U jednoj od firmi u kojima sam radila, sjedila sam godinu dvije u uredu s kolegicom, doktoricom stomatologije, '72. godište, otprilike generacija. Radila je marketing svog segmenta proizvoda, ja svog i u poslu nismo imale puno zajedničkog osim prostora koji smo dijelile. Možda smo se baš zato dobro slagale. Dežurnu idiotkinju i siledžiju u firmi je zvala "gospođa ministarka". Često sam je se sjetila u zadnje vrijeme jer je Zagreb obljepljen plakatima za tu predstavu. Sutra idem na njen pogreb.
Isto jučer sam doznala je mojoj dobroj prijateljici Ca-125 još narastao na 130. Tumor marker. Normala je do 35, a povišen je već godinu dvije. Pregledala jajnike i dojke i ništa. Ne želi gastro i rektoskopiju. Glava u pijesak. Da je cista bio bi najviše 40.
Mene je jučer ujutro skoro kamion pokupio. Pretjecala sam ga, sve 100% čisto, on da žmigavac i krene skretat u lijevo. Na mene. I ja skrećem u lijevo, srećom ne u bankinu nego na proširenje. Legla na trubu i sve ok. Ipak imam oko 250 000 odvoženih. Čak mi se nisu ni noge odsjekle iako su vjerojatno trebale. Na večer su mi podočnjaci bili do usta. A naspavana.
I tako, dođe i takav dan. Malo nas podsjeti tko je uvijek iza ugla, a nikad ne znamo kad će se pokazat. Još sam i danas sva u sevdahu. Proć će.
Što je lijinom srcu drago
Kućico draga,
Slobodo moja!
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
ostati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjeg daha!
Ježurka Ježić
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj
Branko Miljković
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
A. B. Šimić
Manja buha - veći skok.
Moj pranonić
Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čojvek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovijek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
Tesla