Zadnjih se dana po raznim internetskim Forumima, ali i u izravnoj komunikaciji moglo pročitati jako puno oprečnih razmišljanja glede prenošenja utakmice između Basela i Širokog Brijega na HRT-u.
Zaista, zašto je predstavnik BiH "gostovao" na HRT-u? Na desetke stranica internetskih Foruma ispisano je zbog toga što je HRT odlučio prenositi utakmicu Kupa Uefe između Basela i Širokog Brijega.
Oni koji potiču temu uglavnom se čude "zašto HRT prenosi utakmicu predstavnika BiH", pa "zašto naš komentator u toj utakmici navija za Široki", pa "jesu li to teritorijalne pretenzije Hrvatske prema BiH", pa "zar nam nije dosta Hercegovaca" i slične analize, koje doduše prate i brojna oprečna mišljenja i komentari. Ne pada mi na pamet biti nekakav odvjetnik HRT-a, no zar je toliko nelogično da državna televizija, u situaciji kad Hrvatska nema ni jednog preostalog predstavnika, odluči svjetla pozornosti barem na 90 minuta usmjeriti prema momčadi u kojoj igra 9 Hrvata (!), a na suprotnoj strani još jedan hrvatski reprezentativac (Petrić)?

Zar je ikome potrebno objašnjavati zašto je Hrvatskoj televiziji logičnije prenositi utakmicu u kojoj navijači jednog kluba navijaju u hrvatskim dresovima, pjevaju hrvatske pjesme i kliču hrvatskoj reprezentaciji i naciji, umjesto prenošenja utakmice između predstavnika Bugarske i Finske ili reprize neke "važne modne revije" u tom slobodnom terminu? Nevjerojatno je koliko su se neki ljudi u našoj zemlji spremni poniziti u želji da glume nekakvu samo Hrvatima poznatu verziju "samoproglašenog turbodemokrata" i u ovakvoj prigodi vide nekakve "političke igre" iza svega. Je li HRT osporio logičnu i normalnu činjenicu da je Široki Brijeg predstavnik BiH? Zar je zločin željeti uspjeh i po prvi put se upoznati s klubom koji nosi prefiks "hrvatski", pa makar on skupljao bodove i za BiH i makar ne poznavali ni jednog igrača iz prvih 11 tog kluba? A ako ćemo "tržišno" - zar HRT nema pretplatnike i u BiH? Ako ni jedan drugi argument ne pomaže, zar sam Ustav RH ne govori o tome kako je "RH dužna pomagati hrvatskom narodu u BiH", makar to bilo i na ovakav simboličan način? Zar baš ovo nije bila idealna prilika da se Hrvatima iz tog dijela svijeta na neki način zahvali za bučnu potporu koju pružaju hrvatskoj reprezentaciji i klubovima kad igraju bilo gdje u Europi, tako što će gledateljstvo u Hrvatskoj upoznati i jedan njihov klub kojim se ponose? Ili je ovih 90 minuta bila previsoka cijena, pa treba tražiti opravdanje, objašnjavati kako to nema nikakve veze s politikom, granicama, insinuacijama, teritorijalnim pretenzijama i raznim drugim glupostima koje se u vezi ovog prijenosa mogu pročitati? Koliko se istih bunilo kad je prošle godine "iz vedra neba" na jednoj drugoj televiziji umjesto hrvatskih klubova, prenošena utakmica između Partizana i Crvene zvezde? Komu je ta utakmica bila zanimljiva i je li prijenos te utakmice značio da Hrvatska ima "teritorijalne pretenzije" prema Srbiji? Zamislimo li se ikad koliko je pošteno sve ono dobro što dođe iz Hercegovine titulirati "hrvatskim", a ono što ne valja - "hercegovačkim"? Zar nije licemjerno postavljati toliko "teških pitanja" glede prijenosa jedne obične nogometne utakmice Širokog Brijega, a istovremeno se ponositi svjetskim potencijalom i budućim hrvatskim medaljama osvajača juniorskog Roland Garrosa Marina Čilića iz Međugorja ili 16-godišnjeg vlasnika košarkaškog ugovora s madridskim Realom Bojana Bogdanovića iz Mostara?
(Bernard JURIŠIĆ - www.sportnet.hr) www.sirokibrig.com