LISTA MOTIVATORA

LISTA MOTIVATORA

Izvor: http://www.bertid.hr/ria/41.htm

1.Recite djetetu „ Idemo se igrati“i povucite dijete prema sebi za rub majice. Učinite to nekoliko puta. To obično
potiče osmijeh i mnogo puta kada dijete ne primite za majicu dijete će vas pitati da to učinite.
2. „Pojest ću ti prstiće!“ uzmite djetetovu nogu i povucite je prema svojim ustima s glumljenim ugrizom i popratnim
zvukovima.-svako dijete s kojim sam radila voli ovu igru.-izgleda da nema razlike da li dijete ima razvijene
govorne sposobnosti ili ne.stvar je u iščekivanju. Nakon što par puta pokušaja odvlačena noge s smijehom, dijete
vam obično pruži i drugu nogu.
3.Recite djetetu „Učini ovo!“ i napravite zvuk režanja.Kada dijete to učini pretvarajte ste da ste prestravljeni i padnite
s stolice. Može trebati par pokušaja, ali većina djece voli ideju navođenja vas na reakciju.
4.Stavite glavu na djetetov trbuh i škakljate ga.- Prava zona smijeha.-
5.Savinite ruku kao da je igračka dok vas ručni zglobovi ne zabole(zamalo)--Upotrijebite zvukove pucanja--Tada je
pustite i naizmjenično okrečite ruke s dlanovima okrenutim prema visini i dolje iznad djeteta i stola.
6. “Zaspite“ i glasno hrčite na djetetovom krilu i tada se iznenadno probudite na zvuk školskog zvona-ding ding ding.
7.Stvorite emocije i popratite ih zvukovima..
Ljute---rrrrrr
Tužne--- blesavi tužni uzdasi boo hoo hoo i polijte lice vodom umjesto suza(sve vrlo lažno)
Sretne---sa sretnim pjesmicama i plesom.
Tužne emocije su bile prvi zahtjev za mene posljednje tri godine, valjda sam dobro pogodila dramu.
8.Recite djetetu „ daj mi pet!“ ali izgubite svoju ruku u rukavu.Neka vam dijete pomogne da nađete svoju ruku, a
zatim izgubite i drugu ruku u rukavu, itd..
9. Stavite plastičnu bocu s vodom iznad djetetove glave. Naginjite je polagano s neizvjesnošću ( o, hoće li se proliti?)
i pustite par kapljica da padnu. Većini djece se ovo sviđa veoma. Tada dajte djetetu bocu. Poštena igra im
omogućuje da vas „srede“ i oni su većinom manje oprezni u vezi količine vode koju ispuštaju.
10.Nagnite se dok vas se dijete ne nagne na leđa. Tada ga podignute, tako da visi iza vas. Recite „Gdjee jee
(djetetovo ime)?“ „( djetetovo ime), gdjeee siiii?“.
11.Obucite majicu s kapuljačom s trakama i učinite da vam glava nestane stegnuvši trake. Tražite od djeteta da vam
pomogne da izađete.
12.Žvakaća guma.- veliki balon žvakaće gume koji puca djeluje poticajno na većinu djece.
13.Dostava ručne granate. umjesto da date djetetu bombon, pretvarajte se da ga šaljete kroz zrak sa zvukom kao
zviždukom dok ne dođe u djetetova usta i eksplodira. ( Vi napravite zvuk eksplozije)
14. Pomirišite djetetova stopala i dramatično padnite u nesvijest. Većina djece će reagirati tako da ubrzo približi
stopala vašem nosu.
15.Stavite dijete na stol za malo brake dance plesa. Stavite djetetov trbuh na stol s glavom prema vama i nogama
prema dolje. Stavite lijevu ruku kraj nogu i desnu kraj glave da napravite poprilično dobar desni okret.
16.Navedite dijete da vam leti na nogama. Zatim uzmite igračku i s njom učinite isto. Tada ponovo ponovite igru s
djetetom.
17. Podignite telefon. „ Za tebe je, (djetetovo ime)-dodajte dijalog.
18. Recite djetetu da podigne ruke tada ga škakljajte.
19. Neka vam dijete pritisne nos, vi isplazite jezik. Povuče vas za lijevo uho, vaš jezik ide desno i obrnuto.
20. Napravite da igračka ili lutka vašeg djeteta radi pokuse.
21.Tražite škakljiva mjesta. Kada djeca kažu „ O, škaklja.“ pričekajte neka dijete potraži škakljivo mjesto.
22. Okrenite stol u stranu s nogama prema vama i sakrijte se iza njega, dok vas dijete ne pronađe tada ili zarežite ili
se pretvarajte da ste jako prestrašeni.
23.Disco
24.Primite dijete u ruke i podignute ga. Recite „Nadam se da mi nećeš ispasti.“ S djetetom u rukama. Tada ga
spuštajte prema podu kao da ćete ga ispustiti. Uzdahnite „Hvala, Bogu.“ I opet ga podignite.
25.Stol može biti šator kada prebacite deku preko njega i uvučete se unutra tijekom igre hvatanja ili skrivanja.
26. Savinite papir ispred djeteta da stvorite vjetar.
27.Stavite čarape na djetetove ruke i recite mu pljeska rukama ili smislite neku drugu otkačenu naredbu.
28. „ O, želiš li hrane u svom uhu? Neeeee. U svom nosu? Neeee. Na svojoj glavi? Neeeee.
Aha, u tvoja usta!“
29. Stavite dijete na krilo i recite „ Gospodin žaba sjedi na stijeni, dolazi instruktor i žaba skoči!“ zatim bacite dijete
na kauč ili fotelju.
30. Hrvanje palcima.
31. Pjevajte pjesmu Barry Manilowa „Copa Cabana“, izvlači plesnu stranu u svima nama..(hajde, priznajte)
32. Stavite trešnje na trbuh ili radite škakljive poljupce na škakljivom dijelu vrata.
33. Tortura kosom- legnite dijete i nježno mu pređite kosom preko lica s zvukom „ oh, ne“ ili s nečim drugim ali tako
da zna da kosa dolazi.
34.Borbe jastucima.
35. Stavite dijete na krilo, pogledom nasuprot vama, za vožnju motociklom. Upotrijebite svoje ručne zglobove kao
ručke za vožnju i vozite se po okukama s naginjanjem djeteta lijevo ili desno s svim važnim motorističkim
zvukovima. Tada se sudarite.
36. Dlan kao čudovište. Nacrtajte čudovište na svom dlanu. Upotrijebite drugu ruku da pridrži ručni zglob ruke s
čudovištem tako da vas ne može dohvatiti. Kako bilo, svi znamo da je dlan s čudovištem jači. Zamolite djetetovu
pomoć da se riješite čudovišta.
37. Neka vas dijete hrani.
38. Napravite ples „ Hoćemo li zaplesati iz „kralj i Ja“ s plesom gdje hodate u jednom smjeru, a tada okrenete tijelo i
obraze i hodate u drugom. Ne mogu se sjetiti imena plesa.
39. Stavite traku preko svojih usta i pokušajte govoriti.—Ili se pretvarajte da pokušavati zadržati svoju ruku da vam
prekrije usta ali ne možete.
40.Macarena
41. „Ja imam tajnu“, tada stavite višnje u uho.
42. Pjesma „Jump“ od Van Halena. (Rock-energična pjesma) Ja i moje dijete ne znamo ima li još pjesma neki tekst,
samo skačemo kad nam on kaže.
43. Postavite svoje stolice jednu pored druge i krenite na vožnju. Zavežite pojaseve. Provjerite lijevo i desno u
prometu.
44. .“ Achey breaky hart “( Stara kaubojska pjesma koja može biti smiješna kad se pjeva djetetu)
45. Zamotajte dijete čvrsto u deku i recite „dođi ovdje!“. Nemojte ovo raditi s djetetom koje neće shvatiti blesavost
situacije.
46.Povucite dijete za deku zamotanu oko njenog/njegovom struka u krugovima tada „ Ne, mi moramo ići lijevo, ne
desno, lijevo..
47. Ja sam čajnik i voda izlazi iz mene ako me prevališ na stranu i istočiš vodu.
48. Alladinov magični sag. Stavite dijete na ručnik ili deku i povucite ga po podu.
49. Pritisnite prsa djeteta (nježno molim) prilagođavajući dlanove tako da dijete čuje razliku smiješnu razliku u zvuku
koji se stvara udarcem po prstima.
50. Igrajte se „udari limenku“.
51.Zalijevajte biljke
52. Oponašajte dijete- dijete kaže:“Uh“ i stavi ruke na stol i vi učinite isto. Nakon nekog vremena dijete shvaća da
može voditi predstavu i to djeluje poticajno na njega.
53. Vožnja dizalom : podignite dijete. Kažete :“ Prvi kat!“ –više-„Drugi kat!“- „želiš li ići na treći kat?“ tada „Oh ne,
dizalo ide u stranu!“
54.Vožnje stolicom ( Ja ovo nisam izmislila, ali djeluje!) : „ Zaveži svoj pojas! Drži se za stolicu!“ počnite polagano
dizati stolicu sa poda. Pogledajte dijete, ako se boji podižite je polako, gledajući njegovo lice- biti ćete iznenađeni
kako brzo će pitati za još. Upozorenje, ovo može rezultirati ozljedom vas oboje- samo za jake!
