Vidi pisme ove

svi smo mi
jako pametni

kada su u pitanju
nevazne stvari

svi mi znamo
sto bi netko drugi
trebao napraviti

ali, to je nebitno

pravo pitanje glasi:
sto ja moram napraviti
kako bi meni bilo bolje?

jer,
samo taj odgovor,
ako je pravi,
ima vrijednost za mene

postoji lijep zivot

i postoji besplatan rucak

ali,
za to je potrebno
puno vjere,
puno srece i
puno snage

ako si mu vazan,
pomoci ce ti bez da ga
to trazis

ako mu nisi vazan,
nece ti pomoci niti ako ga
za to molis

ako vec zelis komunicirati
sa onima koji imaju moc,
onda je najbolje reci ovo:
meni je lijepo,
moj zivot mi se svida
i zato
tisucu puta hvala na svemu
sto imam

a imam puno i zelim jos i vise

nikada nemoj reci:
pomozi mi, jer imam malo

uvijek reci:
imam jako puno i zelim jos vise

dakle, svida mi se obilje

ne sramim se energije
koja stoji iza obilja

svi nas plase
klimatskim promjenama

govore nam kako je
globalno zagrijavanje
velika opasnost
i
kako mi mozemo
nesto napraviti

ali, sve su to gluposti

ekologija je samo porez

nista vise

ako zelis imati privid demokracije,
onda ne mozes ljudima uzimati
novac na silu

to tako ne ide

mora postojati neka prica,
neki razlog

svi to imaju

i Crkva
i znanstvenici
i politicari

sve je to ista bagra

sve je to isti olos

i zato vjerujem samo sebi,
jer
kuda god da se okrenem,
uvijek me samo ceka
neka zamka, neki zajeb

i zato je za mene
smisao zivota biti
izvan sustava i biti
uspjesan

to je prava stvar

sve ostalo je samo
prikriveni strah od gladi

i ambicija i karijera
i poslusnost i lojalnost
i odanost i stega

nitko nista ne nudi

nitko nista ne pita

a kamoli da daje

kako god okrenes,
uvijek si sam

trivijalne stvari
mozes i sam pribaviti,

a vazne stvari ti nitko
nece dati

tako da i to moras sam
obaviti

sve vazno odradujes sam

samo na taj nacin
vazne stvari dolaze u
tvoj zivot

velika je razlika izmedu
religije kao osobne vjere

i

religije kao crkvene doktrine,
kojom Crkva opravdava svoje
postojanje i svoje poslovanje

vjerovati u nesto je ljudski

ali, odlaziti u crkvu zbog toga je
pomalo majmunski

nije vazno ono sto moram

vazno je ono sto zelim i volim

mnogi misle kako im je zivot
promasen ako nemaju posao

ali, sto je posao?

to je nesto sto moras

ali, i smrt je nesto sto se mora

dakle,
ako moram umrijeti,
je li moj zivot zbog toga
promasen?

ako je tako,
onda je svaciji zivot
promasen,
jer svi moraju umrijeti

dakle,
ako ne radim ono sto
ne zelim i ono sto ne volim,
ja time nista ne gubim

samo ako ne radim
ono sto zelim i ono sto volim,
ja gubim nesto vazno

ja imam,
ja mogu i
ja tako zivim

vama se to moze ili ne mora
svidjeti,
ali ja sam taj kojeg se pita

nije li glupo da oni
koji nemaju i ne mogu,
proglasavaju moj izbor
pogresnim?

meni se cini tako

demokracija je vladavina vecine

a vecina je siromasna

i onda se izbor
siromasne vecine
uzima kao ispravan

to je temelj morala

ali i ljutnje,
ljubomore,
zavisti,
osvete

tesko je postici pravdu

jer u paketu uvijek dolaze
dvije strane price

necu glasovati

zasto?

ne vjerujem kako bi netko drugi
bolje od mene obavljao posao
premijera ili predsjednika

i zasto bih onda nekome drugome
dao svoj glas?

