Proces provedbe imovinskih zakona na području šest općina Hercegbosanske županije završen je prošle godine, ali proces povratka prijeratnih stanovnika srpske nacionalnosti nije zabilježio očekivane rezultate. U livanjskoj općini, uglavnom u rubnim područjima, prije rata živjelo je oko 4000 žitelja srpske nacionalnosti i svi su oni na poziv Srpske demokratske stranke (SDS) napustili tu općinu pred samu agresiju na BiH.
Njihova imovina u najvećoj mjeri u ratu je uništena, a stanovi u društvenom vlasništvu koje su koristili, zauzeti su od hrvatskih izbjeglica i prognanika iz središnje Bosne. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995.godine i početka procesa povratka na te prostore 1996., Srbi nisu pokazivali nikakvo zanimanje za povratak u matične općine Livno i Kupres, što potvrđuju i podatci o povratku koji su naprosto zanemarivi. Naime, u posljednjih devet godina u te općine vratilo se ukupno manje od 200 žitelja srpske nacionalnosti, isključivo starijih osoba, a obiteljske kuće i stanovi na kojima je postojalo stanarsko pravo koji su im vraćeni , odavno su prodani. Većina onih koji su napustili matične općine ostali su trajno živjeti u Republici Srpskoj, neki su utočište potražili i u Srbiji i Crnoj Gori, a ima onih koji su otišli i u treće zemlje. Prije nego što je visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) donio imovinske zakone u BiH, svi vlasnici kuća i stanova srpske nacionalnosti u HB županiji prijavili su se za povratak u matične općine, ali u slučaju Livno i Kupres ispostavilo se da je to bilo samo formalno kakobi im međunradno donatori obnovili kuće koje su prodali ili općinske vlasti vratile stanove koje su otkupili za certifikate, a potom prodali i nastavili trajno živjeti izvan matičnih općina. Da je bivši predstavnik u BiH Volfgang Petrisch znao da povrat društvenih stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo prijeratnih korisnika, koji su ih početkom rata napustili, neće biti ni deset posto u funkciji povratka po načelu "svi na svoje", vjerovatno u imovinske zakone ne bi ugradio odredbe po kojima nositelji stanarskog prava imaju na otkup stana za certifikate, a zatim i na njegovu zamjenu ili prodaju za gotov novac. Upravo to se dogodilo u općinama Livno i Kupres, gdje su gotovo svi Srbi kojima su stanovi vraćeni, a bili su korisnici više od jedne trećine stambenog fonda u društvenom vlasništvu, te stanove odmah prodali, a da ni jedan dan u njima nisu proveli. Do prije dvije godine svi su oni preko raznoh međunarodnih organizacija i Ureda Federalnih ombudsmana u Livnu vršili veliki pritisak na općinske vlasti da im se što prije vrate kuće i stanovi jer se navodno odmah žele vratiti, a čim su iz njih deložirani privremeni korisnici, u najvećem broju hrvatski prognanici iz srednje Bosne, oni su bivšu društvenu imovinu unovčili i vratili se tamo gdje mnogi i danas bespravno koriste tuđu imovinu. Treba naglasiti da na području Hercegbosanske županije ne postoje nikakve prepreke za povratak prijeratnih stanovnika srpske i bošnjačke nacionalnosti, nego je to isključivo volja onih koji se u matične općine ne žele vratiti.