"All my powers of expression
and thoughts so sublime,
could never do you justice
in reason or rhyme",
rekao je ostarjeli Bob Dylan
i ja sam se zapitao
kako preživimo dane
u kojima ne možemo
pronaći te riječi?
Rješenje je vjerojatno u stvarima
zbog kojih povremeno zanijemimo,
jednom smo ih davno bacali
kroz automobilska stakla
i sada nas progone gradom
sramežljivo osvijetljene.
Kada ih slučajno ugledamo,
osjetimo da je vrijeme
golema tiha udica -
nakon toga dovoljno je brzo trčati
i vikati u sebi: nisam besmrtan,
spašen sam.
|