ANTE ĐAPIĆA

19.09.2005.

Anto Đapić rođen je 22. kolovoza 1958. godine u mjestu Čaprazlije kraj Livna. Otac Ivan i majka Miroslava potpuno su na tragu pravaške i profrankovske orijentacije u obitelji Đapić, koja je utjecala na to da se dio obitelji - što ju je Antin djed početkom 20. stoljeća za boljim pašnjacima iz Sinjskog doveo na Livanjsko polje - opredjeli za ustaški pokret. Nakon završetka rata Đapićev otac i stričevi odlaze na privremeni rad u Njemačku, a majka s Antom 1962. godine seli u Osijek. Iste godine kada mu je Udba prvi put privela oca na informativni razgovor 1965. godine, Anto kreće u osnovnu školu. Godine 1973. kreće u Opću gimnaziju Braća Ribar u Osijeku, a najviše sklonosti pokazuje za povijest, književnost i filozofiju...Za vrijeme školovanja majka mu gine u prometnoj nesreći, prenoseći - po njegovim riječima - emigrantske propagandne materijale koje je jedan policajac Musliman, skolonio s mjesta nesreće iako nije poznavao njegovu majku. Anto ostaje sam s bratom, a da bi zaradio koji dinar kopa bunare po slavonskim selima i raznosi otrov za štakore dok ljeti odlazi ocu u Njemačku, gdje radi na crno. Nakon mature upisuje Pravni fakultet u Osijeku, koji završava nakon šest godina. Za svoju težinu jednom će reći: Uvijek sam bio boležljiv i mršav, sve do odsluženja jugoarmijskog roka, koji sam odradio, krvavo odradio u Zaječaru. Tek sam se nakon toga 'popravio', što bi rekao naš narod. Malo sam se udebljao. Vojsku je služio u Zaječaru. Godine 1989. angažira se na osnivanju osječkog HDZ-a (Hrvatska Demokratska Zajednica). Izabran je čak i u Središnji odbor stranke, ali zbog ekscesa na Prvom saboru HDZ-a Disciplinska ga je komisija kaznila privremenim isključenjem iz svih stranačkih tijela. Napušta HDZ i u ljeto 1991. uz pomoć svog profeosra s fakulteta Krunislava Olujića dobija posao u osječkom Državnom odvjetništvu. Ipak, politika ga i dalje privlači pa preko Krešimira Pavelića prilazi Paraginom HSP-u (Hrvatska stranka prava), gdje nakon ubojstva Ante Paradžika zauzima mjesto potpredsjednika stranke. Pojedini Osječani će mu uskoro zamjeriti napuštanje grada u vrijeme najžešćih napada, dok on uzvraća da je bio načelnik HOS-a (Hrvatske obrambene snage). Na tom mjestu ostaje do svibnja 1992. godine kada je smijenjen zbog nerada i neaktivnosti, ali odbija predati dužnost sve dok ga u Ljubuškom nije ispljuskao Ante Prkačin. Usprkos svim prijeporima Đapić je i dalje u HSP-u, pa nakon izbora 1992. godine postaje zastupnik u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske. Nakon upada policije u Starčevićev dom, sjedište Hrvatske stranke prava, u kojem je pronađena golema količina eksploziva i oružja, Anti Đapiću, Anti Prkačinu i Dobroslavu Paragi ukinut je zastupnički imunitet i protiv njih su podignute optužnice. Proces je okončan oslobađajućom presudom, ali i raskolom u stranci. Nakon sabora stranke u Kutini raskol doseže vrhunac da bi na posljetku Ministarstvo uprave u sporu o registraciji stranke presudilo u korist Đapićeve frakcije. Na optužbe da je HDZ-ova krtica, Đapić odgovara na izborima 1995. kada je nakon dva tjedna odugovlačenja objavljeno da je njegov HSP osvojio točno 5,01 % glasova - točno koliko je potrebno za ulazak u Sabor.Na njegovu inicijativu, sada na funkciji predsjednika HSP-a, na dnevnom redu Sabora našao se prijedlog lustracijskog zakona, koji bi svim dužnosnicima bivšeg režima, članovima nekadašnje komunističke partije i suradnicima jugoslavenske policije bilo onemogućio obavljanje političkih funkcija. Na pitanje bi li se zakon odnosio i na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana odgovara: On ne bi potpao pod lustraciju jer je i sam bio žrtva komunističkog terora zbog svoje borbe za interese hrvatskog naroda.Đapić je u zadnje vrijeme često bio u središtu pozornosti medija zbog afere sa prepisivanjem magistarskog rada od profesora Borisa Kandare. Iako je dokazano da je Đapić veći dio magisterija prepisao, nakon dugotrajne procedure, ponovnog ukidanja zastupničkog imuniteta, poništavanja presuda i dugih pravno-političkih zavrzlama, Općinski sud u Splitu konačno je u svibnju 2005. proglasio zastaru spora.
biografiju prenosimo sa stranice Poznate face: biografije poznatih osoba

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.