UKAZANJE
Dolazim k vama jer vam svojim primjerom želim pokazati koliko je važna molitva. Zar ne prepoznajete znakove vremena? Pođite sa mnom, vaša majka vas zove. Hvala vam što ste se odazvali", poruka je s jučerašnjeg ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju. Molitvu Gospine krunice prekida dizanje grčevito sklopljenih ruku plave žene pred oltarom. Tajac.
Ako je ikada tišina mogla biti euforična, gromoglasna, bilo je to u tom trenutku. Padanje na koljena najavljuje da je tu među nama Blažena Djevica Marija. Mirjanine sklopljene ruke šire se nježno dodirujući ono što je nevidljivo očima nas smrtnika. Pred očima nam je samo plava, krhka ženska pojava. Pogled joj je negdje u visini. Nešto izvanzemaljsko zablistalo joj je na licu, kao da ju je ispunila sva blagost ovoga svijeta. Kao da lebdi, ne postoji ovdje među nama.

Vrhovi usana povremeno se iskrivljuju dok blago kima glavom. Ponizno sluša nama nevidljivog sugovornika. Stječemo dojam da se na trenutak postiđuje. Ponovno sklapa ruke i sluša te kima glavom. Dok je na licu te mlade žene toliko radosti, svuda oko nje oborene glave i suze. "Suze su tekle a da ih neko vrijeme nismo bili svjesni.

Najljepše je olakšanje koje sada osjećamo. Jednostavno kao da je sav teret pao s nas. Osjećamo čudnu, jako čudnu smirenost", kazali su nam talijanski hodočasnici koji su jučer bili na ukazanju u zajednici Cenacolo.

Bolna grimasa
Nakon što je posljednji put blago kimnula glavom i prekrižila se, ponovno je uslijedila transformacija. Sve se odvijalo munjevito. Mirjana se zanijela, zateturala. Lice joj se iskrivilo u bolnu grimasu. Drhtavim rukama pokušava maknuti kosu s lica. Treba joj zraka i prostora. Nije u stanju ni govoriti. Donose joj papir na koji ispisuje Gospinu poruku.

I dalje je sve oko nje mirno i svi iščekuju odgovor na pitanje što je Blažena Djevica rekla Mirjani Pavlović Lunetti. Prvi put susreli smo se s toliko tuge na nečijem licu. Nakon ukazanja svi su željeli dodirnuti Mirjanu i razgovarati s njom. Teško i nesigurno koračala je kroz masu. Blago se osmjehujući, pokušala je prikriti tugu, no ona je bila toliko vidljiva da je i u drugima izazivala bol.

Na naše inzistiranje na razgovoru, čovjek koji je Mirjani pomogao da sjedne u automobil zamolio nas je za strpljenje ističući da joj nakon ukazanja treba najmanje sat vremena za komunikaciju s bilo kim.

vecernji-list