četvrtak, 29.06.2006.

A ono bezveze...

Pokušat ću što kraće da samu sebe ne gnjavim mislima.
Vidim da vas je oduševio prošli post. A dobro. Neka, meni je totalno ..ma neznam riječ za opisat ga. Sad bi vam svašta napisala ali drugom prilikom. Žao mi je što ne stižem upalit komp a kamoli vas čitat. Obećavam nadoknadit ću.
Uglavnom što ima s mojim životom. Radim i samo radim. Zašto ?
Pa jednostavno neznam...ali nerazmišljam o gluparijama, pa se tako i ne stondiram, cijela sam u poslu i stvari koje su me prije zaokupljale ne dođu na red jer zaspim čim dođem doma. Što je jedno ogromno olakšanje. Ne zaokupljaju me, pa će valjda tako i isparit iako su tu. Ali definitivno je sad ovo jedna promjena, tj. ovaj posao jer me malo uputio na ispravniji put. Ako ništa bar s osjećam korisno a usput i zarađujem. Nemoram više na svakakve načine nabavljat novce i slično. Bar sam s te strane mirna. Novci ponekad stvarno znaju olakšat život.
Odgovorit ću na jedno pitanje blogerici koja me pitala jesam li sad ovkao sretna kao i u prošlom postu ...
Nisam, jer sam sad jako umorna a i oni trenutci nevjerovatne sreće su rijetki, tako sam i naglasila. Ali nisam depresivna, u biti nestignem razmišljati o svome raspoloženju. Neka neutralna energija je oko mene. Ni pozitivna ni negativna. Svjesna sam i dalje svoje životne sreće, ali dnevna je jako promjeniva. Glupa rečenica ali ima dosta smisla samo ako promislite malo.
Uglavnom, dobro je. Željela bih puno toga sada u svom životu, ali... svi bi mi nešto što nemamo, svatko ima svoje komplekse...O da, kompleksi mene jaaaako ubijaju i uništavaju volju za životom. Ali dobro, povremeno zaboraviš na njih a i naučiš se s njima živjeti. I tako...život teče, želimo neke stvari, patimo, radujemo se, uživamo, plačemo...
Sve su to promjeniva stanja koja dođu i prođu ...
Ali baš ono što bih jako željela je mrca ali mrca ljubavi. Stojim danas na poslu i imala sam takvu potrebu da dobijem jedan zagrljaj, da me netko ljubi...
Želim samo malo ljubavi ali skroz malo...treba mi kao ribi voda, kao ovisniku heroin, kao ah neznam... Ali dobijem li je, željet ću još više, što donosi samo probleme.
Samoća ponekad čini dobro čovjeku ali ponekad je jako teško biti sam, čak kad si i naviknut na samoću. Ma bit će sve ok, život je prevrtljiv ali i lijep.
Puštiti ću si mašti na volju, zna i ona nekad utješiti...Ako me razumijete...Bar dok ne dođe netko čiji će mi poljubac zagrijat dušu.

Photobucket - Video and Image Hosting



<< Arhiva >>