55. Ljuljanje stolice (ista upozorenja!) „ Zaveži pojas! Drži se za stolicu!“
56. Vožnja na krkače: Idite na neko mjesto( zamišljeno). Pazite na rupe u cesti!
57. Pauci na vašoj ruci-pustite dijete da ih UDARI!
58. (Pretvarajte se) Uzimanja dijelova tijela. „ Imam tvoj nos- Stavit ću ga u svoj džep!Želiš ga nazad?“ Pomiješajte
svoj nos s djetetovim, uši, zamijenite prste s mačkom.
59. Ugurajte plišane igračke u djetetovu majicu , u nogavicu hlača, u rukave.
60. Primite dijete ispod pazuha za veliki okret. ( nemojte pasti!)
61. Također naučeno od majstora.-Napuhano lice. Recite djetetu „ Napumpaj me!“ ( Kao mimičar upotrijebite pumpu
za bicikl dok napuhujete obraze.) sada ne možete pričati, ali primite djetetove ruke i neka ono pljesne i ispuše
vaše obraze. Sljedeći put se pretvarajte da imate rupu koja curi i neka ono zatvori curenje.
62. „Vruće ruke“. djetetove ruke na vašima , ono ih mora odvući prije nego ih pljesnete.
63. Igra rukama: ruka preko ruke preko ruke.
64. Razbijete jaje na njegovoj glavi. Ne pravo jaje! Stavite jednu šaku na glavu, razbijete je s drugim dlanom, tada s
obje ruke spustite „jaje“ niz glavu. Bljak!
65.Posudite znanstvene trikove: Soda za kuhanje bačena u ocat pravi zanimljiv efekt.
66. Glazbene stolice ili smiješno plesanja tada se ZAMRZNITE kada glazba prestane.
67. Posudite mađioničarske trikove: izvucite slatkiš iz njegovog uha.
68. Elektrošokovi ( simulirani molim) : upotrijebite svoje šake kao „aparate za šok“ bilo gdje na djetetovom tijelu. Ili
neka ono to napravi vama i postanite vrlo luckasti.
69. „Glomulator“: Nacrtajte prekidače na papir, neka dijete pritisne jedan. To vas tjera na „glom“ (izmislite nešto!),
pritisne drugi prekidač, vi stanete, drugi, vi skočite. Ono nikad ne zna što će se točno dogoditi.
70. Smiješni zvukovi, popratite ih dizanjem djeteta.
71. Puhanje ili pričanje u šalicu da se čuje jeka.
72. Škakljanje
73. Poljupci
73. Držanje njegovih gležnjeva i nježno zaustavljanje noga na podu.
75. Trešnje na njegovom dlanu.
76. Pjevanje stiha najdraže pjesme.
77. Ljuljanje njegove stolice kao da je potres.
78. Što god ga navodi na sudjelovanje: puzanje „pauka“ uz njegovu ruku, tada brzo škakljanje ispod brade dok
radite zvukove koji ukazuju „Dolazim po tebe!“
79. Pomicanje djetetovih ruku i nogu tako da „pliva“ ili radi „stolicu“ za sebe.
81. Pretvaranje djetetove stolice u raketu.
82. Pjevanje luckastih pjesmica dok ljuljate dijete u krilu.
83. Pjevanje luckastih pjesama s korištenjem djetetovog imena u njima.
84. Neka plišane igračke skaču i navijaju za dijete.
85.Upotreba lutke koja gricka djetetove ručne i nožne prstiće.
86.“Rezanje“ rajčica na djetetovim leđima.
87. Šapćite nešto luckasto u djetetovo uho.
89. Oponašajte rečenice ili karaktere iz djetetovih omiljenih filmova ili crtića, npr. Puumba (Kralj Lavova) kada kaže :“
Hakuka matata“ ili Paško Patak kada kaže:“ Ma to je baš divno.“
90. Neka dijete pritisne izmišljeni prekidač i uključi „Uređaj za poljupce“.
91. Igranje hvatanja.
92. Stavite dijete između svojih nogu okrenuto nasuprot vama i pretvarajte se da veslate u čamcu dok pjevate „Veslaj,veslaj u svom brodu“ povećajte tempo veslanja dok ne postane vrlo luckasto.
93. Stavite deku preko stola i idite kampirati. Provedite vrijeme u šatoru ili-ili krenite u škakljanje dok je dijete ispod
stola a vi ispred, iz različitih smjerova. Neka dijete ne zna odakle dolazite.
94.Crtanje koristite kao poticaj. Npr. dijete nacrta četverokut prikladno a instruktor nacrta karaktere od slova
djetetovog imena ili napravi papirnate avione.
95. duga kosa može biti plus. Prebacite je preko lica i stavite naočale.
96. Upotrijebite markere koji se ispiru i nacrtajte nasmiješena lica na nožnim prstima.
97.SMIJEŠNE TRAKICE
98. Napunite kantu s vodom i unutra stavite jabuke. Zatim ih hvatajte bez pomoći ruku ustima.
99. Stavite rupčić na lice i puhnite u njega. Neka dijete učini isto.-Ovo zapravo može biti vrlo zabavno!
100. Stavite pramen kose koji je velik na dlan svoj ili djetetov i napravite zube kao da ste lav ili tigar—također
pramenovi kose mogu biti zabavni za „pričanje“kada ih stisnete i pustite kao lutku.
101. Ovo zvuči okrutno, ali imam dečka koji to voli. Zavežem njegove čarape zajedno i tada mu kaže, „Dođi ovdje!“—
Ostanem u udaljenosti u kojoj ga mogu dohvatiti.
102.Napušite balon,krenite da ćete ga dati djetetu, tada ga pustite da ludo leti po sobi.
103.Napravite kutiju i mijenjajte što stavljate unutra, neka bude zabavno osjetiti rižu ili grah.
104.Povucite djetetovu stolicu na zadnje noge( samo na tapetu i sa plastičnim dječjim stolicama i tada (držeći stolicu
ili majicu) pretvarajte se da ga želite uzeti ali ne možete „Oh, ne, uhvati me, požuri…“ (ovu pokušavam zapisati
na papir ali nije jednostavno)
105. Prikvačite dvije doda boce zajedno sa plastikom da napravite tornado—ubacite boje hrane, šljokice ili čak malu
plastičnu kravu ako želite uhvatiti Twister efekt.
106. Sjećate se kada smo uzimali crayon (kao marker, rađeno od voska) i bojali par različitih boja na papir tada sve
pokrili sa crnim crayonom i uzeli kovanicu i s tim skidali crayon. Preporučila bih pripremu unaprijed pet listova i
tada je zabavno zajedno strugati crayon.
107. Prebacite dijete preko svog ramena i pustite ga da sklizne dok ga ne uhvatite za noge, tada se pretvarajte da
ga ne možete naći i dok ga tako držite pretvarajte se da ga tražite.
(Ne, nemam 2 metra i 180 kg, imam 48 kg ali nije teško s malenima ali imajte krevet ili naslonjač u blizini za
spustiti ih za svaki slučaj.
108. Stavite cipelu na glavu i pokušajte se ponašati kao da je sve u redu.
109. Dim iz vrhova vaših prstiju-- to možete kupiti u trgovini,onakvoj kakva prodaje i žvakaću gumu od koje vam
usta poplave i jastuke sa zvukovima.
110. „Imam tvoj nos!“ zgrabite djetetov nos i tada stavite svoj palac između prstenjaka i prsta pokazivača i pokažite
djetetu da imate njegov nos.
111. Opljačkajte banku sa bonanza glazbom u pozadini.
112. Posebno na mekanom kauču ili na stražnjem dijelu starog naslonjača, sjednite na dijete. (rasporedite svoju
težinu na ruke) i recite :“ Gdje si (djetetovo ime)?“.
113. Igrajte se ludog znanstvenika. Nabavite boce i stvari koje izgledaju ili mirišu zanimljivo i natočite ih.- -Ja volim
one tablete za kupanje.
114.Bob Marley( trebam li reći više- - reggae je pozadina zabavljanja.)
115. Tekućina za grkljanje
116. Budite hrabri- - prepolovite voće s čekićem ( samo vanjska terapija).
117. Klamaricom zaklamajte papir, djeca to vole, mi samo zaboravimo koliko je to cool.
118. „Daj mi visoki pet!“ postavite ruku više. Dijete vas pljesne po ruci. „ Daj mi niski pet“, postavite ruku dolje i
kada vas dijete ide pljesnuti povučete je i kazete „Ne, ne presporo!“
119. Pretvarajte se telefonskog razgovora s bananom—„ halo!“ „Ovo je za tebe.“
120. Stavite loptu ili jastuk u djetetovu majicu i pričekajte da je izvadi.
121. Krema za brijanje može biti zbilja zabavna kao planina na stolu u koju je zalijeću autići ili za samo diranje.
122. Holografski papir ili diskovi.
123. Napravite rođendansku tortu od blokova i pjevajte i pušite u svjećice od blokova.
124. Usne od voska ili naočale kojima oči iskaču van.
125.Karaoke- Sada i većina jeftinijih linija dolazi s utikačem za karaoke i mikrofoni su jeftini—vrijedi nabaviti.
126. Ona točka malo iznad koljena koju kada pritisnete ne možete pomoći a da ne škaklja.

