bLogistika - Prvi hrvatski blog za logistiku i nabavu

U tradicionalnom pogledu upravljanja zalihama kupac dostavlja narudžbu dobavljaču. Iako se logika ovog načina upravljanja čini očita, neefikasnost ovog postupka je značajna. Kao prvo, dobavljač ne dobiva informaciju o potrebama kupca unaprijed – stoga su prisiljeni predviđati potrebe i, kako ne bi došli u situaciju da ne mogu isporučivati (stockout), držati nepotrebne sigurnosne zalihe. Kao drugo, dobavljači su često suočeni sa neoćekivanom kratkoročnom potražnjom koja vodi do čestih promjena u proizvodnji i distribuciji , a stime i dodatnim troškovima.U posljednje vrijeme se pojavljuje druukčiji način upravljanja zalihama. U ovom alternativnom modelu kupac više ne šalje narudžbu već umjesto toga dijeli podatke sa svojim dobavljačima. Ovi podaci uključuju stvarne količine upotrebljen ili prodane robe, tekuće zalihe te detalje o dodatnim aktivnostima u promociji i prodaji.

Na osnovu ovih informacija dobavljač preuzima odgovornost za popunu zaliha kupca. Kupac ne prima narudžbe, ali umjesto toga on daje podatke o željenom povećanju ili smanjenju zaliha koje će držati.
U ovom slučaju je odgovornost za održavabje zaliha kupca u dogovorenim granicama, na strani dobavljača.

Ovaj sustav upravljanja potražnjom i popunom zaliha je poznat kao Upravljanje zalihama od strane dobavljača (Vendor Managed Inventory – VMI).
U ovom konceptu nema narudžbi već se razmjenjuju podaci o potrošnji (proizvodnja/prodaja) i Dobavljač preuzima odgovornost za popunu zaliha kupca. Ovaj koncept je najbolje ilustrirati jednim primjerom.

Sa idejom za poboljšanjem upravljanja svojim zalihama što je zahtjevan i skup posao, Wall-Mart je stupio u kontakt s tvrtkom P&G... Pročitajte na stranicama www.logiko.hr

Često se govori da u industrijaliziranom Japanu vlada kronični nedostatak prostora te da je to dovelo do nacionalne svijesti o potrebi ekonomičnog korištenja svih resursa, uključujući i zalihe. Da li je to istina ili nije ostavljamo za akademsku raspravu, ali je u Japanu uistinu široko rasprostranjeno gledište da je zaliha višak kojeg se treba rješavati.

Postoji jedna analogija koja često ocrtava investiciju neke kompanije u zalihe kao ogromno duboko jezero. Duboko ispod površine... čitajte više

ABC analiza se zasniva na poznatom Paretovom pravilu ili kako se još naziva pravilo 80:20. Vilfredo Pareto je još prije više od 100 godina zaključio da 80% svjetskog bogatstva leži u rukama 20% stanovništva.

Kasnije je ovo pravilo prošireno na sva područja ljudskog djelovanja pa tako možemo reći da 20% vaših kupaca predstavlja 80% vaših prihoda, 20% vašeg vremena donosi 80% novaca, kao i da 20% artikala na vašim zalihama čini 80% prometa (Iz toga dalje izvodimo zaključak da čak 80% naših artikala čini samo 20% prometa). Daljnjih 50% proizvoda čini 15% prometa, a ostalih 30% proizvoda čini samo 5% prometa.
Ovo pravilo pomaže nam da podijelimo odnosno klasificiramo artikle prema važnosti koju imaju ti artikli u našoj kompaniji. Tako dobivamo kategorije zaliha A, B ili C te im pridajemo pažnju na osnovu njihove važnosti. Prirodno je da su nam puno važniji A artikli i da ćemo njima pridavati veću važnost.


Mala anketa: Da li vaša tvrtka koristi ABC analizu?


Ukoliko nam je to potrebno ABC analiza se može modificirati. Tako na primjer ako na lageru imamo desetke i stotine tisuća artikala što se u slučaju visoko sofisticirane tehnologije može dogoditi možda je svrsishodno da A kategorija bude razbijena na dvije potkategorije i tada imamo ABCD analizu.

Mi si kao ozbiljne kompanije ne možemo dozvoliti luksuz da jednako tretiramo artikle koji imaju koeficijent obrtaja 10 ili 20, kao i one koji imaju obrtaj 1 ili manje od jedan. Zamislite koliko samo vremena trošimo na artikle, dobavljače ili kupce koji su totalno nevažni i/ili neprofitabilni.
Tako ćemo za A proizvode raditi detaljnu analizu te često i detaljno ažurirati podatke o potražnji dok ćemo za B proizvode obavljati samo rutinsku kontrolu i rutinsko ažuriranje. C proizvode možemo analizirati i vršiti ažuriranje na periodičnoj bazi.

ABC analiza nam omogućava optimiranje zaliha na način da Kreiramo profile rizika za pojedine grupe materijala. To znači da nije potrebno za sve kategorije proizvoda imati isti nivo usluge (sjetimo se nivoa usluge kod izračunavanja sigurnosnih zaliha). Kao što nam kod izračunavanja sigurnosnih zaliha nije svejedno koji nivo usluga imati za pojedine artikle ili grupe artikala tako i kod kreiranja profila rizika treba za svaku kategoriju odrediti njegov profil rizika.
Uzmimo na primjer maloprodajne dučane odjeće Zara koji razinu svojih zaliha drži uvijek malo ispod očekivane prodaje (to znači recimo između 90 i 95%) kako bi se brže kretale jer prema njihovoj poslovnoj filozofiji manja nemogućnost isporuke je manje zlo nego velike i nepokretne zalihe zastarjelih proizvoda. Više o ABC analizi...