Otkada sam mama, često se pitam kako su, nekada, žene uspijevale živjeti (i preživjeti) sa petero, šestero, desetoro djece??!!! I s mužem 
Ja se trudim biti dobra mama. Ma, lažem, trudim se biti savršena mama, najbolja moguća mama koja mogu biti.
Majčinstvo mi je jako važno.
Djeca su mi na prvom mjestu.
Želim učiniti sve što mogu da ona postanu sve ono dobro što mogu biti. Da ostvare svoje potencijale.
Osjećam, ponekad, kao da imam, pored sebe, dvije atomske bombe s kojima, ako samo nešto sitno pogriješim u rukovanju, ode sve u pi……Hmm…Tamo gdje ne bi trebalo otići 
.
I nisam jedina mama koja tako osjeća i misli.
Naše društvo je postalo, jako «djecocentrično».
Pitam se jesmo li, možda, previše, «djecocentrični».
Nije dovoljno, kao nekada, da djeca imaju topli obrok, da su čista, da imaju urednu odjeću, zagrljaj, poljubac, priču prije spavanja već, danas, imaju puuuuno više. Čak je imperativ kako moraju dobiti puuuuno više.
Tako se, danas, mame, bore sa svojim granicama i mogućnostima. Što god nije, u redu s djecom, odnosno «po knjigama» (kojih ima «mali milijun» 
), na njih (tj. nas), se upire prstom: nije pazila što je jela u trudnoći, nije se ponašala kako je trebala u trudnoći, ne hrani dobro dijete, ne zna umiriti dijete, preblaga/prestroga je…Ne odgaja, kako treba, dijete 
.
Svaka knjiga piše svoje. Skoro pa i svaki pedijatar, patronažna…ima svoju viziju kako bi trebala izgledati briga o djetetu.
Ne samo da nam knjige i liječnici nabijaju osjećaj krivnje i vrše pritisak da budemo «kako treba» već nam, često, odmažu i ostale mame: «ah, pa ja sam je, u toj dobi, odučila od sisanja po noći», «ma, ja sam svoga već s godinom dana odvikavala od pelena», «što ti nije čudno da još ne puzi?», «mislim da je ne bi trebala davati u jaslice»…..
Blablabla.
Bilo da majka radi puno radno vrijeme, prekovremeno, skraćeno, ili je kući s djecom, ima grižnju savjesti kako se ne posvećuje, dovoljno, djeci i kako djeca pate, zbog nje, i kako bi ona mogla učiniti «još više i bolje»…
Danas, z a razliku od nekada, znamo puno više o razvoju djece, znamo koje su dugoročne posljedice različitih stilova odgoja…I sve to stvara dodatni pritisak.
Razmišljamo o zdravoj prehrani za dijete, o dovoljnom vremenu posvećenom igri, o dovoljnoj količini spavanja, o tome stimuliramo li, dovoljno, njegov intelektualni, socijalni, emocionalni, fizički razvoj….I što bi se, strašno, moglo dogoditi ako kiksamo.
Čitala sam kako u Engleskoj dominira mišljenje da su bebe te koje se moraju, čim prije, uklopiti u svijet roditelja. One su «nove» i nije u redu da roditelji i, eventualno, starija braće i sestre, prilagođavaju, svoje životne navike, njima-malim kmečavcima.
Oni, odmah, odvajaju bebe u drugu sobu i imaju ženu (zaboravila sam kako je zovu) koja bebu «uči redu». Kada se uspostavi red, na red dolaze dadilje.
Engleska ima veliku stopu maloljetne delikvencije. Pitam se, pitam…
Iako se i ja znam uhvatiti kako, u glavi, prelistavam bilješke iz Psihologije roditeljstva, ako postupim u skladu s intuicijom, u skladu sa srcem, najmanja je šansa d a ću učiniti nešto krivo.
Ne uspoređujem svoju djecu s drugom djecom.
Trudim se ne uspoređivati ih međusobno.
Nema mi logike da neki «stručnjak» poznaje moju djecu bolje od mene i zna što je za njih najbolje i kako bih ih trebala odgajati.
Ponašam se na način koji mi diktira unutarnji glas i ako «zaškripi» prelistam koju knjigu ili prosurfam ili pitam koju, iskusniju, mamu.
Svaki savjet profiltriram i srcem i razumom. Više srcem.
Prihvaćam i drugačija mišljenja i shvaćam kako postoje i drugačiji stilovi odgoja. I dobro je da postoje.
Svi smo mi različiti. Što je dobro za jednoga nije i za drugoga.
Nema univerzalnog, sto posto, uspješnog recepta kako odgojiti dijete.
Ovo nije savršen svijet pa djeci ne trebaju savršeni roditelji, ali trebaju im roditelji koji ih bezuvjetno vole.
Većina ljudi, je, ipak, ispala OK, a imali su svakakve roditelje, pa će, valjda, i moja djeca.
A ako i nešto «zeznem», ako mi i budu, nekada u životu, nešto predbacivali ili mi se bude štucalo za vrijeme njihovog posjeta psihoterapeutu…Pa što? Zemlja će se i dalje okretati, sunce će i dalje grijati, ja ću ih, i dalje, voljeti.
