Povratak
Vratio sam se. Mnogima dugujem isprike. Svi ćete ih dobiti na vrijeme.
napisao: 
| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Postoje priče koje počinjem kako bi ih završio, one koje počinjem kako bi živjele i na poslijetku one koje niti ne počinjem jer bi ih moje riječi umanjile.
"Tko se boji vuka još?" nije asocijacija na Crvenkapicu već ime meni jedne od rijetkih dragih instalacija u MSU-u (Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu). ;)
(1) Jedan sam od sanjara. Nemojte me šibati oštrom realnošću. Zavijte je u magloviti plašt. Oštrina realnosti može posjeći konce mojih snova, a bez snova sam olupina.
(2) Ne volim agresiju. Agresija proizlazi iz straha. Ako ste agresivni, pomislit ću da se bojite, a ovdje nema mjesta za ikakav strah.
(3) Prijateljica je zaključila da sam neuredan i nemaran. Ustrojstvo ovog bloga je ovakvo zbog njenog estetskog senzibiliteta kako ga naziva. Svaka kritika ili pohvala upućena izgledu ovog bloga, upućena je njoj, a ne meni. Autor sam riječi, ali ne i izgleda.
Razmišljao sam o copyrightu. Odlučio sam ga ne imati. Ako nešto uzmete, pa čak i cijelu priču, samo znači da vam se sviđa. Ako to napravite smatrat ću to najvećim mogućim komplimentom. ;)
Teže je, jelda? Pa imate dopuštenje, ali onda nije fora.
THE END.