bLogistika - Prvi hrvatski blog za logistiku i nabavu

U nastavku možete pročitati kolumnu iz priloga Transport i logistika u dnevniku Business.hr od 15.04.2009:

Nedavno mi je jedna osoba koja radi na rukovodećoj poziciji u poduzeću iz drvne industrije, došla sa problemom prevelikih zaliha. Dogodilo se to, da su zalihe rasle većom stopom od prodaje i u jednom trenutku su postale prevelike i preskupe. Sada je menadžment poduzeća uvidio da bi po tom pitanju trebalo nešto učiniti. To isto se dogodilo i na globalnom nivou. Troškovi su tijekom prosperitetnih godina ili godina „debelih krava“ rasli istom ili većom stopom od rasta cijele ekonomije. Kako je došlo do pada aktivnosti u gospodarstvu, a zalihe su i dalje rasle uobičajenim tempom poduzeća su se našla pred apsurdnom situacijom: Imaju prevelike zalihe, ali nemaju ono što tržište traži.

Narasli troškovi su teret za poduzeće i definitivno ih treba smanjiti. Jedno od tri glavna cilja poduzeća, ili stupa na kojima poduzeće počiva je profitabilnost (pored prodaje i 'cash-flowa'). Ako profita nema, poduzeće dugoročno ne može opstati. Svi znamo da se profit može postići na tri načina: povećanjem prodaje uz iste troškove, smanjenjem troškova uz istu prodaju ili istovremenim smanjenjem troškova i povećanjem prodaje.

Ljudi nisu samo trošak

Dva su razloga zbog kojih se poduzeće uglavnom odlučuje za smanjenje troškova. S jedne strane se uslijed smanjenja aktivnosti u cjelokupnoj ekonomiji smanjuje ili stagnira prodaja pa je jedini način da se postigne profit rezanje troškova. S druge strane, poduzeća instinktivno smanjuju troškove jer to kratkoročno donosi rezultate i daje im sigurnost da će lakše preživjeti u ovim turbulentnim vremenima. Međutim, naglasak je na ovom „kratkoročno“ i na žalost, kako živimo u profitno uređenom svijetu, to je i normalno. U svojoj karijeri proživio sam krize u nekim industrijama i tržištima, koje su za sobom povlačile i mjere smanjenja troškova. Smanjenje troškova je u nekim slučajevima podrazumijevalo zatvaranje tvornica i otpuštanje radnika. Ovaj čisto profitno uvjetovani pristup doveo je do toga da sa „ostalima“ odu i jako kvalitetni ljudi, zaposlenici, menadžeri. U tom trenutku oni su predstavljali „trošak koji je trebalo smanjiti“. Nitko se nije zamarao time da sa tim ljudima odlazi njihovo iskustvo, znanje i nekadašnja i/ili buduća konkurentska prednost.

Isto se događa i sa rezanjem troškova zaliha. Ako dakle, ustanovimo prevelike zalihe poduzeća, najčešća greška koju možemo napraviti je da smanjujemo sve zalihe jednako, ne praveći razliku među njima. Radeći tako može se dogoditi da će sljedeći problem naše tvrtke biti da nemamo dovoljno zaliha koje nam trebaju, s tim da će problem prevelikih zaliha i dalje ostati.

Kratko i dugoročno

Oni koji se bave voćarstvom razumiju o čemu govorimo. Kada se obrezuje voćka, odstranjuju se nepotrebne, suhe grane i „jalove“ grane, koje iscrpljuju drvo, a ne donose ploda. Međutim, ostavljaju se one grane koje će ove godine roditi, ali i one koje su potencijal za slijedeću godinu. Na isti način je potrebno raditi sa zalihama i ostalim logističkim troškovima. Ako smanjujete zalihe onda treba paziti na dvije stvari: Prvo, zalihe kojih materijala treba smanjiti i koliko, i drugo, koje zalihe su vam i dalje potrebne i u kojim količinama. Treba dakle upravljati troškovima zaliha, a ne ih jednostavno rezati.

Kada je poduzeće bolesno, tj. ima problema sa profitabilnošću, treba pregledati cijelo poduzeće, sve njegove dijelove, i ako je potrebno napraviti određene rezove, učiniti ih tamo gdje to ima smisla gledajući i kratkoročno i dugoročno. Nije dovoljno gledati samo što je dobro učiniti danas. Ako režemo troškove, a da ne vodimo računa o budućim potrebama, može se dogoditi da režemo granu na kojoj sjedimo. Možda režemo neki budući prihod… www.logiko.hr