LIVANJSKI PARADOSKI BIVŠI GASTARBAJTER
STIPO KARADŽA UHVAĆEN U MREŽI ADMINISTRACIJE
LIVNO - Livanjska općina spada u red onih u kojima trend iseljavanja njezinih žitelja nije zaustavljen, unatoč nekadašnjim lijepim obećanjima, pa i uvjeravanjima predstavnika vlasti kako će se na ovim prostorima stvoriti takvi uvjeti da će oni biti veliki mamac ne samo za brojne ovdašnje gastarbajtere, već i strane investitore.
U ovo posljednje je čini se povjerovao i 53-godišnji Stipo Karadža iz sela Dobrog, pa se, nakon Domovinskog rata, zajedno sa svojom suprugom i sinom među prvima iz Njemačke vratio u svoj rodni kraj. S pozamašnom deviznom ušteđevinom koju je posjedovao još u pripremi povratka u Livno, za oko mu je "zapela" ovdašnja Mljekara u tadašnjem državnom vlasništvu.
U nju je u procesu tzv. dokapitalizacije namjeravao investirati tri milijuna KM, no na takvu pismenu ponudu s kojom se javio na raspisani natječaj, ni do danas nije dobio nikakav odgovor. Onima koji su tada odlučivali očito da je bila primamljivija ponuda poznatog tajkuna iz Zagreba Luke Rajića, koji je tako atraktivnu tvrtku nedavno prodao Miljenku Crnjcu iz Širokoga Brijega i Željku Marijanu iz Livna.
To prvo razočarenje na koje je naišao, Karadžu ipak nije pokolebalo u njegovoj čvrstoj nakani da se, nakon 29 godina pečalbarenja, vrati u Livno. On je tako osmislio novi biznis. Kupio je od općine zemljište i na njemu 1998. god. zapasao stambeni objekt namijenjen tržištu, vrijedan oko pet milijuna KM. Izgradnja je krenula, a političari su imali samo riječi hvale za toga čovjeka.Međutim, ubrzo nakon što je zgrada počela nicati iz zemlje, uslijedili su prvi problemi s izvođačem radova, pa na koncu i sudska tužba koju protiv Karadže podnio dotični izvođač radova. Zgrada je tada već bila pod krovom, no spomenuta sudska tužba, koja je podnesena 2000. god., investitora nije mnogo brinula budući da je on bio uvjeren kako taj spor ne može izgubiti.
Međutim, Karadži se ipak dogodilo nešto neočekivano. Dok je stigla tužba u livanjski Općinski sud, sudac Mirko Bralo je, kaže Karadža, odrezao ovom čovjeku takvu privremenu mjeru po kojoj on nije mogao nastaviti daljnju izgradnju objekta sve dok se sudski spor ne okonča. No, Karadža se te mjere ipak nije pridržavao i bez ikakvih problema nastavio izgrađivati objekt, tako da je ga u proteklih nekoliko godina gotovo u cijelosti uspio završiti. U istoj toj zgradi u međuvremenu je uspio i prodati 28 od ukupno šezdestak stanova.
No, kako sudski spor ni nakon pet godina nije okončan, odnosno kako je spomenuta mjera i dalje na snazi, svi ti kupci stanova suočeni su s problemom gruntovne uknjižbe. Isti taj problem Karadži predstavlja i veliku kočnicu u pronalasku novih kupaca za preostale stanove, a pojavio se i problem gruntovne uknjižbe cijele zgrade.
Da se stavi izvan snage sporna privremena mjera suda, Karadži nije pomoglo ni to što je, kako napominje, Županijski sud u Livnu poništio ovogodišnju presudu Općinskog suda u Livnu koja je išla u prilog spomenutom izvođaču radova. Ogorčeni Karadža gotovo da više ne zna što mu je dalje činiti, već čekati da se ova petogodišnja sudska priča napokon okonča, te da potom on, radi naknade velike štete koju je pretrpio, podnese sudsku tužbu protiv, kako kaže, Općinskog suda i bivšeg suca Mirka Brale osobno.
Inače, zgrada koju je Karadža sagradio u Livnu isključivo vlastitim novcem, jedna je od najljepših u Livnu. Osim šezdeset stanova, u sklopu nje se nalazi čak 750 metara četvornih poslovnog prostora i 1300 metara četvornih podzemnog garažnog prostora. Da je u nekom većem gradskom centru bila bi golemo Karadžino bogatstvo. Ovako je igrom administracije postala samo lijepi livanjski ukras zbog kojega njezin vlasnik ne može baš mirno spavati.

Frano MIOČ