utorak, 14.03.2006.

Tuga

Teško je katkada prihvatiti neke stvari. Shvatiti cijeli svijet oko sebe. Razumjeti nečije postupke. Kada to ne uspijemo, osjećamo neku gorčinu, razočaranje, kao da se sve urotilo protiv nas. Osjećamo kako nam suze vlaže obraze, osjećamo kako ne znamo kako dalje. Ne možemo u ničemu pronaći smisao.
Ljudi na različite načine liječe tugu. Utapanjem u boli i suzama, kažu, kad se isplačeš, bit će lakše. Neki pak jedu tone čokolade. Neki bol liječe alkoholom.
A meni je nekako najlakše bol liječiti molitvom. Istina da mi često nije lako usredotočiti se i pronaći smisao u svemu tome, ali uvijek se prvo pokušam smiriti. Zatim jednostavno počnem moliti, makar u početku izgovarala riječi bez da sam svjesna njihovo značenja. Nakon nekog vremena, uvijek počnem osjećati Njegovu prisutnost, Njegovu ruku na svom ramenu. Tada je stvarno lakše. Trebamo biti iskreni, trebamo biti ponizni, trebamo mu iskreno reći da sami ne možemo. I trebamo priznati sami sebi da jednostavno ne ide. Zvuči ko neki recept :)

Image Hosted by ImageShack.us

Ponekad kad se utapamo u suzama, kada nam bol ne dopušta disati, ponekad je potrebno samo malo dignuti glavu, otvoriti srce...i dati mu da uđe unutra i pomogne nam. Toliko puta mi se već dogodilo da mi je jako teško, i ne mogu u ničemu pronaći smisao, ništa..jednostavno sam kako se kaže – „gotova“. A onda kao neko čudo, kao neki bljesak kroz tu tamu, osjetim neki mir, nešto me smiruje, nešto mi dariva snagu. Lijepi je osjećaj znati da kad nas svi iznevjere, da će On biti tu i tada.
Kažu mi da sam osjetljiva, da me neke stvari lako rastuže, da prejako djeluju na mene. Ne znam, možda je to i istina, ali riječi su te koje me najviše ražaloste. Kad tražim nečiju ruku, i onda dobijem pljusku koju ne očekujem, to me ražalosti jako. Katkad se pitam je li to doista tako, jesam li doista preosjetljiva... Ne znam. Možda je ljepota u svemu tome, što imam dar praštati sve te riječi, što često mogu iskrena srca reći da sam oprostila. Ipak, preko nekih stvari ne mogu preći tako lako. Sve ovisi kako osjetim, kako mi moje srce nalaže.
Ne znam jesam možda izašla izvan teme, ali htjela sam sve ovo reći. Ne želim da ovo bude nešto tipa nekog sastavka na temu, jednostavno govorim što mi padne na pamet, asocijacije i razmišljanja vezana uz temu. Tako da nema uvod, ni vrhunac ni kraj, da ne bi još to očekivali ;) Zapravo je tuga teška i preopćenita tema... Ali eto, došlo mi je da sad o tome pišem.
I nemojte biti tužni, ne dajte se ni kada je najteže. U svoj toj tami sigurno postoji svjetlo koje će vas voditi do sigurne luke. Samo se nemojte nikada predati.
Znamo svi da je tuga gorak osjećaj... Utjehu trebamo potražiti u Gospodinu, i kad nas svi ljudi iznevjere, Gospodin nam je obećao da nikad neće.

- 22:32 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

O meni

Zovem se Maja, a rođena sam 4.11.1986. godine. Studiram geografiju na PMF-u. Volim pisati, surfati netom, slušati mjuzu, družiti se s prijateljima, fotografirati, igrati nogomet, košarku...i još puno toga..:)

mail: maja986@gmail.com

malo duhovnih pjesama,
one neka vam budu iznenađenja :)








*statistika od 14.1.2007.*





users online




Dragi blogeri:

mala chi
hitchhiker
pruži ruku
Krist Kralj
ona koja korača

tratinchichica
angelous
Hrvoje
detalj
@pple
tau
kraljica mira
mirta
eu4ya
aquaria
triptih
amaely
Rose And Butterfly
Kristijan

maj vrld

Želiš li staviti ovaj banner na svoj blog, kopiraj ovaj kod smijeh




Dragi stihovi...

Tvoja me snaga vrijeđa
Taj pogled s visoka ne zavrijeđujem
Za koga se tako mijenjaš
Za ljude do sebe koje jedva poznaješ?

...

Mi svijetlimo
I neka te ne bude strah
Ne mogu dobacit do nas, svojim podsmjehom
Krijesnice, nek ti je u srcu mir
Toliko smo bolji od njih - da svijetlimo

...


Zašto nosiš oblak iza lipog lica?
Viruj, bit će sve u redu, i za svako slovo
Ti ne traži krivca, u sebi, il' u meni
U svemu, jer slomit će nas to...

...



Znači ovo je tren kada čovjeku postane malo...
Kad u svemu što volim na njoj nešto pofali
Znači ovo je tren kad sve tuđe mi izgleda slatko
I kad sve ono što volim na njoj više ne volim

...


Toliko ljudi vuku se u kolonama
U svojim urnama na cesti
Ti ne vidiš nikoga na koga bi sad računala
Bar jednog kojeg vridilo bi sresti...

...


Već je vrime da se pomirim sa svitom
tiho k'o da zaronim na dah
u svemu sad mogu naći nešto lipo
i reći živote dobar ti dan

...


Imaš čime da me mrviš
imaš čime da me satjeraš u kut
a nit' te volim, niti mrzim
ja te samo jasno vidim ovaj put

...


Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije

...

Sa grijehom na duši, sa srcem sred blata
Bez ikoga svoga, kucam ti na vrata
A vrijeme što bacih u vjetar ni za šta
Sad lomi pred tvojom rukom koja prašta

...


To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe

...


Da li ćeš shvatiti sve, ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena žedna tvog oprosta,
kad jednom stvorim se ja pred tvojim vratima...

...


Sudbinu nam drugi troše, a mi šutimo
Još je gore to što ne znam
Dal' se volimo

...


Moje zastave - uvijek su iste boje
Nad njima ljubav caruje
Moja zastave - nikad na pola koplja
Ljubav se ne predaje

...


Kada me pitaju za tebe
Više mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugašena vatra
Više se nikad ne zapali

...


Moj bijeli labude, kad me jednom ne bude,
Sve će vode, labude, da se razbistre.

...


Oduvijek su tu, blato k'o i zlato
Zajedno na dnu, tako im je dato

...


Kao dijete, ljubavlju se igrala,
tu je tvrđavu u pijesku,
prva plima odnijela

...


O tebi sam maštao,
čekao te dan za danom
ušetala si u moj život,
pod žutim kišobranom
"ona je sve što ti treba"
šapnuo je kao netko s neba
samo ja znam tko...

...



Ako želiš prijatelja evo ti ramena
Ako želiš moju ljubav uzmi je za sva vremena
Ne govori više da te ne vole
Kad odnijela si sve...

blog layouts

Neka živi ljubav...




MySpace Layouts