- 00:23 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Glazboterapija

Glazba ne može učiniti ništa drugo nego dobro.

>Uvod<

Na početku ovog seminara željeli bi se ispričati za one riječi koje čete naći pod navodnicima i riječi koje su pisane italic slovima. To su večinom stručne engleske riječi za koje nismo uspjeli pronaći odgovarajući prijevod.

Glazboterapija relativno je nova znanstvena disciplina. Uzrok njenom naglom širenju i prepoznavanju je postojanje nebrojenih vrsta glazbe, oblika bavljenja glazbom te prisutnost glazbe u bilo kojem obliku. Glazba je u mnogim slučajevima upravo ono što veže ljude i gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u bilo kojem njenom obliku. Omiljena glazba i poznati zvuci koji se često javljaju i iznenadno, unutar našeg uma, su ono što mnoge od nas povezuju sa događajima iz prošlosti, vračaju nam proživljene osjećaje te nas na neki način odvraćaju od svijeta u kojem se nalazimo. Doživljavanje glazbe na bilo koji način vrlo je individualna stvar te ovisi o karakteru i mnogim drugim karakteristikama osobe. Što je to što nas povezuje sa glazbom? Na ovo pitanje postoje brojni odgovori; zadovljstvo slušanja; toplina prijateljstva prilikom stvaranja glzbe; stimulans i satisfakcija kod vježbanja; intelektualni užitak kod istraživanja forma i struktura; oslobađanje energije kod plesa ili stvaranja glazbe... U korijenima svih navedenih razloga leži činjenica da nas upravo glazba nesvjesno veže sa onim duboko u nama sa našim emotivnim, duhovnim i najprivatnijim "ja". Glazba budi "čovjeka" u nama, mi trebamo nju da bi uspostavili kontakt sa samim sobom ali i ona za svoje postojanje treba nas bilo kao slušaoca bilo kao izvođaća.
Centralna misao glazboterapije je ta da čovjeku treba glazba i njeni učinci na pojedinca, te da se njome može pomoći ljudskom zdravlju. Dijete može imati teškoća u govoru, odrastao čovijek može biti sramežljiva, ali oni oboje imaju jednaku šansu da postanu dio glazbe na način na koji to samo njima odgovara. Komunikacije je u današnje vrijeme dosegla možda i svoj vrhunac no i ona ima svoje nedostatke fizički, socijalni, emotivni problemi uvijek nas mogu ometati. Glazba je mnogo adaptivnija od bilo koje druge vrste komunikacije te nam dozvoljava kontakt sa različitim dobnim skupina, različitih emotivnih ili soCijalnih poteškoća.
Ovim seminarom pokušati ćemo objasniti dio fascinantne enigme koju nazivamo GLAZBA.

>Povijest glazboterapije<

Činjenica da je izvjesni Wiliam B. Davis još krajem prošlog stoljeća bio zadužen da u bolnicama širom Londona svira skladbe za smirenje pacijenata pokazuje nam da su mogućnosti koje glazba pruža bile poznate vrlo davno. Mora se napomenuti da su još stari grci prepoznali utjecaj glazbe na pripadnike svojeg društva. Tako su različite ljestvice ocrtavale različita raspoloženja; od sjete i tuge preko veselja do ohrabrivanja. Glazba je bila sastavni dio vjenčanja, pogreba, poljskih radova, vjerskih obreda, dočekivanja ratnika, a ono što nas posebno zanima i odgoja. Omladina je morala učiti glazbu i to dokazuje poznata platonova rečenica: "Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država!" Također, Aristotel u svojem djelu "Politika" opisuje utjecaj glazbe na čovjekovu volju. Po njegovom mišljenju glazba ocrtava strasti koje su utjecale na njeno nastajanje, tako i zaključuje da slušanjem neke glazbe čovjeka mogu obuzeti takve strasti. Zbog toga glazba će pomoći vojniku da bude hrabriji i sl.
Bratstvo Sv. Cecilije okupilo je krajem prošlog stoljeća uz Wiliama B. Davisa još glazbenika koji su poslani u ostale gradove sa istom dužnošću, a njihov se rad pokazao, na iznenađenje mnogih, vrlo koristan. Sličnim su se aktivnostima bavili i mnogi pojedinci entuzijasti koji su širom SAD "propovjedali" o mogućnostima glazbe. U ranim je godinama ovoga stoljeća glazba služila kao sredstvo zabave i podizanja morala velikim grupama pacijenata. Liječnici su svojim pacijentima organizirali male koncerte za koje su vjerovali da bi mogli pomoći kod obnavljanja metabolizma i opuštanja mentalnih stresova. Takav se način korištenja slobodnog vremena pacijenata pokazao vrlo human i učinkovit. Izgleda da je u to vrijeme postojalo generalno mišljenje da glazba ne može ništa drugo nego pomoći. Podolsky tako navodi primjer shizofremicnog pacijenta koji je u to vrijeme dobivao dnevne doze Chopina.
Nakon II. svijetskog rata vlasti u SAD u želji da pomognu dovele su do toga da su glazbenici, bilo učitelji, bilo izvođači, bili redovni zaposlenici pojedinih bolnica širom zemlje. Izazov i važnost toga bilo je u tome što su takvi glazbenici morali verificirati i sitematizirati svoj rad u ustanovi, te ga uskladiti sa postojećim planovima tretmana. Nameće se zaključak da se u to vrijeme (40-te i 50-te) pažnja usmjeravala na njene estetske i kulturne aspekte, a izgubila se osnovna vrijednost glazbe, individualnost. Takvim je, nazovimo ih, glazbo-liječnicima, nedostajalo obrazovanja i stručnih savjeta. Tako su se sredinom '40 počela na sveučilištima (Michigan, Kansas..) organizirati predavanja i čitave studijeske grupe, da bi se 1950. osnovao i National Association of Music Therapy te kasnije i American Association of Music Therapy koji danas vode brigu o glazboterapiji u SAD-u.
U Europi su se otprilike paralelno sa SAD-om događale promjene bitne za razvoj ove znanosti koja se '80 borila za svoju samostalnost. Danas se glazboterapeuti nalaze u skupini "para-medical" profesija, a još uvijek se pregovara o "full state registration"-u ove profesije.

>Glazboterapija?<

Kao što naslov poglavlja govori, iako ne postoji definicija koja će zadovoljiti svakog interesenta, pokušati ćemo sada odgovoriti na pitanje:
"Što je to glazboterapija?"

