patnje jednog novog werthera.........
čudne se stvari događaju...
Evo me! Vratio sam se iz svog rodnog grada, ali nešto je drugačije....
Više se ne osjećam ovdje kao okovan. Nekako sam.. ne znam... slobodan? Da, slobadan!
Da vam odmah na početku velim, čuo sam se s Njom! Izmjenili smo nekoliko SMSa, i to vjerovali ili ne, u subotu navečer. (Tako je, ni ona ni ja nismo bili vani. 
)
Čak sam joj tada izjavio ljubav, a da ni ja nisam bio potpuno svjestan toga. Bilo je onako... više neozbiljno. Valjda.....
A najgore mi bilo što nisam mogao spavati cijeli petak, mislio sam na nju... I jedva sam se suzdržao da joj ne pošaljem poruku. Bilo bi malo nedolično s obzirom da je bilo 2:30...
I tako, pošaljem ja njoj poruku u subotu navečer, i veli mi ona da me se baš bila sjetila sinoć....
Pa ubija me, ni ne zna!
Uglavnom, konstatirala je da ne želi neke vrijeme imati posla s muškima, i da se prestanem trudit oko nje, nije vrijedno! Da, ziher!
No nije to ono glavno što se dogodilo...
Jedan moj jako dobar prijatelj nagovorio me da idemo u nedjelju poslijepodne do jednog kafića. Kao tamo mu je cura s društvom (on tvrdi da mu nije cura, ali.... 
), pa da i mi odemo.
I ajde, onemo on i ja, i povedemo još jednog frenda, i nađemo se tamo s njima i sve pet! I tako se mi zajebavali u društvu... on s ovom svojom, ja s ove dvije (treći frend nam je malo sramežljiv 
). Pošto je ova jedna bila ljuta što joj dečko neće doć u taj birc, pa je stalno zivkaka i pisala poruke, više sam se koncentrirao na ovu drugu. I tako se fino zafrkavali, zadirkivali jedan drugoga... a ono... iz fore... I tako izmjenili brojeve. I sad odemo ja i ovaj sramežljivi doma, ja sam se morao spremiti za put. Kad eto ti za sat i po vremena ovog trećeg kod mene, nasmiješen od uha do uha. "Šta se smiješ?" upitah ga. I tako mi on sve ispriča...
Ta moja, s kojom sam se zafrkavao je sestra od one njegove... i navodno je cura pukla na mene.
nebi to mene toliko ni diralo, da nisam od kad sam otišao iz tog birca neprestano razmišljao o njoj...
Dogovorili smo kavu sljedeće nedjelje...
Sve mi je to skroz čudno.... Što mi se to događa?!
Inače, u svakoj sjenci vidim Nju, svaki me miris podjeća na Nju, a sad...
Cijelim putem nazad ovdje, a putujem nekoliko sati, misli su mi se dijelile i letjele malo ka Njoj, a malo ka njoj...
A vjerujem da ja nisam tip koji u svakom gradu ima drugu. Nadam se da nisam tip koji u svakom gradu ima drugu!
Zašto se čudne stvari uvijek događaju meni?!
