*Lonely Maura*

Nek ide u pičku materinu on i njegov heroin. Kreten. Ušao je danas kroz vrata, zdrmlo me kako sam srce može drmnut. Ne bi me tako ni kiklop mogao opalit a bio je tako dobar osjećaj. Ali gotovo je, storia je završena. On je mrtav za mene, još nije ali će postati, MORA.
Prvo, on mene ne gleda na način koji ja njega gledam. Ful sam mu draga i to je to. Smiješna sam mu, simpatična ali to je to. Ja ovo moram sasjeć u korijenu, i svaki put kad ga vidim to mi razum govori. Slušat ću razum ovaj put, srce nek priča što hoće, ušutkat ću ga. Ja sam puna ljubavi i očito je toliko želim nekome dati. On je naletio,dojmio me svojim blesavim karakterom ko nikad dosad ali k vragu što ja imam s njim? Da i jednog dana i dođemo do stupnja da se zavolimo? Pa zašto bih sebi to radila.
On je sam pakao. Koliko bi sreće unio u moje srce,toliko još i 5 puta više ulio bi patnje.
On mene ne zaslužuje, iskorištavao bi me, ja bi patila, voljela ga i sigurno bi ušla u takvo razdoblje jada da bi se na kraju ubila, ili počela fiksat zajedno s njim. To mi još ne treba, definitivno niti će mi trebat. Zvučim licemjerno jer se i ja drogiram. Ali ništa se ne može uspoređivat s dopom!I on mene jednostavno nemože voljeti niti ikoga drugoga. Nisam još ni svjesna u što se ja upuštam, koje me društvo počinje okruživat. Ali to je tako u ovakvoj okolini, morala bi ići iz ovog grada da bi se otaraslila ove okoline ali uvijek će doći neka druga, jer te prošlost uvijek slijedi, kao i nevolja. Ali imam pametnu glavicu i nadam se da se to neće promjeniti i da će sve jednog dana imat sretan završetak.Sad ću se opustiti u raskalašenosti i zabavi jer to sma oduvijek željela, ali pazit ću se koliko mogu. Ma koga ja lažem..Znam da neću ali u ovakve slične stvari se neću upuštat, i valjda ću ostat koliko toliko razumna. Ne,ne i ne! Moram se opirati, moram, to je jako teško, ali ako i posrnem znat ću da sam se trudila.
Probudit će on u meni još uvijek milijun prelijepih osjećaja, nek budi, znam što mi je
činiti-zavaravat ih, kriti i suzbijati. To ionako cijeli život radim pa mi neće biti problem.
Jer u ovakvom slučaju, nije mudro pustiti osjećaje da vrludaju i lepršaju bez staze.
Plakat ću još mnogo puta, osjećat ću tugu ali ću ga PREKRŽIT! Ovo mi je neka vrsta pouke,da ne eksperimentiram niti da mi padne napamet heroin, jer koliko god znam posljedice nemogu reć da me ne privlači, čak i sad nakon svega ovoga, ali kockice slagaju a time karakter jača i želja se smanjuje.
A inače ON je obični agresivni kreten, on nikad nije bio niti će biti dobar.
Počeo se drogirat kao dijete i sve što je on izgradio bilo je pod utjecajem droge ili njenog nedostatka. On je satkan od tog prokletstva. Tako da uopće nemogu govorit o njemu kao osobi, nego o njoj kao prokletstvu koje ga je proklelo.Nemogu reći da mi neće biti drag i dalje, i sad bih htjela da je pored mene, ali moram se odupirati.Neću više sebi dopuštat razmišljat o njemu u bilo kakvom pozitivnom kontekstu. Da me zamoli pomoć, pružila bih mu je koliko bi mogla, ali on je daleko od traženja pomoći. I večeras ću na obrazu sačuvat onaj njegov poljubac, već ujutro ću se umiti i nadati se da za mene počinje sve iznova...

Mačiću, daj odi iz mog života onako kako si i ušao.
Znam da to neće biti lako moguće, molit ću se da jednostavno nestaneš kao prah iako to iskreno govoreći ne želim. Ljubim te mačiću.
Nek te dragi Bog čuva, ipak ćeš ostati uvijek djelićem mog srca ...
Nek te sam Bog čuva jer on to jedini može...
I mačiću, tako mi je teško prestat pisat ovaj post jer imam osjećaj da sam ti bliža.
A nek meni sam Bog pomogne da laganim koracima otapkaš iz mog srca..korak po korak...bez ogrebotina..