Mnogima je samo povezivanje riječi "glazba" i "terapija" dovoljno da bi zadovoljili svoju znatiželju o ovome pojmu, pogotovu ako su do sada glazbu shvaćali samo kao zabavu.
Prava definicija pojma nije samo-evidentna, dakle, kao sto govorni terapeut uči svoje pacijente govoru tako glazboterapeut ne uči svoje pacijente glazbi. On ustvari pokušava uspostaviti kontakt sa drugom osobom pomoću te glazbe. Promatrenjem uočavamo kakve pacijent ima probleme kod doživljavanja te glazbe te u toj interaktivnoj komunikaciji približavamo se jedan drugome. Godinama je u velikoj Britaniji bila standardna Alvinova definicija:
"Glazboterapija je kontrolirano korištenje glazbe u tretmanu , rehabilitaciji, edukaciji, i vježbama kod djece ili odraslih koji pate od fizičkih, mentalnih ili emotivnih smetnji."
Riječi "kontrolirano" i "pate" zvuče grubo i ne znače ono isto što su značile tada kada je ova definicija nastala, stoga, možda je bolja verzija Autralskog udruženja glazboteraputa:
"Glazboterapija je planirana upotreba glazbe sa terapeutskim ciljem, sa djecom i odraslima koji imaju specijalne potrebe zbog socijalnih, emocijonalnih, fizičkih i intelektualnih problema."
Termin "sa terapeutskim ciljem" je također u centru definicije Amerikog udruženja:
"Glazboterapija je upotreba glazbe sa ciljem postizanja terapeutskih ciljeva: obnove, održavanja i poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja."
Postoji čitav niz različitih definicija, a kompleksnost čitavog pojma izražava činjenica da je Keneth Bruscia napisao čitavu knjigu sa zadatkom da definira "music therapy".
Kao konačnu definiciju mogli bi uzeti onu koja sumira sve do sada navedene na mnogo jednostavniji i "manje stručniji" način:
"Glazboterapija je upotreba organiziranih zvukova i glazbe koji razvijaju međusobnu povezanost između klijenta (pacijenta) i terapeuta podržavajući i osnažujući fizičko, mentalno, socijalno i emocionalno zdravlje."

>Gdje se koristi glazboterapija?<

Gladajući na povijest razvoja glazoterapije dolazimo do zaključka da postoje dva glavna područja na kojima se ona koristi; rad sa starijim osobama koje imaju poteskoća sa učenjem i rad sa djecom koja imaju mentalnih problema. Postoji i objašnjenje za za ovakvu podjelu, naime, prvi su terapeuti svoju praksu imali upravo u ustanovama koje su bile zadužene za njegu ovakvih ljudi. Takva je terapija bila izuzetno uspješna kod osoba sa kroničnom schizophreniom i dubokim fizičkim ili mentalnim oštečenjima. U početku takvim ljudima koji su čitav život provodili u bolnicama glazba nije mogla činiti nego dobro. Kasnije, njihovi su terapeuti uveli procjenu i evaluaciju svojeg rada. Osobe koje su imale poteškoća kod učenja ovakvim su se terapijama poboljšavale fizički, a također poboljšavale su i svoje kognitivne potencijale, motivaciju, vještine govora, neverbalne komunikacije, vještine odlučivanja i samostalnosti. Nakon terapija kod pacijenta vidjela se promjena raspoloženja, opuštenije ponašanje, ispoljavanje osjećaja, socijalna interakcija i razvoj svojega "ja".
Uspjesi na ovim područjima omogućili su razvoj ostalih područja; kod djece sa svim poteškoćama u učenju, uključujući govorne i probleme jezika, kod djece sa kognitivnim i emocionalnim poteškoćama, djece sa problemima sluha ili vida, starijih osoba itd. Trenutno se razvija dio glazboterapije koji bi trebao pomoći osobama oboljelima od raka i side. Sve većem razvoju ove znanosti uvjetuje činjenica da je ljudi sve više prepoznaju, shvaćaju i vjeruju u nju.
No, uz sve te podatke postoji i odredena kritičnost prema ovome pojmu. Naime monogo je radova bili izrađeno upravo sa ciljem da pokažu uspješnost, odnosno efektivnost bilo kakve intervencije. Možemo stoga reći da profesija glazboterapeuta ima gotovo moralnu obvezu pokazivanja efektivnosti rada.
Glazboterapija pokazati će da nema dvoje ljudi koji će na istu glazbu reagirati potpuno jednako, ili dvoje ljudi koji će istu glazbu izvesti potuno jednako stoga glazba pokazuje psihu svakog čovjeka, ono "najindividualnije" kod svakog od nas. Kod improviziranog muziciranja glazba se izvodi točno onako kako glazbenici tog trenutka osjećaju da treba. Sjedinjuju se u jedno tijelo i svaki na svoj način izvodi svoj dio, produžujući duljine tonova, mjenjajući harmonije na način kakav oni žele izražavajući tako najdublje osjećaje koji se nikakvom drugačijom analizom nebi mogli pročitati. To je pravi pokazivač do koje mjere glazba može utjecati na ljude, njihova shvaćanja i analiziranja različitih poteškoća sa kojima se susreću.
Jedan od temelja za bilo kakav rad je pronalazak odgovarajuće glazbe koja će zadovoljiti osobu sa kojom terapeut radi. Npr. kada rade sa djecom koja se ne mogu koncentrirati terapeuti će davati kraće glazbene isječke i promatrati reakciju na svaki od njih. Neki će takvi isječci zaokupiti pažnju djece na duže vrijeme i to će biti prvi korak do cilja.
Glazba može izraziti kako individualno tako i psihološko stanje grupe. Primjer je to vračanja u obitelj; nakon dugog vremena izbivanja iz svoje obitelji i zajednice vojnik, bolesnik, radnik i sl. nije usklađen sa svojim ukučanima. Jedan od načina koji će mu pomoći da se poveže sa njima može biti upravo glazba koja će ih sa vremena na vrijeme povezati kroz ples, pjesmu ili bilo kakav sličan kontakt koji će omogućiti.

>Vrste terapija<

Vrste odnosno načine izvođenja mogu se podjeliti na mnogo načina; bilo da li se glazba samo sluša sa snimke, ili se sluša uživo, da li pacijent sudjeluje aktivno, posredno ili neposredno u izvođenju te glazbe ili samo sluša, koliko pacijenata sudjeluje, koliko terapeuta sudjeluju, koja se vrsta glazbe izvodi/sluša, koji se instrumenti koriste, koliko se instrumenata koristi, koliko terapija traje...
Za ovo poglavlje odabrali smo podjelu po broju pacijenata koji aktivno sudjeluju u izvođenju. Naravno da se takvi susreti ne mogu generalizirati no mogu zainteresiranome dati blagu predodžbu o tome sto se na jednom takvom "susretu" (možda najprikladniji prijevod riječi session) događa. Dani su primjeri individualnog i grupnog susreta:

Individualni susret

Nakon već ispričanog sadržaja, postavljaju se pitanja; Kako se prakticira ta glazboterapija? Što se događa na tim terapijama?
Takve se terapije najjednostavnije mogu podjeliti na individualne i grupne "susrete" a, najbolji način da se pokaže što se tamo zapravo radi je prikazivanje primjera.
Za primjer individualnog susreta dati ćemo primjer Johna koji ima 3 godine i njegovi se roditelji žale na njegovu šutljivost. Povremeno se javlja i velika povučenost, te otežano uspostavljanje bilo kakvog kontakta sa vršnjacima i odraslima. John je već bio na pregledima kod psihologa, govornog terapeuta, psihoterapeuta, fizioterapeuta, glazboterapeuta i kod socijalnog radnika. Na takvim ga pregledima nisu zanimale igračke i zanimacije koje su mu bile ponuđene te je bilo uočeno da bi ga mogla zaokupiti glazba. Već na prvom susretu John se prihvatio sviranja bubnjeva; ponuđene je palice odmah prihvatio te počeo udarati u kratkim bučnim razmacima. Terapeut je nastojao pomoću glazbe stupiti u kontakt s njim i iskoristiti te trenutke ispoljavanja energije na neki drugi način. Njegova ga majka koja je također prisutna ohrabruje riječima i smijehom istovremeno, terapeut na klaviru svira jednostavne melodije između Johnovih "solo dijelova". John prihvaća melodiju i nastoji je pratiti , terapeut zatim uz melodiju nastoji nakon nekog vremena i uspostaviti i verbalni kontakt pjevajući "Zdravo John. John svira bubnjeve." S vremenom glazba postaje sve manje isprekidana te John počinje svojim glasom (slogovima "da"," ah" i sl.) pratiti ritam koji svira. Nekoliko puta prekida svirku i odlazi kod majke no ubrzo se vraća i nastavlja. Terapeut sada nastoji komunicirati sa njima na način da visoke tonove činela prati sa visokim tonovima melodije. Na takav način glazba koju sviraju postaje sve slušnija i zanimljivija. Na video zapisu koji je snimljen tijekom tog susreta vidi se da mu je tada čitavo tijelo u zanosu usklađeno sa glazbom i ritmom koji nevješto udara. Terapeut ponovo pjeva jednostavne melodije te John počinje usporavati svoj ritam. Napokon, John se diže prilazi klaviru, gleda terapeuta u lice i počinje ispuštati glasove "ees", ash" nastojeći pratiti melodiju koju terapeut neprestano svira. Na njegovu se licu vidi razigranost, zanimanje i osmijeh. Osjeća se da John na ovaj način zapravo komunicira sa terapeutom. Nakon toga vraća se za bubanj i udarcima odgovara na akorde klavira; na svaki akord on dva puta udara o bubanj, njihova glazba dobiva sve više smisla. Na sljedećem susretu istog dana popodne njegovo je sviranje sve organiziranije; sada on prati terapeuta i nastoji na "mekše" tonove uzvratiti lakšim udarcima, glazba nije više isprekidana, sa naglim promjenama ritmova i glasnoće već je čitavo vrijeme umjerena.
Terapeut zaključuje nakon 50-tak minuta rada da je John iskazao mnogo svojih osjećaja koji će se kasnije na video zapisu analizirati. Također, smatra da je John dokučio nove osjećaje te da je svojim slogovima razgovarao sa njim. On nije samo reflektirao njegove udarce i pratio njegov ritam, već je postigao to da je John pratio njega kroz međusobnu interakciju u kojoj su oni međusobno razmjenjivali ideje. Jasno je da terapeut nije gledao samo glazbene sposobnosti svojeg pacijenta, kasnijom analizom on može pronaći njegove specijalne potrebe koje mu trebaju da bi sa nekime komunicirao odnosno bio u interakciji. Uočava se pacijentovo kretanje, odnosno plesanje u prostoriji, organiziranje u prostoru i vremenu, te manipuliranje instrumentima.
Govorni terapeut analizira slogove koje John izgovara na različite zvukove klavira te zaključuje da izgovara jednostavnije slogove kada svira i pleše ("da") a, teže slogove kada je manje zaokupljen sviranjem te se više koncentrira na svoje "pjevanje". Također zaključuje da John shvaća što se od njega očekuje te nastoji to i izvesti. Na kraju njega je najviše zanimalo ono što i njegove roditelje; kada će John progovoriti? Ovim susretom pokazano je kakve zvukove on može proizvest i kako on razumije ono što mu se govori ili pokazuje. Nadalje, uočila se njegova pažnja koju je posvetio sviranju te mogućnost koncentiranja na postavljeni "zadatak". Zatim, osjećaji koje je ispoljavao i način na koji ih je ispoljavao.
Fizioterapeut je na snimci uočio da je itavo Johnovo tijelo u kretnji dok svira i pleše. Iako na trenutke kaotično i nekontrolirano John može smiriti svoje kretnje i uskladiti ih sa glazbom. Podizanje palica sa poda i usklađivanje pogleda i ruke kod bržih ritmova izgleda da predstavljaju problem jer pacijent nekoliko puta uzastopno promašuje obruč bubnja no nastavlja udarati na isto mjesto. Psihoterapeut usredotočuje se na kvalitetu i vrstu interakcije pacijenta i terapeuta, na uzbuđenje i količinu energije koju koristi. Na kraju socijalni radnik gleda povezanost djeteta sa njegovom majkom, te zaključuje da bi se upravo glazbom to dijete moglo pridobiti. Njegov je stav da roditelji glazbom mogu izgraditi veću povezanost sa svojim djetetom te da sviranje ili pjevanje može postati uobičajena obiteljska zabava u kojoj bi mali John dobio vaznu ulogu koja bi osnažila njegovu volju i samopouzdanje. Mišljenje glazboterapeuta sumira stavove svojih kolega kod ovog slučaja;
- glazba Johnu omogućava da istraži i nauči kontrolirati osjećaje koje može doživjeti i pokazati pomoću nje
- može se izgraditi visok stupanje motivacije i kreativnosti
- glazba uvježbava koncentrirano slušanje i daje temelje za govorne sposobnosti i rad sa jezikom i izgovorom
- ritam i melodija mogu biti stimulans za buđenje i povečavanje njegovih vokalnih sposobnosti
- ritam i korištenje instrumenata različite veličine pomaže pacijentu da kontrolira svoje pokrete i uskladi svoje motoričke sposobnosti
- povećava se koncentracije i pažnja
- glazba uvjetuje interakciju sa odraslom osobom, bilo roditeljem, bilo terapeutom, kroz sinhronizirano ili "pitanje-odgovor" pjevanje
- tom interakcijom John uči ponašanje odraslih

Na ovom je primjeru pokazano sto se sve može uočiti iz samo dva susreta. Ovakav način zasigurno ima mnogo prednosti u odnosu na ostale; prvo, mnogo je brži. Kada samo pomislimo koliko su trajali svi pregledi koje je John već prošao sa puno manje uspjeha shvaćamo da je ova prednost neupitna, a vrijeme je u razvoju svake osobe vrlo važan čimbenik i nesmije se olako trošiti. Drugo, ovakvi su susreti za Johna mnogo manje naporniji i on je na njima puno opušteniji i iskreniji nego kod npr. fizioterapeuta koji strogo promatra njegove kretnje koje su u tom trenutku možda i neprirodne za njega. Ostale se prednosti mogu nabrajati no, treba još napomenuti da je ovo samo jedan primjer u kojemu su dobivene specifične informacije tada će svaki susret pokazati nešto novo i da će svaki pacijent reagirati drugačije. Ovime se samo željelo prikazati kako može izgledati jedan takav individualni susret.

Grupni susret

Ovaj primjer grupnog susreta održao se u jednoj američkoj bolnici. Na njega su pozvane osobe koje pate od akutnih faza bolesti kao što su manična depresija, uznemirenost, tjeskoba (anxiety) i schizophrenia. Primjer je dan iz bilješki terapeuta Leslie Bunt;
Prostorija za susret je osvjetljena suncem i u njoj je svjež zrak. To je zapravo "dnevni boravak" te bolnice no ovaj puta televizor, kao centar pažnje svih pacijenata, je isključen. Na ovakvim je susretima važno da se pacijenti osjećaju ugodno i normalno zato je i odabran njima poznati prostor u kojem se inače zabavljjaju. Važno je da su opušteni, da nemaju nikakvu obavezu sviranja ili sudjelovanja te da se ne osjećaju kao na drugim pregledima različitih specijalista. Cilj ovog susreta je uočavanje specijalnih potreba pacijenata koje će oni pokazati u susretu sa glazbom te svojim sudjelovanjem ili nesudjelovanjem u stvaranju glazbe. Terapeut je uvijek spreman skrenuti planirani tijek događaja ukoliko tako žele pacijenti. Predviđeno ja da će susret trajati oko sat i petnaest minuta ali pacijenti nisu obvezni ostati čitavo vrijeme na njemu. Oni se mogu udaljiti i vratiti kada god to zažele. Takva će im atmosfera dati sigurnost da reagiraju spontano i nesmetano izražavaju svoje osjećaje. Također, pacijenti smiju svirati na način na koji žele odnosno nema pogrešnog sviranja instrumenata. Na taj će način oni pokazati svoje najskrivenije i svoje najsnažnije osjećaje.
Od instrumenata terapeut je izabrao čitav niz iz cijelog svijeta uključujući: kineske gongove i činele, indijske zvonce, afričke udaraljke, indijanske bongo-udaraljke, ksilofone te ostale poznatije instrumente sa smiješnim ili ozbiljnim zvukovima. Treba napomenuti da su neki instrumenti naštimani dok ih je nekolicina i nenaštimanih te da neki proizvode zvukove na sam dodir dok za druge treba steći određenu vještinu.
Nakon što je sve spremno dolaze i pacijenti; njih je osam i to pet žena i tri muškarca. Na njihovim licima vidi se iznenađenje zbog prisustva nepoznatih predmeta u poznatom prostoru, no, uočavaju se tragovi njihovih bolesti; napetost, nedostatak koncentracije, umor...Terapeut se predstavlja grupi te ih umoljava da odaberu instrument kojim bi se mogli predstaviti te nadaodaje da ukoliko netko ne želi, ne mora to činiti. Neki se nakon toga predstave usmeno dok neki počinju istraživati izabrani instrument i spontano komentirati njegov zvuk; dali je ugodan , neugodan, preglasan itd. Teraput zatim počinje svirati određeni ritam, brzinom koja odgovara čitavoj grupi te poziva grupu da mu se pridruže ukoliko to žele. Oni koji mu se pridruže komentiraju da je teško pratiti ritam dok ubrzava, odnosno usporava te nesvjesno na brze ritmove sviraju glasnije, a na spore tiše. Jedna žena umoljava ostale pripadnike grupe da sviraju zatvorenih očiju jer na ovakav način ona se osjeća neugodno. Svirajući zatvorenih očiju svi su koncentriraniji i pažljivije slušaju te postaju aktivniji. Terapeut polako prepušta da svatko od njih na trenutak preuzme ulogu vođe i primječuje da na taj način oni zapravo međusobno komuniciraju. Svatko odsvira po jedan dio, zatim sljedeći odsvira svoj dio unoseći u njega nešto svoje, svoje osjećaje, i tako redom. Dijaloga između pacijenata gotovo da i nema, samo poneki komentar vezan za glazbu koju izvode. Terapeut predlaže da probaju osmisliti neku svoju skladbu što se pojedincima činilo preteško i odmah su željeli odustati. Tada pokušaju odsvirati "penjanje na planinu". Jedan od pacijenata uzima frulicu sa željom da on bude ptica koja leti iznad te planine. Skladba počinje polagano i tiho, a završava prilično bučno i kaotično. Nakon skladbe neki komentiraju da se još nisu popeli na vrh planine, pacijent sa frulicom komentira da on leti visoko sa pticama, a jedna žena govori da je ona zapela u rijeci na podnožju planine. Jedan od pacijenata predlaže da krenu ponovo što ostali i čine uz poneke promjene instrumenata. Sada je inmprovizacija puno staloženija, sporija te se osjeća mirnije raspoloženje. Susret se završava imaginarnim povratkom u podnožje i odlaskom na objed.
Terapeut zaključuje da je u ovom susretu on imao ulogu "olakšivača" pošto se prvi predstavio, započeo svirati i obraćao se pojedincima. On je promatrao način na koji su pacijenti komunicirali, načine na koji su tražili odredene zvukove, podržavali jedni druge, izmjenjivali instrumente. Na ovakvim susretima treba iskoristiti mogućnost međusobne komunikacije više pacijenata koja nije moguća kod individualnih susreta.

