|
Evo malo da se ispušem pa idem leći. Upravo sam iz vani. Naravno, obično piće se pretvorilo u veoma raskalašen izlazak. Koja mi je drama u glavi još uvijek iako mi je na čudan način loše, mantra mi se i skroz sam smantrana neam pojma što radim ali doslovno i totalno je jeben feeling. A totalno mi je super pričat sa starom u ovakvom stanju. Ne shvaća ništa doduše što naravno i ne smije, a ono baš se lijepo ispričam, mogu reći točno ono što mislim i osjećam, iako ne naravno svaki put.Vokabular mi se samo u ovakvim situacijama iznimno proširi a iskrenost puca na sve strane. Mogla bih napisati knjigu " Nedjeljno jebeno iskreni jutarnji razgovori s majkom " ( koji by the way samo učvršćuju odnos nas a kad bi znala zašto sam takva ubila bi magarca u meni) . Sad činim glupa,bar sama sebi ali to je zato jer su mi misli nabacane, svašta bi nešto rekla, a i umorna sam da se skoncentriram lijepo pisati. Uglavnom, imam predivne roditelje. Preprepredivne. Jesam krava prema njima ali to tako ide u ovim godinama pa i kasnije. Ali neprocjenivo ih volim i poštujem iako se to ne čini. I tek uviđam koliko me zapravo vole i žele da ja budem sretna. No, dosta o njima. Bla, bla...ajme skroz mi je super pisati u ovom stanju, kao da ne pišem a nešto se stvara...riječi, rečenice..i znam da me možda sad mrzite ali jbg love me or hate me. Nisam sad ja nešto konzumirala da neznam za sebe, baš ono taman.
Nisam normalna ali nisam ni luda. shvaćate me..a jbg što ću kad je dobro, koliko god šteti gledajući s druge strane otvara nevjerovatno velike vidike i potpuno nova iskustva s ljudima i sa samom sobom. To se jednostavno nemože opisati. U jako kratko vremena sam naučila neprocjenive stvari. Malo brže odrastam ali sam još dijete. Tamo se osjećam kao mali curetak na kojeg svi paze, kojeg svi vole. Jer takvi se najviše volimo, iako ne želim na taj način stvarati prijateljstva. Ipak sam jebeno sretna osoba.
A ovo je bila sinoć opet jedna bajka, u kojem ne dolaze do izražaja ni JA ni LONELY Maura ( za neupućene post ispod )... ovo je neka druga osoba, koja je potpuno sretna i blagoslovljena što može pružiti jedan umni razvitak osobi JA i LONELY MAURI.
ajme a ovo u jednu ruku pišem da kasnije čitam...vjerovatno ću se pišati od smijeha. Ne čitam u biti ne volim čitati svoje postove ali ovaj će biti poseban jer je sad treće osoba u igri koja piše post iako post je jako glup. Bit će zanimljivo proučavat tu treću osobu...A ove rečenice su samo dokazi...
Uglavnom, sinoć je bilo veoma dobro. Malo flerta, iskrenosti i druženja čine magične stvari. Nevjerovatno je koliko mogu dignut osobu do visina.
Ah koji je to potajni flert sinoć bio, ali ono tiho i neprimjetno da drugi ne vide, i to samo plesom i pogledima. Nešto totalno nenadjebivo. A opet kao da se nije dogodilo, neobvezna ni jedna ni druga strana. isse obožavam plesati... i ona muzika...melem,melem ljudi moji... Jedan rajski užitak,rajski...a onaj kontakt očima uuuuhhhh kako jebeeeno...
I ono sad totalni blok.. neznam o čemu sam htjela pričati...a svašta mi na pameti a opet aspolutno ništa...nespojivo ali moguće...sve je moguće kad sam ja u igri ;)
I ko zna kako ovaj post sad zvuči, možda razbibrižno (jel postoji ta riječ ) djelujem, pa i jesam...u ovakvim trenucima ne razmišljam ni o prošlosti ni o budućnosti ...nego samo o sada ...a ako i dođu takve misli odlepršaju samo tako.
Možda bih mogla poći spavati, tijelo bi spavalo ali um neće nekako, izgubit ću sve ovo što imam kad se probudim, a sad imam toliko toga dobroga... ovo su predragocjeni trenuci pogotovo kad sam sama... razmišljam o svemu i svačemu, zaključujem, razmatram ali niti to budi tugu niti radost u meni, totalna ravnodušnost i zato mogu zaključiti i naučiti puno stvari, jer sam u nedjeljno jutro iako rekli bi neki najbolesnija, ja bi odabrala riječ najobjektivnija. Imam puno grešaka ali nemojte misliti da sam koma a i jesam donekle ali u pozitivnom smislu, nego jednostavno pišem brzinom munje i ne da mi se ispravljati.
Što još ima za reći...htjela bih sve prosuti ovdje da čitam svoja razmišlanja u ovakvom stanju svijesti...
