RATNI VOJNI INVALIDI Predsjednik Hvidre HVO-a HB Anđelko Barun
LIVNO - Sa strepnjom i osjećajem odbačenosti većina ratnih vojnih invalida članova Hvidre proživljava ili očekuje reviziju. Okolnosti stradavanja i stupanj invalidnosti za oko 13.000 invalida biti će ponovo ispitani sukladno federalnom Zakonu o pravima branitelja. Dok se invalidi uglavnom pribojavaju smanjenja stupnja invalidnosti, a samim time i visine invalidnine, predsjednik Hvidre HVO-a HB Anđelko Barun drži kako su takvi strahovi uglavnom neutemeljeni. - Sudeći po prošlim iskustvima, do neznatnog smanjenja stupnja invalidnosti dođe u tek 10 posto slučajeva, u većini slučajeva revizija potvrdi sadašnje stanje - tvrdi Barun, dodajući kako je u mnogim slučajevima vjerojatnije povećanje stupnja invalidnosti. On to obrazlaže činjenicom da je prošlo deset i više godina od ranjavanja te da se s vremenom zdravstveno stanje, osobito težih invalida, s obzirom na neprirodno funkcioniranje organizma i veću starosnu dob uglavnom pogoršava. To još više umanjuje njihove radne sposobnosti. Budući da novi Zakon omogućuje ostvarenje prava na invalidninu i onima koji to do sada nisu učinili, a ustanovi se da s obzirom na okolnosti stradavanja i stupanj oštećenja imaju na to pravo, Barun predviđa kako će se broj ratnih vojnih invalida sa sadašnjih oko 13.000 povećati za još nekoliko tisuća. Kada su u pitanju branitelji HVO-a oboljeli od PTSP-a Barun ističe kako je stanje znatno bolje nego u susjednoj Hrvatskoj, gdje smo često svjedoci samoubojstava branitelja. Na taj očajnički čin uglavnom se odlučuju oni koji nisu uspjeli ostvariti svoja prava, a u Hrvatskoj je velik broj onih koji su svoj socijalni status htjeli ili pak uspjeli riješiti PTSP-om, dok očito ima stradalnika koji to nisu uspjeli, zaključuje Barun. Znatno manji broj oboljelih od PTSP-a pripadnika HVO-a treba potražiti i u činjenici kako je većina njih patrijarhalno odgojena i potječe iz manjih sredina. Drugim riječima, zbog okoline teško priznaju probleme psihičke naravi, ma kolike teškoće zbog toga trpjeli. Stoga je za pretpostaviti da je popriličan broj onih koji nisu ni zatražili svoja prava po tom osnovu. Ono po čemu su oboljeli od PTSP-a zakinuti u odnosu na kolege iz Hrvatske je tretman. Ne postoje radionice i akcije kojima se toj kategoriji pomaže da se sa svojim problemom lakše suoče sa svakodnevicom. Slično stanje je i sa stručnim kadrom koji tu skupinu ne tretira kao specifičnu nego se sav liječnički tretman svede na "kljukanje" sedativima, doznajemo od jednog od oboljelih.