Nakon ovog primjera grupne terapije navesti ćemo faktore za koje Irvin Yalom smatra da su ono čime zapravo terapeuti pomažu pacijentima:
- nada - na početku svakog tretmana, kako grupnog, tako i individualnog, i terapeut i pacijent imaju nadu da će glazboterapija na neki način pomoći, znajući da nema krivog načina sviranja te da glazba ne može učiniti ništa loše
- univerzalnost - kod grupnog tretmana pacijenti ne osjećaju da su nešto posebno već dio grupe sa kojom dijele strahove i ostale osjećaje
- davanje informacije - ponekad je potrebno objasniti način sviranja instrumenta ili reći nešto o njemu čime se zapravo komunicira sa pacijentom što je često i glavni problem, kod grupne terapije pojedinac će nastojati što brže shvatiti na koji se način koristi njegov instrument ukoliko vidi ostale članove grupe da već sviraju
- nesebičnost - kod grupne terapije pojedinac prihvaća dijelove ostalih članova, stalo mu je do svakog od člana grupe, glazba odvraća pozornost od svakodnevnih preokupacija i usredotočuje pažnju na samo njeno stvaranje za koje je potrebno poštivanje ostalih članova grupe i nesebičnost
- mogućnost ispravka - varbalna je komunikacija nekome teža od "glazbene" iz razloga što se primjeti svaka greška koja se kasnije teško ispravi, krivo odsvirani ton ili dio ritma jednostavno se točno ponovi, takav način daje samopouzdanja
- socijalizacija -
- + imitiranje -
- + interpersonalno učenje - glazba je vrlo "socijalna stvar" ljudi slušaju jedni druge, imitiraju i uče jedni od drugih, isprobavaju različite načine za međusobnu interakciju, svaki član grupe dobiva individualno mjesto u grupi i istražuje načine za komuniciranje i utjecanje na ostale članove
- osjećaj pripadnosti - promatrači ovakvih, grupnih susreta odmah su uočili kako pacijenti vrlo brzo dobiju osjećaj pripadnosti, svatko tko je nekada svirao ili stvarao glazbu zna taj osjećaj zajedništva i međusobne ovisnosti
- satisfakcija - uspješno stvaranje glazbe daje satisfakciju, ohrabruje, uveseljava
- egzistencijalni faktor - Yalom na kraju smatra da koliko god u takvim trenucima ovisi o grupi, svatko bolje shvaća svoju individualnost odgovornost za samog sebe

Ovo je bio samo jedan primjer grupnog susreta koji nam je kao i primjer individualnog, dao uvid u to, što se zapravo događa na takvom susretu. Očito je da nije određeno da svaki grupni susret izgleda točno tako. Terapeut ovisno o procjeni sposobnosti pacijenata odredi sve dijelove terapije koju namjerava koristiti.

>Evaluacija<

Glazboterapijom se može evaluirati stanje pacijenta, odnosno dati dijagnoza, a to se najčešće odnosi na terapiju djece. Postoje različite skale po kojima se takvi pacijenti rangiraju; odnos terapeuta i djeteta u glazbenoj aktivnosti, glazbena komunikativnost itd. Takvim se skalama mogu prepoznati npr. djeca sa manjim emotivnim smetnjama (lakšim oštečenjima mozga), djeca sa emotivnim smetnjama (oštečenjem mozga), manje autistična i duboko autistična djeca (skala odnosa terapeuta i djeteta u glazbenoj aktivnosti). Kod ovakve se skale npr. djeca se podjele na četiri grupe. Postoje deset stupnjeva rangiranja. Rangira se odnos koji se naziva inter relationship, a sastoji se od glazbenog i personalnog odnosa između terapeuta i pacijenta. Najniže su rangirana duboko autistična djeca (4) koja ne uspostavljaju nikakav kontakt. Djeca sa početnim kontaktom ili nečim što provizorno možemo nazvati kontaktom rangiraju se kao manje autistična djeca (3). Djeca koja npr. u kontakt uključuju pokrete, i nalaze se na sredini skale rangiraju se kao djeca sa emotivnim smetnjama (2). Na samom vrhu skale su djeca sa manjim emotivnim oštećenjima (1) koju komuniciraju na različite načine ali vidno teže nego ostala, normalna djeca.

(4)_______________________
(3)______________________________
(2)___________________________________
(1)__________________________

I1_____I2_____I3_____I4_____I5_____I6_____I7_____I8_____I9_____I

-shematski prikaz skale odnosa terapeuta i djeteta u glazbenoj aktivnosti

Ovikvih je načina evaluiranja mnogo, a za stvaranje bilo kakve skale potreban je niz provjera sposobnosti djece od onih najnormalnijih, kao nositelja jedne granice, do onih "najproblematičnijih", kao nositelja druge granice skale. Takve skale olakšavaju rad ostalim specijalistima, a njihovo se evaluirajne pokazalo vrlo točnim.

>Glazboterapija u Hrvatskoj<

Knjiga "Korak po korak do oporavka" grupe autora zapravo je priručnik za odgajatelje namjenjen pretvaranju ratnih i poslijeratnih iskustava djece u Hrvatskoj u kreativnu snagu. Priručnik nudi razne načine i umijeća za postizanje cilja, a njime se mogu poslužiti ne samo učitelji i profesori već i svi oni koji susreću djecu izvan škole u knjižnicama, igrališima, doktori, voditelji tečajeva i sl.
U dijelu kreativnih terapija navode se tehničke, likovne, terapije pokreta pa i terapije glazbom. Te terapije namijenjene su dijeci sa ratnim i post-ratnim traumama sa kojima se mnogo radilo i još uvijek se radi širom Hrvatske. Već smo naveli da se glazba upotrebljavala u bolnicama da olakša muke ratnih veterana što i ova knjiga navodi. Navode se i sve one karakteristike glazboterapije kao pomoć pri komunikaciji, ohrabrivanje i sl. Glazboterapija u ovoj se knjizi djeli na slušanje glazbe kao poticajnog sredstva za maštanje i vođenje vizualizacije i na primjenu glazbe kao sredstva aktivnog samoizražavanja putem improvizacije. Ističe se da pjevanjem dijete vježba kontrolirati sebe i zbivanja u svom okruženju, a glazba sama po sebi nosi sa sobom lječiteljsku snagu posebno za traumatiziranu djecu jer ne traži tjelesni kontakt, otvaranje pred drugima niti bilo kakvo natjecanje sa drugima.

>Za kraj<

Ovim smo seminarom željeli približiti kolegama pojam glazboterapije. Ispričavamo se ponovno za nestručnost prevođenja pojedinih pojmova ili za preopširnost ili preoskudnost ponekih dijelova seminara. Kao olakšavajuću okolnost pisanja seminara bila je brojna literatura kojom smo raspolagali. No pošto je većina literature na engleskom jeziku to se pokazalo kao otezavajuća okolnost pošto su riječi i pojmovi dosta stručni. Također literatura se uglavnom sastoji od primjera koji su namjenjeni glazboterapeutima i onima koji to postaju te zahtjeva prethodno znanje o glazboterapiji i poznavanje strukture glazbe.
Nadamo se da smo pokazali važnost glazbe i njenu moć. Nadamo se da će budući roditelji znati odabrati glazbu za svoje dijete jednako kako će mu birati slikovnice, crtane filmove ili video igrice. Nadamo se da će se djeci vratiti uspavanke koje su zaboravljene i smatraju se staromodnim jer je primjer malog Johna pokazao da je upravo pjesmica bila ključ za otvaranje njegovih usta, a kasnije i srca. Na kraju bi samo naveli poznatu rečenicu za koju ne treba niti poznavanje glazboterapije niti kakvo "suvišno filozofiranje"; tko pjeva zlo ne misli.