Htjela bih još puno pričati ali stvarno evo neznam što...blok dok ne dođe inspiracija .. u biti imam neke teme ali nisu za ovaj tren...
strah me ..da to još želim reći...jer mi je kad pogledaš objektivno a sad mogu to gledati..život mi je presavršen koliko god ja nekad kukala...
nakon dugo godina moje "tinejđerske patnje i depre" a bilno je zaista bolno iako kažu da je to normalna stvar... nisam sada zaljubljena i nitko me ne privlači, što je predobro iako ja ponekad ne mislim tako i srce uvijek traži nekoga, i nađe ga dosta puta ali jednostavno se ne zadrži, vrata srca ostanu otvorena širom i on se vrati odakle je došao...da znači nisam zaljubljena niti sretno niti nesretno....nitko me ne zajebava niti patim za nekim..iako sve ima svoje čari..
druga stvar - nakon dugo vremena i mnogih razočarenja u ljude našla sam ekipu s kojom se kontam iako imamo naravno mana ali jbg u svakom odnosu se riješe, a mi to uspješno rješavamo ...kontamo se skroz i sve smo skroz otvorene bez predrasuda ako neka napravi neko sranje, npr. tukne se s likom na jednu večer i slično nema gledanja tipa ono " Bože sačuvaj" i slične stvari..ako me kontate, jbg sve smo svjesne da smo ljudi a ljudi imaju jake nagone zbog kojih nekad čine pizdarije...i sve smo dosta slične, što jednoj odgovara obično odgovara i ostalima...baš smo jedna ugodna ekipica...
Zatim ...imam prejebene roditelje koji me vole kao Boga...ništa mi ne fali..dopuštaju mi i previše ali tu sam ja u biti "krivac" jer sam tako naučila, stekla sam doduše pomalo lažno povjerenje i imam jako " pametan " odnos s njima..puno istine i povjerenja ponekad i jednog i drugog lažnog ali ono...bolje i tako...
vjeruju mi i vole me, dopuštaju mi sve i svašta...i imam li se razloga žalit koliko god jebenih mana imali ?
i to su ono tri stvari kojih sam stvarno svjesna i blagosljovljena, ima ih još puno ali te su najbitnije... Iako sam često puta sjebana i nesretna jer bi puno toga što nemam , ali bože moj svi smo takvi..većinom gledamo i patimo za onim što nemamo ...
Ma to su sitni problemčići..kojih naravno imam masu..ali ljudi smo zaboga s razumom...razgovor je tu da sve riješi...lijepa riječ i osmijeh čine magične stvari, otvaraju bezbroj vrata, samo trebaš stekniti naviku imati to stalno u sebi...
najbitnije je da čovjek ima neke usađene vrijednosti, kasnije se sve nadogradi i iskorijeni ako je tu volja..jel tako...gle da nemamo problema život ne bi bio tako savršen...mudriji će me skontati .. i totalno sam počela srati ali uživam u tome..
svaka čast onome tko ovo sve pročita..svaka čast..to znači da me voli :)
A lakše je možda i ovo čitati nego o mojim "problemima " i kratkotrajnim nazovimo depresijama..
Uglavnom zašto sam najviše sretna...zato što sam ovako mlada i nezrela a svega svjesna, i zbog tog sam u velikoj prendosti... sretna sam zato što rastem, razvijam se, i otvoren mi je pogled u drugu mračniju ali i zanimljivu stranu svijeta, a ja samo promatram i doduše milijun puta se opečem ali tako se i uči... zar ne... i ipak koliko god puta zvučim pesimistično, zaista sam zahvalna i na ružnijim stvarima što mi se događaju jer dapače lakše iz njih naučim neke stvari...i izvlačim ogromne pouke... i pomalo koliko god zvuči neistinito znam uživati u tome ...
jer znate što...željna sam ...željna sam svijeta, znanja, učenja o ljudima, novim spoznajama, upoznavanja same sebe..obožavam to jednostavno i zahvalna sam na svakoj prilici, ružnoj ili lijepoj koja mi ukazuje priliku da učim, stvaram, zaključujem i jednostavno ŽIVIM.
oprostite na ovakvom postu ali stvarno sam morala izbaciit misli koje su tako zbrčkane ali glavno da mogu mislit uopće...
Ajme sad stvarno prekidam
UPDATE : Nisam oka sklopila još uvijek ali dobro je, i sad sam malo prepravila post da se lakše čita iako vas neće biti puno jer od velikih tekstova bježite ko miš od mačke :)
Prokužila sam vas sve, aha ! ;)
I tako 5 sati je in di afternun...a ja pizdim ludih...a ma meni je super...sad malo partije po kući raspalit i ludovat...da, ludovat...na kauču ležeći i mičući eventualno kažiprst samo da dam do znanja da slušam muziku...jebote što sam premorena a oka sklopit nemogu..ali nije mi loše, ne, ne... ;)
|