to nema smisla

a ja sam nisam dovoljno
medijski jak da bi uspio
postati nesto u svijetu
gdje je popularnost
najvazniji kriterij za uspjeh

nitko ti nece pomoci

nitko ti nece popustiti

svi se borimo za
isti komad sunca

za isti komad zemlje

za isti komad slave

za isti komad uspjeha

za isti komad sanse

za isti komad pozicije

za mene tudi uspjeh nije
uspjeh

za mene je to samo informacija

ja se tome ne mogu diviti

ja to mogu percipirati i to je sve

za mene je samo moj uspjeh
nesto cemu se ja mogu diviti

samo ono sto sam ja napravio
za mene ima status uspjeha

to sto drugi rade
za mene su samo dogadaji

i nista vise

mene ne mogu motivirati
tudi uspjesi

mene motiviraju samo
moji rezultati i uspjesi

nikome nisam zavidan

i na nikoga nisam ljubomoran

i to iz vrlo jednostavnog razloga

a on glasi:
ja ne trebam tude

ja trebam svoje

znaci,
gledam sto ja mogu napraviti
za sebe

ne gledam sto imaju drugi

jako puno

ja sebi vrijedim jako puno

problem nastaje onda
kada drugi odreduju
moju vrijednost

u tome slucaju,
vrijedim jako malo

onaj tko ima rezultate,
taj sam sebi time odreduje
svoju vrijednost

i onda je vrijednost vrlo velika

dakle,
izbor je ovaj:

ili ces cekati
da drugi odrede
tvoju vrijednost

ili ces sam stvoriti
svoju vrijednost

to je uvijek
odnos izmedu akcije i
pasivnosti

to je uvijek pitanje rezultata

svi se žale na sustav

ali, sustav funkcionira

postoje i bogati i uspješni

dakle,
nije problem u sustavu

život je predstava
i jako je puno uloga

ali, svi žele glumiti
samo glavne uloge

e, to ne ide

svi bi htjeli biti na vrhu

to je ljudski
i
to je normalno

ali, to nije moguće

i onda ljudi počinju
svoju hajku na sustav

ali, sustav je sasvim u redu

samo što niti jedan sustav
ne može ispuniti sve želje
koje se nalaze u ljudskom srcu

uvijek ljudi vole reći:
osvojio je milijune,
ali umro je siromašan

dakle,
novac mu nije donio sreću

a, ja na to uvijek kažem:
ma, kakve su to gluposti!

mnogi ljudi umru siromašni

gotovo svi

a to što je netko potrošio
sav svoj dobitak,
ne znaći da je zbog toga
nesretan

upravo suprotno

jer, sreća je osvojiti

ali, sreća je i trošiti

sreća je i sve potrošiti,
jer
sreća je imati što potrošiti

ja bih radije osvojio,
pa sve potrošio,
nego nikada ne osvojio

jer,
ako mi je suđeno da
umrem siromašan,
onda će tako i biti

ali, to nije problem,
jer
novac mi ne treba mrtvome

novac mi treba živome

puno je ljepše
barem u jednom trenutku
imati jako puno i moći
jako puno toga proživjeti,
nego nikada ne imati i
nikada ne moći ispuniti
svoje snove

smrt nas sve čeka

onda je bolje
u jednom trenutku
biti jako bogat i
priuštiti si zabavu
bez granica

pa, što bude, bude,
jer
nije problem potrošiti

to nije peh

problem je nikada ne imati

problem je nikada ne moći
potrošiti koliko hoćeš na ono
sto ti srce želi

to je pravi peh

glupo je komentirati tude zivote

jer,
ili pricam gluposti

ili gubim vrijeme

jer,
ako ne pricam gluposti,
onda sam pametan i genijalan

ali,
zasto onda tu svoju pamet i
genijalnost ne iskoristim za
svoju dobrobit?

zasto tu svoju energiju
tratim na komentiranje
tudih sudbina,
kada bih sa svom tom
pamecu i genijalnoscu
mogao sebi stvoriti
bogatiji i uspjesniji zivot

taj moze i sam vidjeti

nitko nikome ne treba
nista govoriti

ovo je zdravo,
ovo je lose,
trebalo bi ovo,
trebalo bi ono,
bla, bla, bla

to su sve gluposti

nikoga ne treba slusati

zivot je kocka

garancije nema

i na kraju svi gube sve

i zato svatko treba
slusati sebe i sam se
kladiti na opciju koju zeli

pa sto ispadne,
jer
samo tako na kraju svega
neces zaliti za nicim

sto bi bilo, kada bi bilo

a ja znam sto je bilo

samo to

i zato,
za nicim ne zalim

ljepih trenutaka se
vrlo rado prisjetim,
ali ne zalim za onim
sto nisam napravio

jer,
ne postoji garancija
kako bih ja sada zbog toga
puno bolje zivio

kao sto i nema garancije
kako bih se nekih dogadaja
prisjecao kao lijepih uspomena