>Literatura<

- Andreis, Josip, Povijest glazbe, SNL Zagreb, 1989
- grupa autora, Korak po korak do oporavka, Tipex-Zagreb, 1996
- Nordoff, Paul & Robins, Clive , Creative music therapy, JD Books NYC, 1977
- Bunt, Leslie, Music Therapy, Routledge London and NYC, 1994
- Rothenberg, Albert, The Creative Process of Psychotherapy, Northon Co. London, 1988
- internet

- 00:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.09.2010.

SIT slušni integracijski trening

"Slušni integracijski trening (SIT)" osmislio je i kreirao prof. dr. sc. Mladen Hedjever a
temelji se na svim pozitivnim učincima sličnih terapijskih programa koji se koriste u svijetu. Ovaj
program nije kopija niti jednoga drugog programa ali su u njega ugrađeni i objedinjeni svi pozitivni
efekti koji su evaluirani u sličnim inozemnim programima. Program se temelji na načelima
znastveno potvrđenih spoznaja koje su poznate pod nazivima "Auditory Integration Training",
"Tomatis efekt", "Mozart efekt" i drugima (na internetu je dostupno bezbroj studija koje potvrđuju
djelotvornost ovakvih programa koji se u svijetu koriste već 30 godina).
U kompletu se isporučuje priručnik koji daje sažeti pregled najpoznatijih metoda slušnog treninga
(terapije glazbom) te pregled informacija o učincima terapije na najrazličitije poremećaje,
poteškoće ili sposobnosti. Priručnik daje jasne upute o provođenju SIT-a.
Glazba koja se koristi u slušnom integracijskom treningu pažljivo je odabrana a njeni su pozitivni
učinci provjereni. Treba istaknuti da je ova glazba specijalno tehnički (akustički) obrađena i
modificirana te više nije identična s originalnim glazbenim djelom. Stoga se ona isključivo može
koristiti u terapijske svrhe a ne kao glazbeni materijal za javno reproduciranje.
SIT koristi binauralnu slušnu stimulaciju u kojoj se reproduciraju klasična glazbena djela koja u
sebi sadrže veliku količinu visokih frekvencija, ambijentalna glazba, zvukovi iz prirode te sintetički
generirani zvukovi. Svi zvukovi su prilagođeni i akustički modificirani kako bi se postigli spomenuti
efekti. Akustička obrada izvršena je digitalnim signalnim procesiranjem pomoću odgovarajućih
tehnologija (frekvencijska i amplitudna modulacija zvuka, digitalno dinamičko filtriranje, te
dodavanje posebno odabranih frekvencija). Specijalnom obradom zvuka proizvedeni su efekti
kretanja zvuka u prostoru te efekti amplitudne i frekvencijske modulacije zvuka. Treba napomenuti
da ni jedna metoda u svijetu ne koristi istovremeno efekte kao SIT.
SIT efekti su:
1. kružno kretanje zvuka u prostoru s rotacijom od 3600 (naglašavanje lateralizacije)
2. frekvencijska modulacija zvuka od 4 - 10 Hz kako bi se pospješilo generiranje moždanih alfa
valova
3. filtriranje zvuka (potiskivanje niskih i isticanje visokih frekvencija)
4. frekvencijsko procesiranje zvuka (dinamičke promjene filtarske širine pojasa, centralne
frekvencije i faktora dobrote filtra)
5. vremensko procesiranje (efekti se mijenjaju u vremenu tijekom reprodukcije)
6. intenzitetsko procesiranje zvuka.
Osim akustičke i tonske tehnologije koja se koristi u obradi zvuka, vrlo je bitan izbor glazbe.
Glazbeni sadržaj je na poseban način prilagođen i akustički izbalansiran da bi se postigao što bolji
terapijski efekt. Odabrana je klasična glazba u raznim obradama, meditativna glazba, glazba s
kombiniranim zvukovima prirode, obrađena instrumentalna pop glazba ili ambijentalna glazba.
Program slušnog integracijskog treninga pomaže osobama svih uzrasta, počevši od dvije godine do
starosti.
Važno je zapamtiti da SIT nije isto što i glazbeni odgoj. Cilj SIT-a nije glazbena edukacija i
upoznavanje djeteta s klasičnom ili bilo kojom drugom glazbom. Od djece u terapiji se ne traži
estetski doživljaj glazbe. To ovdje uopće nije bitno ali ako neko dijete zaista zavoli određeni stil
glazbe kroz ovaj trening - tim bolje. Ovdje je glazba samo pozadinska kulisa koja aktivno djeluje
na naš mozak, bez obzira da li je mi slušamo svjesno ili je i ne zamjećujemo. Ona je poput ugodne
masaže kojoj se samo treba prepustiti, a pozitivni efekti će doći sami po sebi. Stoga se ne treba
opterećivati time da li je neka Mozartova skladba autentična ili je sintetički modificirana i da li je to
s aspekta muzikologije dobro ili loše (uostalom, to je stvar ukusa, a o ukusima ne treba
raspravljati). Bitno je samo jedno: da odabrana glazba, akustički i tonski izbalansirana daje upravo
one efekte na središnji živčani sustav koje i tražimo.
Program se može provoditi u školama, odgojno obrazovnim centrima i vrtićima gdje djeca
svakodnevno borave. Program je manje pogodan za klinički rad jer zahtijeva od slušatelja
svakodnevni dolazak na slušne vježbe (5 dana u tjednu). Program mogu provoditi i roditelji kod
kuće (prethodno je potrebno pažljivo proučiti brošuru s uputama).
Uzorci glazbe povrgnuti su višestrukoj tonsko-akustičkoj obradi s blagim isticanjem visokih
frekvencija koje stimuliraju znatno veći broj ogranaka slušnog živca te time mozak ''pune''
dodatnom energijom. Niske su frekvencije prigušene jer imaju suprotan efekt i djeluju nepoželjno.
Dinamična promjena visokih tonova pobuđuje rad kohleje i stimulira mozak a prostorno kretanje
zvuka stimulira lateralizaciju, vestibularni aparat i poboljšava ravnotežu. Svi zvučni efekti učinjeni
su tako da budu ugodni za slušanje te pobuđuju pažnju i interes.
Komplet za provođenje SIT-a sadrži 8 audio CD-a. Svaki CD sadrži 5 glazbenih blokova od kojih
svaki traje oko 15 minuta. Svaki se blok sluša dva puta tijekom istog dana (dnevno ukupno 30
minuta terapije). Kod većine djece s teškoćama u razvoju potrebno je slušni trening razdvojiti na
dvije odvojene seanse (npr. jedna seansa od 15 minuta na početku nastave ili boravka u ustanovi i
druga seansa nakon velikog odmora ili pred kraj boravka djeteta u ustanovi). Ako se radi s
osobama ili djecom koje bez problema mogu slušati 30 minuta neprekidno, može se sve odvijati u
jednom vremenskom bloku.
Nizom znanstvenih studija koje su provedene širom svijeta (najviše u SAD i Europi) dokazani su
pozitivni učinci terapije glazbom kod slijedećih poteškoća:
poboljšanje osjećaja vitalnosti i samopouzdanja
smanjenje osjećaja umora i stresa
poboljšanje relaksacije i smanjenje anksioznosti
povećanje kreativnosti i mentalnih sposobnosti
povećanje energije i učinkovitosti u radu
poboljšanje sna i uklanjanje nesanice
poboljšanje sposobnosti slušanja kod osoba s oštećenjima sluha zbog buke ili starosti
smanjenje tinitusa
poboljšanje osjeta ravnoteže kod pacijenata s Meniere-vom bolešću
poboljšanje koncentracije i sposobnosti učenja
smanjenje poteškoća u učenju koji su posljedica poremećaja pažnje (ADD) ili disleksije
poboljšanje ponašanja i komunikacijskih problema kod djece
poboljšanje kvalitete glasa i govora.
Istraživanja su pokazala poboljšanja kod slijedećih poremećaja:
poremećaji slušne percepcije
auditivne agnozije
poremećaji govora
disleksije
afazije
motoričkih poremećaja
oštećenja sluha
poteškoća učenja
autizma
ADD/ADHD (Attention Deficit /Hiperactive/ Disorder).
Nakon terapije došlo je do poboljšanja u:
fonematskom sluhu
poboljšana razumljivost u buci
poboljšanje slušne memorije
bolja lateralizacija
poboljšanje motoričke spretnosti i brzine
lakše učenje stranog jezika.
Za reprodukciju CD-a treba CD player koji ima MP3 opciju (u zadnjih 5 godina to imaju svi
proizvedeni modeli). Najbolji efekti terapije postižu se reprodukcijom zvuka putem slušalica.

