(no sapnuli su mi da se povjerenje moze vratiti, bar dijelom)
izgubila sam dragu prijateljicu.
izgubila sam i njega, moju mogucu ljubav.
no ta mogucnost je mala.
bio je laznjak.
jedan od mnogih.
mislila sam da sam zaljubljena, priznajem, jesam.
i mislila sam da sam mu znacila nesto.
pobrao je zadnje poljupce u ovom Gradu prije nego sto je otisao.
To su bili moji poljupci.
Nakon toga mislila sam da sam mu značila nešto.
da sam bila njegovo sve?
kurac.
samo zadnja popušena cigareta u ovom gradu,
na kraju zgazena skupi tenisicama koje su ga trebale uciniti boljim covjekom.
nisu.
no nije ni bitno.
jos jednom bacim pogled na to i izrezem naljepše kadrove,lose zanemarim.
tako ostaju samo oni lijevi dijelovi.
ruzno brisem i ne sjecam ga se.
vidim sve sto zelim vidjeti i drugacije se ne trudim.
postoji nesto dobro u tebi, sigurna sam.
ne zelim se vise osjecati kao stranac samoj sebi.
gledati se u ogledalo i ocjecati crnu siluetu koja se nadvijana nadamnom i govori da to nisam ja.
ne zelim da mi odredujes dane i biras moje boje.
moje boje.
moga neba.
ulazis u moj svijet i ponasas se kao da je tvoj.
e pa nije vise.
nece biti.
znam da nece.
vesele me tvoji koraci, pa ih mrzim.
uhvatim se u trenucima kada visoko pucam i cijeli svijet je moj.
i vise te ne trebam.
a ponekad se prepustim onom ruznom ocjecaju plasticne lutke i cekam te.
bilokakav glas ili pomak zeljezne ruke.
tvoje ruke.
vesele me tvoji koraci, bar tada.
vise ne zelim to.
kako sam glupa.
citam ovaj post i sve se vrti oko tebe.
velik si dio mene, no, upotpuni cu onja prazni prostor koji ce nadjacati tvoju dominaciju.
vise neces bitu u prevlasti.
sve ce biti u redu, znam da hoce.
Postat cu zrelija, odraslija, odlučnija.
puštat ću ljudima da mi se približe a tebi oduzeti dominantnu ulogu u mome životu.
plesat cu poput djevojke u filmu, svaki dio sebe ulozit cu u to da budem bolja.
sebi i drugima.
necu biti slaba i necu biti tvoja lutkica.
ne vise.
predstava je zavrsena i scenarij potgan.
move on.
da ću se jos uvijek boriti...
zadnjim snagama ustajem i krećem...
pokazati svijetu da jos uvijek postojim...
hej, to sam ja.
"pa već se znamo"
ne,to nisam ja.
ne više.
dođi upoznati moj novi svijet.
|
|
|
|
|
|