glupo je zaliti za necim,
kada nema garancije da bi to
sada bile lijepe uspomene u
mojoj glavi

ali, ne vidi to svatko

zivot je lijep

nemoj ga potratiti na
lose razgovore i losa drustva

nemoj to ni izbjegavati

ponekad se i to dogodi

ali,
svedi na najmanju mogucu mjeru
vrijeme koje dajes za lose razgovore i
losa drustva

na taj nacin
zahvaljujes se zivotu
za svu njegovu ljepotu

hej,
svi Vi koji znate
sto je najbolje za druge

nemojte trositi svoju pamet
na savjete i upute

iskoristite tu svoju pamet
za svoj boljitak

uz pomoc svoje pameti i znanja
postanite bogati, uspjesni i slavni

to je najbolje sto mozete
napraviti za sebe

a druge tko jebe

to sam ja

a svi drugi su milijardu puta
pametniji od mene

jer,
ja znam sto je
najbolje za mene

samo to

i ne dajem nikakve savjete

ni upute

ali, drugi znaju puno vise

oni znaju sto je najbolje za druge

i puni su savjeta, komentara i
uputa

ja se klonim takvog drustva,
jer
takvi ljudi su prepametni za mene

ja nisam dosao do te razine

i nikada necu

jer takvu pamet ne mozes steci

tako pametan se moras roditi

to je jedini nacin

na koga trosis svoj novac?

na sebe ili na mene?

isto tako neka i bude sa
tvojim savjetima i znanjem

ne brini se za mene

prije bilo kakvog savjeta,
imam
samo jedno pitanje:
novac kojeg imas,
trosis na mene ili na sebe?

neka tako bude i sa tvojim
znanjem i savjetima

svatko zna sto treba
i
svatko se brine za sebe

ne trazim pomoc

ne trebam savjete

nemoj trositi svoju pamet
na mene

iskoristi tu svoju pamet
da bi ti bio uspjesniji i bogatiji

iskoristi tu svoju energiju
da ti postanes bolji i uspjesniji

nemoj se brinuti za mene

razmisljaj kako da ti
postanes uspjesniji i bogatiji

najmanje od svega mi trebaju
tudi savjeti i tude rijeci

a upravo je nevjerojatno
koliko ljudi vlastite rijeci
dozivljavaju kao nesto
jako vazno

kao nesto sto ce nekome
puno pomoci

i onda se jako trude
drugima ispricati sto vise
svojih razmisljanja

razgovor se zahuktava,
sve pljusti od savjeta i
drugih verbalnih masturbacija

svi su uvjereni
kako svojim rijecima
drugima olaksavaju zivot

svi valjda misle
kako svojim rijecima
otkrivaju neke nove svjetove
ljudima koji slusaju

istina je potpuno drugacija

nikome tude rijeci
nece donijeti uspjeh
niti bogatstvo

kao ni svom vlasniku

tako ni onima koji slusaju

srecem neke ljude iz djetinjstva
i cini mi se kao da su prije bili
malo pametniji

ali, znam da to nije istina

oni su isti kao i prije

ja sam drugaciji

ja sam taj koji sada ima
svoj stav

to prije nisam imao,
pa su mi se onda drugi
cinili kao da sve znaju

nitko ne zna sve

pa ni ja sada

ali, to nije ni vazno

jer nije vazno znanje

tocnije,
nije vazno sto znam

vazno je kako sam to saznao

prije sam citao i slusao

a sada to zivim

nitko ne treba savjete

svi mi jako dobro znamo
sto trebamo napraviti

pitanje je samo,
mozemo li to napraviti,
onda kada to trebamo
napraviti

sve je u redu

u okviru naseg odnosa,
sve je u najboljem redu

mi nismo prijatelji

mi nismo obitelj

mi smo poznanici

dakle,
vidimo se kada se vidimo,
ako se vidimo

i gotovo

niti jedan razgovor
nece promijeniti
status naseg odnosa,
jer
status odnosa se odreduje djelima

a ako odredena djela nisu prisutna,
onda niti status ne moze biti bolji

sto je smijesno?

