|
Ne brkaj početni osjećaj zaljubljenosti i osjećaj stalnog stanja zaljubljenosti ili,
kako bi se to možda bolje reklo, neodljubljivanja. Ako dvoje ljudi koji su jednom bili stranci, kao što smo to svi mi, najednom sruši zid koji ih dijeli, i osjeti se bliskim, i osjeti se sjedinjenim, onda je taj trenutak sjedinjenosti jedan od najushitijih i najuzbudljivijih doživljaja u životu. On je utoliko ljepši ljudima koji su bili isključeni, izolirani, lišeni ljubavi.
Odigravanje tog mirakula naglo nadošle bliskosti počesto je olakšano ako je povezano ili pokrenuto spolnom privlačnošću i konzumacijom. Pa ipak, ta vrsta ljubavi već po samoj svojoj naravi nije trajna. Što se dvoje ljudi bolje upoznaje, to njihova prisnost sve više gubi na čudesnosti, i tako to traje sve dok njihovi antagonizmi, njihova razočaranja i dosada što osjećaju jedno prema drugom ne ubiju i zadnje ostatke početnog ushita.
Pa ipak, u početku oni to ne znaju; oni naprotiv, baš silinu te zanesenosti, “zaluđenosti” za nekim, smatraju dokazom svoje ljubavi, iako ona možda samo dokazuje koliko su prije bili osamljeni.”
Da. Upravo to. Luda sam,sretna i ushićena što postoji ali ne i zaljubljena.
Saznala sam zanimljivu činjenicu. On ne samo da je mene dojmio. On svakog dojmi.
Takva je osoba. Prevragolast je i presimpatičan. Ostala sam zaprepaštena kad sam saznala kome se još svidio, jednostavno se uvuče pod kožu. Pih,a ja glupača mislila da ga volim. A u biti i volim ga,ali na poseban način. Ali nisam zaljubljena i punto ! Možda bi odavno bila zaljubljena da me ne koči činjenica da je naša ljubav zabranjena i da nema
nikakve pozitivne budućnosti.
I život ide dalje. Pao mi je dio ogromnog kamena sa srca, i lakše se živi kad znam da on postoji ali da se moji osjećaji neće razviti u opsjednutu ljubav , jer kad volim samo znam volit luđački. Al ipak , sretna sam što postoji, usrećuje me njegova pojava i osmijeh mi se vratio na lice a ja pa i ljudi okolo zaboravili su ako to izgleda.
Nisam spomenula da sam našla spasitelja svog. Ali poremećenog spasitelja. Upoznala sam jednu osobu koja me doslovno ali DOSLOVNO ne prestaje gnjaviti,sva sreća samo putem telefona. Izbjegavam ga koliko mogu ali kad tad se trebam javit jer telefon ne prestaje zvoniti. Po njegovoj priči i mom zaključku, vidi me kao jednu balavicu kojoj je potrebna pomoć i koju bi on izveo na pravi put. Pravi se našao. Prvo što je pun sebe i ne prestaje pričati to sebi, a drugo što mu je droga popala mozak. Ništa čudno,jer u zadnje vrijeme imam kontakta samo s takvima. A još uz to što je cijeli pičkast i izgleda jezivo.
I kako da se riješim tog manijaka, nemogu stalno gasit telefon, nemogu ga odjebat oštro. Stvarno je gnjavaža. Ako vrag ima sljedbenike u ljudskim bićima, kladim se da je on jedan od njih. Al moraš i na takve naić.Šta`š, život je čudan do yaya.
I tako,jedna majica,druga majica,obje dugih rukava.Pokrivač preko ramena,ruka mi se smrzla. Bole pluća još od subote. Izbjegavam cigarete. Nos mi curi. Koji je ovo kurac, studeni ili lipanj. Smrznuh se ko pička. Mrš u pičku materinu i ovo vrijeme, kvari mi raspoloženje koje je by the way bilo usitinu zanimljivo zadnjih dana.
|
