|
Prije nekoliko godina kada sam radio na implementaciji velikih IT sustava našao sam se u u jednoj izvanrednoj situaciji. Kada kažem izvanredno ne mislim pozitivno nego u smislu delikatnosti i kritičnosti - moglo bi se reći vrlo nezgodnoj i opasnoj situaciji za uspjeh projekta.
Projekt na kojem sam radio je vrlo dugačak i skup i zahtjeva velike pripreme, ali i visok stupanj angažiranosti implementatora i korisnika. nekada je to dosta teško postići s obzirom da pored samog projekta, korisnici moraju raditi na svom redovnom operativnom poslu.
Dogodilo se to da su korisnici zanemarili rad na projektu u smislu slabe edukacije za ono što donosi nov način rada nakon implementacije novog IT sustava. mjesec dana prije produkcije ("go alive") projekta bilo je vidljivo iz aviona da nema šanse da se projekt implementacije završi na vrijeme i u obimu kako je planirano, ili ako se i izforsira rok bit će puno problema u samom radu. Međutim, kroz organizaciju projekta (čitaj sastanke projektnog vodstva i menadžmenta obje firme) situacija se nije prikazivala kritičnom kakva je bila. Razlog za "netalasanje" bio je u činjenici da bi se neuspjeh projekta pripisivao vodstvu projekta sa obje strane.
S obzirom da smo radili sa najkritičnijim modulima, kolega i ja smo vidjeli da je situacija nezgodna pa smo otišli direktno našem menadžmentu (sa strane implementatora) zaobišavši voditelja projekta i upoznali smo ga sa pravim stanjem stvari ida projekt neće uspjeti ako se hitno ne promjeni odnos korisnika prema radu na projektu. Reakcija je bila zaista pozitivna i trenutna. Menadžment obje firme se hitno sastao i donesena je odluka o uključenju top menadžmenta u operativno nadgledanje rada timova (svakodnevni sastanci i izvještavanje top menadžmenta o napredovanju svakog tima).
Epilog:
S obzirom da se tih zadnjih mjesec dana svakodnevno radilo na projektu projekt je završen uspješno i na vrijeme bez velikih problema.
Poanta:
Kasnije nam je vodstvo projekta prigovorilo da smo preskakali hijerarhiju... Naš je odgovor bio da se za vrijeme izvanrednog (da ne kažem ratniog) stanja treba koristiti sve metode pa i one koje u "mirnodopsko" vrijeme možda ne bi imale smisla.
Moja Poanta ide dalje. Sve sam ovo ispričao da bi to iskoristio kao primjer koji se može primijeniti i na ovo izvanredno (recesijsko) stanje, koje također zahtjeva drugačiji pristup i sasvim drugačije ponašanje.
Drago Munjiza je napisao odličnu kolumnu u Poslovnom savjetniku od prosinca. On kaže, a mislim da je to osnova za izradu programa koji bi svaka organizacija za sljedeću (2012.) godinu trebala donijeti:
1. Zaboravite na sve što ste naučili za vrijeme vremena "debelih krava"
2. Treba prodati isto ili više i trošiti manje (ovo nije floskula), a to se može postići na sljedeće načine:
a) Smanjiti zalihe jer nam one opterećuju likvidnost i znače trošak.,
b) raditi više (manje ljudi, prekovremeni sati) za isto ili manje novaca (plaću, prihod, profit);
c) Prodavati više kroz efikasnije iskorištavanje resursa (Paretovo pravilo, otimanje kupaca od konkurencije - ako niste oteli niti jednog kupca konkurenciji vjerojatno će konkurencija oteti vama...)
Molim sve zainteresirane da prežive sljedeću godinu (a ovo nije pokušaj zastrašivanja) da preispitaju svoje planove za 2012.godinu i da se ne zavaravaju da čineći sve isto kao i do sada, imaju šanse.
www.logiko.hr
|