sve

cijeli zivot,
jer
zivot je komedija,
a
ako si los glumac,
onda postaje tragedija

ne postoji laksi zivot

laksi zivot je smrt

postoji ljepsi i bolji zivot,
ali
takav zivot nije rezultat
truda, rada i znanja

ljepsi i bolji zivot je umjetnost

i zato je to neka vrsta misterije,
koju svatko sam mora shvatiti

ne postoje skole za ljepsi ili bolji zivot

niti seminari,
niti knjige,
niti gurui

svatko je sam u tome

i svatko ima izbor

ili ce vjerovati u svoje snove

ili ce vjerovati u tude rijeci

sto se mene tice,
ja cu radije vjerovati u svoje snove
i eventualno ispasti neznalica

ne zelim vjerovati u tude rijeci,
jer je to najbolji nacin da ispadnem
idiot i budala

tvoja glava, tvoje tijelo

tvoj zivot ovisi o tebi

o onome sto radis

neces postati bolji od slusanja

niti od citanja

bolji ces postati od vjezbanja

ako slusas sebe i pogrijesis,
ispadas neznalica

a ako slusas druge i pogrijesis,
ispadas budala i idiot

bolje je ne znati,
nego da te drugi
vuku za nos i
gurnu te u blato

svi ljudi na vlasti
donose nekakve odluke

svaki dan

ali,
kakvi su to ljudi?

to su sve idioti i kreteni

kakve odluke mogu takvi ljudi
donositi?

debilne

prema tome,
kada bi ono sto takvi ljudi rade
bilo vazno,
ovaj svijet bi vec odavno propao

tolika kolicina
debilnih ideja bi vec odavno
ovaj svijet pretvorila u prah i pepeo

jasno,
kada bi to to sto oni rade
bilo imalo vazno

posto to nije slucaj,
ovaj svijet i dalje
pristojno funkcionira

dakle,
jako je glupo imati ambiciju
postati jedan od takvih likova,
jer je ocito kako sve te funkcije
nemaju apsolutno nikakvu vrijednost

um koji se brine
je
um koji nema mira

a um koji nema mira
je
um koji nema stila

a um koji nema stila
je
um koji kontrolira

a um koji kontrolira
je
um koji previse bira

a um koji previse bira
je
um koji se zivcira

a um koji se zivcira
je
um kojemu treba piva

ne postoji garancija
za nesto vise od toga

kada je tebi vazno
biti u necijem drustvu,
onda su ti ljudi zaokupljeni
nekim drugim interesima

s potpunim pravom,
jer
svatko ima pravo na svoju srecu

a posto nitko ne moze
zivjeti jucer ili sutra,
svatko danas mora
iskoristiti svoj dan na
nacin koji mu se dopada

a kada te ti drugi ljudi
pocnu zvati u svoje drustvo,
onda tebi vise nece biti vazno
druziti se s njima

i opet,
s potpunim pravom,
jer svatko ima pravo na
svoju srecu

svatko ovaj svijet gleda
svojim ocima i svojim mozgom

nitko nema drugi par ociju
niti retervni mozak

i zato se ne treba
na nikoga ljutiti

nikada ne treba misliti:
a gdje ste vi bili, kada sam ja
tra la la...

gdje su bili?

zivjeli su svoj zivot

trazili su svoju srecu
na svoj nacin

isto kao i ti

nista se nije promijenilo
u vezi toga

uvijek si sam

zbog toga se nemoj ljutiti

i zbog toga nemoj
nikoga kriviti

sve je u redu

ti nesto znas
i
to sto ti pricas
ima neku vrijednost

ali, za koga?

za tebe i tvoju djecu

ja nisam ni jedno

prema tome,
ja sa time nemam
nikakve veze

za mene to nije vazno

nista vrijedno ni vazno
nisam dobio od tebe

u materijalnom i financijskom
smislu

i onda se pitam:
koliko su vrijedne i vazne
tvoje rijeci za mene?