- 23:57 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Mozartov efekt ili IQ iz kajdanke

Mozartov efekt ili IQ iz kajdanke (Men's health)

Stvar je jednostavna: slušajući Mozartovu glazbu, za samo desetak minuta podižete IQ za 8 do 10 bodova. Super? Senzacionalno! I što je najbolje, stvar je i znanstveno dokazana… Sve je počelo prije petnaestak godina i preraslo u planetarni megabiznis. U posljednje vrijeme velik broj (velikih) kompanija izlaže svoje menadžere baroknoj muzici ne bi li im ona malo podignula mentalne sposobnosti. Zamislite kad ova ideja zaživi u našim krajevima: stotine umornih menadžera u uredu nakon brifinga sa šefom sluša Mozartov klavirski koncert. Uz janjetinu. Gdje će nam biti kraj...

Zašto Mozart?
Francuski je istraživač dr. Alfred A. Tomatis 1991. izdao knjigu “Porqui Mozart” (“Zašto Mozart”) u kojoj je opisao učinak Mozartove glazbe na djecu s različitim oblicima retardacije (knjiga je bila sukus njegova tridesetogodišnjeg rada s djecom). Stvari su se dohvatili 1993. godine psihologinja Frances H. Rauscher sa Sveučilišta u Wisconsinu i fizičar Gordon Shaw sa Sveučilišta Irvine u Kaliforniji. U seriji publikacija dokazali su da je kratkotrajno slušanje Mozartove klavirske sonate privremeno (na desetak minuta) popravljalo prostorno-vremenski IQ 8 do 10 bodova na tzv. Stanford-Binetovoj IQ skali. To ukratko znači da je osoba brže i točnije rješavala zadatke koji su se svodili na presavijanje i rezanje papira. Ključne su riječi u tom istraživanju bile Mozart i IQ - i lavina je krenula. U New York Timesu glazbeni je kolumnist Alex Ross 1994. napisao da “vas slušanje Mozartove glazbe čini pametnijima” te je tako Mozart “skinuo” Beethovena s prijestolja najvećega kompozitora svih vremena (više o navedenim istraživanjima možete pročitati na internetskoj stranici otkrivača Mozartova efekta http://www.mindinst.org).

Genetika i maestro
Istraživači ni danas još nisu sigurni kako taj efekt zapravo djeluje. Radi li se o jednostavnoj promjeni raspoloženja nabolje prilikom slušanja umirujuće muzike (što nam onda omogućuje da postižemo bolje rezultate u testovima), ima li Mozartova glazba neki poseban skriveni element koji nas čini pametnijima, je li riječ o ritmu glazbe koji oponaša i stimulira ritam naših moždanih valova? I zašto baš Mozart? Ili i druga, još neispitana muzika ima isti ili možda još i bolji učinak?
Otkrivači toga efekta objašnjavali su ga tzv. trionskim modelom moždane kore. Taj model, koji je razvio Shaw 1991. godine, pokazuje da se isti dio moždane kore aktivira prilikom slušanja muzike i obavljanja prostornih zadaća. Na osnovi ovoga Rauscher i Shaw postavili su hipotezu da slušanje određenih vrsta muzike „zagrijava“ isti dio mozga kojim se koristimo za obavljanje prostornih zadaća, što nam omogućuje da ih bolje obavimo.
Drugi se istraživači ne slažu s time. Steele, Thompson, Schellenberg i Husain 2001. godine objavili su rezultate svojih istraživanja, koji pokazuju da se ne radi ni o čemu drugome nego o buđenju pozornosti ispitanika glazbom, što im omogućuje bolje rezutate testiranja. Nantais i Schellenberg (1999.) tvrde da osobna naklonost određenoj vrsti glazbe također ima utjecaj. Dakle, tko voli Mozarta, super, tko ne - efekta neće biti.
Istraživači Rauscher i Hong Hua Li sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji objavili su 2004. godine rezultate svojih istraživanja koji pokazuju da postoji molekularna osnova za Mozartov efekt. Naime, Mozart djeluje i na štakore! Doduše, štakori nisu naučili engleski, ali su na njima prilagođenim testovima učenja postigli bolje rezultate nakon slušanja Mozartove sonate. Sretne majke navedenih ljupkih životinjica bile su izložene letalnim dozama Mozarta. I gle, njihova malena repata dječica prolaze labirint brže od štakorčića čije majke nisu slušale Mozarta! (Prednost istraživanja na štakorima jest što im nakon slušanja Mozarta možete otpiliti lubanju i analizirati mozak, što se sa ljudskim ispitanicima navodno ne smije.) Dakle, štakori ljubitelji Mozarta imali su izraženiju ekspresiju gena BDNF, čimbenika rasta neurona, CREB, supstancije koja potiče učenje i memoriju, te sinapsina I, proteina koji stimulira rast sinapsi (veza među neuronima). Ako je navedeno točno, bilo bi zanimljivo provesti isto istraživanje kod nas na štakorima u Lisinskom. Sigurno su svi genijalci. Isti istraživači ističu poboljšanje u obavljanju socijalnih i prostornih zadataka kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću, kao i smirivanje moždane aktivnosti kod epileptičara koji slušaju Mozartove sonate.

Od (pseudo)znanosti do biznisa
Don Campbell nastavio se 1997. na ovu temu knjigom “The Mozart Effect: Tapping the Power of Music to Heal the Body, Strengthen the Mind, and Unlock the Creative Spirit”. Patentirao je naziv The Mozart Effect te stvorio cijeli biznis: kazete, CD-ove i ostale nosače zvuka s glazbom koja će vas učas učiniti genijalcima možete naručiti preko interneta. Na stranici www.howtolearn.com možete pročitati sve o nevjerojatnim (hm) učincima Mozarta: smanjuje stres, depresiju, anksioznost, relaksira, popravlja san, aktivira tijelo, poboljšava memoriju i pozornost. Može pomoći i kod poremećaja pozornosti, disleksije, autizma, kao i kod drugih poremećaja i ozljeda (!!!). Dakle, ako padnete pod auto, prva je pomoć Mozart. Preporučujemo rekvijem... Koga zanima naučiti više o Campbellovim epohalnim dostignućima u korištenju neslućene moći Mozarta, može svratiti na njegovu stranicu www.mozarteffect.com.
No, postoji i protuotrov: www.sceptic.com! Tamo možete lijepo pročitati kako Campbell tvrdi da je imao ugrušak u mozgu (a, u tome je stvar!) koji je nestao pjevušenjem, molitvom i vibrirajućom rukom (!?) na lubanji. No, ako je dotični gospodin ljubitelj Mozarta, kako je ugrušak uopće došao u mozak - slušanjem turbofolka?

Tko to nama sluša Mozarta?
Navodno čak 43 najveće svjetske kompanije, među kojima su i IBM, Dupont i Shell, koriste blagotvoran utjecaj barokne glazbe na zaposlenike (što navodno skraćuje za pola vrijeme asimiliranja novog znanja). Bugarski psiholog dr. Georgi Lozanov tvrdi da je razvio metodu učenja stranih jezika korištenjem muzike u taktu od 60 udaraca u minuti. U jednom danu usvojeno je tisuću riječi ili fraza, što je inače kvota za cijeli semestar. Nadalje, 92% naučenog i trajno je usvojeno! Dr. Lozanov utvrdio je nedvojbeno da se slušanjem barokne glazbe strani jezici mogu usvojiti s gotovo stopostotnim učinkom u roku od 30 dana, za što je inače bez glazbe potrebno dvije godine. Nakon četiri godine nekorištenja tako naučenog stranog jezika osobe su se sjetile 100% naučenog! Dakle, evidentno je da su Bugari nacija koja najlakše usvaja strane jezike. Barataju jezikom sve u šesnaest, stoga pazite kad vaša bolja polovica ode na poslovni put u Bugarsku…

Više pročitajte u tiskanom izdanju, siječanj 2008., na 61. stranici Men's health

- 23:54 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Logoblog

https://blog.dnevnik.hr/logopedija

utorak, 07.09.2010.

LISTA MOTIVATORA

Glazboterapija

ponedjeljak, 06.09.2010.

SIT slušni integracijski trening

Mozartov efekt ili IQ iz kajdanke

SEMINARI - PODRUČJE LOGOPEDIJE

<	rujan, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30