U tradicionalnom pogledu upravljanja zalihama kupac dostavlja narudžbu dobavljaču. Iako se logika ovog načina upravljanja čini očita, neefikasnost ovog postupka je značajna. Kao prvo, dobavljač ne dobiva informaciju o potrebama kupca unaprijed – stoga su prisiljeni predviđati potrebe i, kako ne bi došli u situaciju da ne mogu isporučivati (stockout), držati nepotrebne sigurnosne zalihe. Kao drugo, dobavljači su često suočeni sa neoćekivanom kratkoročnom potražnjom koja vodi do čestih promjena u proizvodnji i distribuciji , a stime i dodatnim troškovima.U posljednje vrijeme se pojavljuje druukčiji način upravljanja zalihama. U ovom alternativnom modelu kupac više ne šalje narudžbu već umjesto toga dijeli podatke sa svojim dobavljačima. Ovi podaci uključuju stvarne količine upotrebljen ili prodane robe, tekuće zalihe te detalje o dodatnim aktivnostima u promociji i prodaji.
Na osnovu ovih informacija dobavljač preuzima odgovornost za popunu zaliha kupca. Kupac ne prima narudžbe, ali umjesto toga on daje podatke o željenom povećanju ili smanjenju zaliha koje će držati.
U ovom slučaju je odgovornost za održavabje zaliha kupca u dogovorenim granicama, na strani dobavljača.
Ovaj sustav upravljanja potražnjom i popunom zaliha je poznat kao Upravljanje zalihama od strane dobavljača (Vendor Managed Inventory – VMI).
U ovom konceptu nema narudžbi već se razmjenjuju podaci o potrošnji (proizvodnja/prodaja) i Dobavljač preuzima odgovornost za popunu zaliha kupca. Ovaj koncept je najbolje ilustrirati jednim primjerom.
Sa idejom za poboljšanjem upravljanja svojim zalihama što je zahtjevan i skup posao, Wall-Mart je stupio u kontakt s tvrtkom P&G... Pročitajte na stranicama www.logiko.hr
Post je objavljen 10.12.2008. u 18:39 sati.