Svi koji smo ponekad bili na razgovoru za posao susreli smo se s pitanjem motivacije i problemom kako je pokazati potencijalnom poslodavcu. Da bi si posložili svoje razloge dobro je saznati nešto o značenju motivacije, motivacijskim faktorima i zadovoljstvu.
Povijesno gledano, interes za motivaciju za rad je star koliko i sam ljudski rad. Sustavnije teorijsko razmatranje o tom problemu se pojavilo tek oko 1930. godine. Posljednjih 30-ak godina razrada te problematike kulminira u društvenim i humanističkim znanostima. Više se u suvremenom razmatranju rada ne dovode toliko u pitanje ljudska znanja i mogućnosti koliko ono što taj rad motivira. Na porast znanstvenog interesa ukazuje i činjenica da je do 1972. godine bilo 3350 radova na tu temu, a danas ta brojka prelazi 5000. .
Činjenica je da neće svi radnici biti jednako motivirani za isto radno mjesto upravo zato što ljudi imaju brojne i različite potrebe. Svim ljudima je zajednička osnovna potreba za preživljavanjem.To su primarne potrebe (fiziološki zahtjevi za vodom, zrakom, hranom, snom i stanom) koje kada su u potpunosti ili djelomično zadovoljene dovode do sekundarnih potreba koje za pojedinca mogu biti vrlo različite. Zato su i motivi za njihovo zadovoljavanje različiti. Mogu biti složeni, kao i međusobno sukobljeni. Za svaki rad ljudi moraju biti motivirani, a koja je motivacija za pojedinca važnija ovisi o samome pojedincu, vremenu i situaciji u kojoj se nalazi.
Motivacija je općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sličnih sila. Managerima u tom smislu je bitno da motiviraju svoje podređene tako da poduzimaju akcije za koje pretpostavljaju da će zadovoljiti nagone i zahtjeve podređenih te ih tako potaknuti da se ponašaju na poželjan način. Motivacija započinje i održava aktivnost u zacrtanom smjeru.
Motivacija se, dakle, može definirati kao sve ono što inicira radnu aktivnost, usmjerava je, određuje intenzitet i trajanje. Neki autori smatraju da motivacija obuhvaća i podsvjesno usmjerene aktivnosti. Ona se, kao ni druge psihološke varijable, ne može neposredno mjeriti već se o njoj zaključuje iz ponašanja, zalaganja, upornosti i smjera ponašanja, odnosno rezultata koji se ponašanjem postižu.
Motivacijski faktori su stvari koje pojedinca potiču na djelovanje i utječu na ponašanje. Na primjer: visok osobni dohodak, mogućnost napredovanja, mogućnost stručnog usavršavanja, mogućnost upotrebe vlastitih znanja, dobri radni uvjeti, rad u timu.... Motivacijski faktori, dakle, stvaraju razliku u onome što će pojedinac činiti, a na managerima je da upotrijebe one koji će navesti ljude da uspješno rade.
Uspješan manager je onaj koji vodi tim zadovoljnih radnika. Zadovoljstvo se odnosi na ispunjenje koje osjećamo zbog zadovoljenja želja. Motivacija se odnosi na žudnju i napor za zadovoljenjem želja ili ciljeva. Dakle, motivacija predstavlja žudnju za rezultatom, a zadovoljstvo je posljedica tog rezultata.
Kada kažemo da smo "jako motivirani za posao" možemo i moramo osvijestiti prije toga što je točno što nam to radno mjesto nudi, a nama je privlačno. Zašto bi bolje obavljali posao od većine? Da li je to zbog plaće, poželjnog poslodavca, dobrih radnih uvjeta, blizine stanovanja, radnog vremena, mogućnosti napredovanja ili nečeg drugog?! Tek kada postanemo jasni i iskreni prema sebi tada ćemo i poslodavcu biti uvjerljivi u svojoj prezentaciji i stvoriti tako važnu prednost pred ostalim kandidatima. Ni jedan si poslodavac ne može priuštiti taj luksuz da nemarno propusti "jako motiviranog" radnika. Nažalost, u praksi se to događa pa i poslodavci trpe gubitke, a da to ne/svjesno zanemaruju zbog kratkoročnih ciljeva ili lošeg selekcijskog postupka. To se najbolje očituje u visokoj fluktuaciji radnika, ali to je sada već posve jedna nova tema.