GLAZBENI URNEBES ŠTO DANJU I NOĆU SLUŠAJU MLADI HERCEGOVCI
piše Radoslav DODIG

Subote jedne, kasno uvečer, prolazio sam kroz Čitluk. Malo prije skretanja u Međugorje, u diskoklubu gužva, trešti glazba. Ali kakva, majku mu vražju? Pop, rock, narodnjak, poskočice, balade, ganga, prebirem u sebi.
Refren neodređena glazbena oblika glasio je: "Udara me u glavu ko šampanjac, njeno malo, glatko, crno koljeno." Udara u glavu i nekako, ali zašto crno koljeno?
Da nije ono Afrika, paprika? Zaspao sam nekako, al' crno koljeno, iz glave nikako.
Sutradan sam razriješio glazbenu enigmu. Pjesmuljak se zove "Šampanjac", pjeva ga Mile Kitić i tipičan je primjerak turbofolka.


Ćaća pjevao bećarac

Da, Hercegovino moja, turbofolk domovina je tvoja. Moj djed gangao, ćaća veselo pjevao bećarac, moja coca-cola generacija zanosila se Dylanom i Indexima, popom, rockom i šlagerima dakako, a danas (instant generacija?) opija se mješavinom novokomponirana melosa — narodnjaka, folklora, poskočica, trube i eurodancea.
Skrivećki sam prekopao po kolekciji CD-ova jednoga mladca, sve vrvi od ženskih imena: Dragana Mirković, Jelena Karleuša, Seka Aleksić, Stoja, Ceca ... Na ime Ceca nešto me štreca. Da, to je djevojčica koja je na Ilidži sredinom osamdesetih pjevala "Ja sam cvetak zanovetak."
Glazbeni kritičari tvrde da je Antonije Pušić, alias Rambo Amadeus, smislio kovanicu turbofolk. Jedna njegova pjesma nosi upravo taj naziv.
Hrvatsku urbanu glazbenu elitu izluđuje popularnost i velika posjećenost zagrebačkih, splitskih i osječkih diskoteka, zapravo folkoteka (Paša, Ludnica, Metropolis, Oks), gdje se eterom prosipaju zvuci orijentalna prizvuka, balkanskih ritmova i imbecilnih rima.
Čemu bi u Hercegovini stanje bilo drukčije? Ako stvar promatramo sociološki, nedefinirano društvo proizvodi nedefiniranu kulturu (možda supkulturu). BiH je država koja ne poznaje copyright, intelektualno vlasništvo, nema brandova, a plagijati cvjetaju od tržnica do tvornica. Najlakše je copy and paste.
Liberalizacija, tržište, tranzicija i kapitalizam oblikovali su potrošačko društvo gdje se favoriziraju svakojake igrice (bingo, kladionice, telefonski kvizovi), tračerske novine, sapunice, željoteke, horoskopi, gatare i turbofolk, gdje mozak treba biti na paši. Nema kritične mase, nema otpora, nema javnoga mnijenja.
Već spomenuti Rambo Amadeus svojedobno reče: "Turbofolk je kao oluja, on ne dolazi niotkuda, nego se stvara tamo gdje je za to pogodan ambijent.
Za nevrijeme potrebni su pad tlaka, rast temperature i vlažnost, za turbofolk — privatizacija i liberalizacija medija i brutalizacija društva tržišnom logikom."

Živa žabokrečina
Baš takav ambijent je u Hercegovini (za utjehu - i šire). U mlakoj ekonomskoj bari i kulturnoj žabokrečini mogu samo uspijevati crna koljena Mile Kitića i Afrika paprika Severine Vučković.
Ne čudim se mladoj generaciji od Bihaća do Bileće. Dogodio joj se turbofolk. Zašto? Zato. Malo mi krivo što u njemu baš nema mašte. Eto, meni najjači turbofolk stih glasi: "Moja je cura luda ko bura."


nadopuna:
- Alma Tucaković "pumpa" grudi, usne,...radi generalku
- Kako ševe Splićani?