|
Rekao je: ''Ne znam zašto uopće živiš.''
Rekla je: ''Živjet ću dok će se imati za što živjeti''
Rekao je: ''Sutra umireš.''
Rekla je: ''Što mi to činiš.''
Ovo je krivo vrijeme. Krivo mjesto. Je li to u redu? Stvarno u redu? Hoću ispočetka. Dajte mi gumicu da izbrišem sve dosad napisano. Da vratim vrijeme. Da se vratim. Tamo.
Gdje smo mi zapravo? Ha? Što se zapravo događa? Veliko, zastrašujuće i prazno NIŠTA. zavrti me. Previše se prašine skupilo na meni. U meni. /ne odgovaram za to što ništa ne razumiješ/
Osjećam se kao da blijedim. :/
Have you seen me lately?
Sjećam se sitnica koje stvaraju uspomenu. <3
I nebo je palo.
Ljudi nestaju. Sjećanja ostaju.
Rekla je: ''Želim najveću dozu nježnosti.''
Rekao je: ''Ostavljam te sa trulim lišćem ispod smrznutih duša.''
Rekla je: ''Znam da postoji dio tvog srca samo za mene. Ja sam dio Tebe.''
Rekao je: ''Dosta.''
Ljubit ću dok ne prestanem osjećati usne.
Ako se na jedan tren vratim onome što je sada samo crna mrlja, čemu ću se zapravo vratiti?
O ow.
Izgubljena sam.
Rekla je: ''Odustat ću od ''zauvijek'', samo da te još jednom dodirnem.''
Ništa.
Nestalo.
Uštipnula sam se samo da provjerim da li je sve san.
Želim da je ovo noćna mora.
Ali probudim se.
I babaroga je još uvijek tu.
Veliko Ništa.
Razumiješ li me sad?
|
