ponedjeljak, 29.05.2006.
Sada bi drugačije..?
Ima stvari koje ljudi učine u životu, a kasnije se pokaju zbog njih. Ima stvari koje kažemo, a onda shvatimo kakvu smo glupost nekome stavili u uši. A ima stvari koje jednostavno ispadnu tako kako ispadnu, a možda ne bi tako ispale da smo mi nekako drugačije postupili...
Katkad se pitam da li je to doista tako, da li bi bilo uistinu dobro da neke stvari iz vlastite prošlosti možemo promjeniti. Da se jednostavno nekim čudom možemo vratiti natrag u prošlost, bližu, ili dalju, da li bi tada htjeli i mijenjati nešto? Stvari koje smo učinili, riječi koje smo izrekli, ili ljude koje sada poznajemo? Uvijek smo htjeli da bude Njegova volja, ali i sami znamo da smo često svojom voljom išli kroz život, da smo često vlastitom voljom odabirali riječi, ljude i svoje postupke.
Tako sam se i ja nedavno pitala da li bi nešto iz svoje prošlosti htjela promjeniti. Ima stvari koje su me jako razveselile, osoba poput moje obitelji koje su stalno bile uz mene, divnih ljudi koje sam upoznala. Ali bilo je stvari zbog kojih sam morala osjetiti i ružniju stranu života. Kada vas nešto počne boljeti, kada vam stvari jednostavno krenu nizbrdo, kada lijete suze češće nego što biste trebali... I tako sam se ja pitala da li bi sada htjela to promjeniti, da li bi htjela učiniti nešto što bi spriječilo da prolijem ijednu suzu, da čujem ijednu grubu riječ. I znate što sam shvatila? Bez tih suza, bez osjećaja boli, nikada ne bi osjetila i onu najveću sreću, nikada ne bi iskusila i najsretnije razdoblje svoga života. Shvatila sam da bih se morala odreći tog najljepšeg razdoblja ako bi htjela izbrisati sve suze, izbrisati svaku prošlu bol. I shvatila sam da je to bila Njegova volja. Vjerujem da mi je jednom darovao veliku radost, predivno sunce moga života, ali Njegova je volja bila da mi to sunce jednom i sakrije. Kao što kaže jedna predivna rečenica... Sunce se samo sakrije, da bi imalo razlog ponovno sjati.
Shvatila sam da ne želim ništa mijenjati, da je to bio najbolji plan za mene. Koliko god da sam ja milijun puta davala svojoj volji prednost, i koliko god da nisam uvijek osluškivala Njegov plan...Unatoč tome, znam da je bio uz mene uvijek, jer i kada sam svojevoljno nešto činila, nikada mi nije bila namjera ići protiv Njegove volje. Čovjek jednostavno katkada smetne s uma neke stvari, u nekim situacijama. Nadam se da mi je oprostio zbog toga :)
Suze i bol dio su života svakog čovjeka. Život je jedna riječ koja sve to u sebi nosi. Netko nažalost mora više patiti i križ mu je teži, nekome je tako životni križ mnogo lakši. Bog je odredio kome će koji dati. Onima koji su spremni nositi teži, koji su sposobni za to i imaju takav dar, dao im je teži. Onima koji nisu, dao im je lakši. Svi smo dobili onaj koji je najprimjereniji za nas.
Upravo zato mislim da ne bi imalo previše smisla išta mijenjati kada bi imali takvu moć. On se nije zapitao da li bi drugačije kada su mu čavli prolazili kroz udove...Bog ima svu moć ovoga svijeta, On je svemoguć. Pa smiješno je onda uopće pomisliti kako bismo mi mogli smisliti nešto bolje za nas, kada je najsavršenija ljubav pisala knjigu našeg života :)
Živimo s tom spoznajom... Doista nemamo što mijenjati, nitko od nas. Kao što sam već rekla, sunce će nam se sakriti puno puta u životu. Da bi imalo razlog ponovno sjati. Jer...kada bi stalno gledali u taj sjaj, on bi nam postao normalan, više ne bi nosio onu čudesnu ljepotu sjaja.
BVB!
- 14:03 -