pitanje je retoricko

ja zelim biti ja

ja zelim zivjeti svoj zivot

ja zelim biti sretan
na nacin koji je meni
prihvatljiv i zanimljiv

samo meni

to mi je dovoljno

nemam uzora

nemam idola

ja samo zelim
sto vise biti ja

nikome nisam zavidan

ja samo zelim
sto vise zivjeti,
onako kako se meni
svida zivjeti

ako nismo obitelj i
ako nismo prijatelji,
dakle,
ako smo samo poznanici,
onda vrijedi ovo pravilo:

vidimo se kada se vidimo,
ako se vidimo

i to je sve

shvatio sam ovo:
sto vise kompromisa moram napraviti,
to znaci kako imam posla s ljudima
kojima nije stalo do mene

i sto im vise nije stalo,
tim ja vise kompromisa
moram napraviti

i onda se jako lose osjecam

shvatio sam kao nista
vazno i bitno necu izgubiti,
ako se prestanem druziti
s ljudima kojima nije stalo do mene

ako ti ja nisam bitan i vazan,
a to svojim postupcima dokazujes,
onda ja stvarno ne mogu dobiti
nista spomena vrijedno iz
naseg druzenja

nema ljutnje
i
nema krivnje

svaka igra ima svoja pravila

svaki odnos, takoder

to je realnost

ali,
je ne moram pristati
igrati neku igru po pravilima
koja se meni ne svidaju

ako meni neka pravila
nisu draga i prihvatljiva,
onda ja ne zelim sudjelovati u
takvoj igri

zbogom

dakle,
mi smo familija
kada treba srati,
komentirati i davati savjete

a kada treba pomagati,
onda smo potpuni stranci

jaka fora

takav odnos meni ne treba

sto dalje od mene!

ako ti je stalo do mene,
pomozi mi

konkretno

dakle, financijski

a,
ako te boli ona stvar za mene
i to je u redu

nitko meni nista ne duguje

ali,
nemoj onda komentirati moj zivot i
nemoj mi davati savjete

dakle,
ako zelis prici, prvo pomozi

a ako ne zelis pomoci, ne prilazi

i skola i Crkva su
poput kladionica

svi oni nude koeficijente

udes unutra i
prihvatis njihove ponude

ali,
nitko ne moze znati
kakav ce biti rezultat
na kraju svega

cijeli koncept skolovanja je
vrlo upitnog smisla

jer
proucavati nesto,
a ne imati mogucnost
direktnog bavljenja materijom je
vrlo glupo

knjige nisu dovoljne

knjige ne mogu dati
ono sto skolovanje obecava

cijeli taj koncept obecavanja
pociva na presutnom pristanku
onoga koji prima obecanje,
kako ce to sto se sada odraduje
biti jako dobro za buduci zivot
onoga koji slusa i cita

i u tome smislu,
i skola i Crkva su
jako slicna mjesta

kada gubi svoju moc

i zato kazem:
kompromis je lose rjesenje

imam kriterije ispod kojih
se ne zelim spustati i
ako dodemo do toga,
onda se odnos prekida

jer,
ako sam ti vazan,
onda se neke stvari
nece ni dogadati

a ako se ipak dogode,
to pokazuje kako ti ja
bas i nisam toliko vazan

a onda vise nema smisla
nastaviti nase druzenje

ljudi uvijek govore o sebi

ljudi uvijek misle na sebe

neki ljudi kazu:
uvijek moze biti gore

to je tocno

ali, u kojem smislu?

u smislu da mi ljudi,
kojima ja nisam vazan,
uvijek mogu dati jos manje
nego sto mi daju

a, neki govore:
nikada nista nece biti bolje

i to je tocno

u smislu da mi ljudi,
kojima ja nisam vazan,
nikada nece dati nista bolje,
vaznije i ljepse

kada shvatis koliko ces malo dobiti
od nekih ljudi, zato jer im nisi vazan,

onda shvatis kako je najveca nagrada
koju sebi mozes dati, to da se prestanes
druziti s tim ljudima

dakle,
prestankom druzenja s
odredenim ljudima sam sebi ces
pokloniti deset puta bolju stvar,
nego sto bi dobio da si se druzio s njima
sljedecih pedeset godina

a kada ces ti mene
vise voljeti?

a kada ces ti mene
vise postivati?

nikada

koliko dobivas, toliko ti
zelim dati

ako ti se to ne svida,
potrazi srecu negdje drugdje

kada prestanes od mene
traziti i ocekivati vise,
tada ces biti spreman
potraziti negdje drugdje
to vise sto zelis