Vidi pisme ove

ljudi su nezadovoljni,
ali svijet se neche promijeniti

tashtina je gadna stvar,
a kada se nema love
onda stvari postaju josh
ruzhnije

tada se javlja strah,
a onda dolaze
ljubomora i zavist

revolucija je vishe
stvar osvete,
nego napretka, tj.
promjene na bolje

shto me cheka sutra,
saznati chu sutra

nitko mi ne treba to rechi

nikud mi se ne zhuri

ne zhelim preskochiti
vlastitu srechu

ne trebam proroke
da mi otkrivaju
toplu vodu

shto je vechi ulog,
vechi je i rizik

a shto je vechi rizik,
vecha je panika i strah

iako se to sve deshava
u glavi i samo u glavi,
to je dovoljno za blokadu
cijelog tijela i dezorijentaciju
osjetila

kako to rijeshiti?

mora ti biti svejedno, a opet
morash mochi obaviti posao

to je umjetnost zhivota

slushaj sebe

i ispasti ches glup

ponekad

ali,

slushaj druge

i biti ches budala

cijelo vrijeme

postoji vishe nachina
za dochi do cilja

oni koji su uspjeli
nisu pametniji,
niti posebniji

samo su vjerovali sebi

oni koji trazhe pomoch,
rade to na krivom mjestu

ljudi trazhe pomoch od
drugih, ali to tako ne ide

ljudi ne vjeruju sebi,
pa se onda zhele
priljepiti uz one
kojima ide dobro

ali,
drugi nam ne mogu
pomochi

drugi ne mogu
rijeshiti nashe probleme...

vjeruj sebi

vjeruj u svoj nachin

samo tako imash neke
shanse uspjeti

ili umri
ili se bori, jer
sredina ne postoji

ovdje ne mozhe biti sretan
onaj tko se boji

elita novce broji i
sirotinji zhivote kroji

ali,
dosta je bilo rime

tajna zhivota dolazi iz
velike dubine

a ne iz ovih rijechi

sretniji sada plachu,
a one druge
nose u vrechi

ako ne igras lotto,
shanse za dobitak su ti
nula posto

a ako igrash lotto,
shanse su ti 0,0001 posto

dakle, ne puno veche

ako se ne obrazujesh i
ne radish,
shanse su ti nula posto
za bogachenje

ali ako uchis i radish,
shanse su ti 0,01 posto

opet, ne puno veche

srecha igra presudnu ulogu
u nashim zhivotima

puno toga shto radimo je
gubljenje vremena i bacanje
novaca

tko mozhe znati
shto che se dogoditi?

neki ljudi su dozhivjeli svoju traumu

to je njihovo iskustvo i oni se
sa time moraju nositi

neka se lijeche ili neka zaborave

ja ne zhelim o tome razmishljati

ne zhelim o tome chitati ni raspravljati

ja imam svoje izazove

ja ima svoje poslove koje
moram obaviti

nemoj se diviti
i
nemoj se sramiti,
jer
svakome govno smrdi

i bogatima i siromashnima

i lijepima i ruzhnima

i shefu i radniku

i mushkarcima i zhenama...

nitko ne sere parfeme

zhivot brzo prodje,
smrt uvijek dodje

zhivot bez smijeha je
kao juha bez soli...

nishta ne mogu nauchiti

nishta ne mogu promijeniti

nishta ne mogu napraviti

onda chu se zabaviti

ako je neshto predobro
da bi bilo istinito,
onda je to uistinu
predobro da bi bilo
istinito

nashe iskustvo nam tu
mozhe biti dobar pokazatelj

ali,
problem je nasha tashtina

mi znamo kako je tu
neshto sumnjivo,
ali pomislimo:
aha, ja sam neshto posebno!

sada che mi se posrechiti!

sada chu ja neshto extra dobiti!

ali na kraju ispadnemo budale

mi sami sebe prevarimo
u vlastitoj glavi,
a onda drugi samo dovrshe
posao

nema smisla kriviti druge,
jer mi smo odgovorni za
vlastite izbore

problem sa knjigama je u tome
shto nemaju okusa ni mirisa

kada hrana ima losh okus,
onda je ne jedesh,
ali shto je sa knjigama?

jedan dio knjige
mozhe biti izmishljen,
lazhan, losh,
ali kako znati
koji dio konzumirati?

svatko se mora osloniti
na vlastitu pamet i vlastito
iskustvo

mozhda je prekasno,
ali nije vazhno

pomoch izvana
nikada neche dochi

nishta vrijedno mi nitko
neche pokloniti niti otkriti

imam svoju pamet i svoju srechu

i shto sa tim napravim,
to chu i imati

ljudi su naivni

ljudi koji nemaju nishta,
ochekuju pomoch

ali upravo ta chinjenica
kako nemaju nishta,
znachi kako pomoch neche dochi

jer
pomoch je pitanje interesa,
a ne ljudskosti

ljudi se zhale na svoje probleme,
ali svi moraju shvatiti:

nashi problemi su temelj nechije zarade

i zato neche nestati

i zato nishta neche biti bolje

obrazovanje je chisto
gubljenje vremena

g.w. bush je bio predsjednik amerike

kakvo obrazovanje je on imao?

kosorica je premijerka hrvatske

kakvo obrazovanje ona pokazuje?

obrazovanje je dobro za
stvaranje robova

vlasnici kapitala regrutiraju
poslushne radnike,
koji che raditi i neche
postojeche stanje ugrozhavati...

iz shkolskih klupa
nitko nije uspio,

niti che uspjeti

jucher vishe nije vazhno

to je proshlo sa razlogom

danas sam ovdje

danas zhivim

danas dishem...

biti ovdje i sada

to je najvazhnija pobjeda

glavna zhivotna lekcija je:
to je bilo jucher,
a ti si ovdje sada

sam izaberi shto che ti biti vazhnije

prepreka napretku je proshlost

samosazhaljenje je ono shto nas
drzhi u kavezu nezadovoljstva

kada chovjek postane jachi od
vlastite proshlosti,
onda je slobodan krenuti
naprijed,
jer
prepreka prema slobodi
vishe ne postoji...

najveche zlo stvaramo
mi sami sebi iznutra

trebao sam,
mogao sam,
jadan ja,
ljudi, zhalite me,
itd.

te i ostale gluposti
djeluju poput sidra

zbog takvih stvari
mi ostajemo usidreni u
luci vlastitog neuspjeha

zbog toga se nishta
ne mijenja

ljudi postaju stariji,
ali samo zbog disanja,
a ne i zbog zhivljenja

nije bitno ono shto se
ne dogadja

bitno je ono shto se dogadja...

ako neka zhena prodje pored mene,
pozdravi me i nasmijeshi mi se,
to znachi kako u glavi te zhene
postoji neshto dobro za mene

ako joj pridjem i upoznam je,
nachi chu neshto dobro za sebe

ta osoba bi mogla meni neshto znachiti

sa druge pak strane,
ako netko prodje pored mene
i ne pozdravi me, to nema
veze sa mnom

to nije moj problem

u glavi te osobe nema nicheg za mene

ne dobrog ili losheg, vech nicheg

ta osoba nije vazhna za mene

ta osoba ne postoji za mene

prema tome,
o chemu mi to prichamo?

koje tragove slijedimo?

i kako netko drugi mozhe biti
kriv za nashe probleme,
kada nitko drugi nije odgovoran
za ono shto mi biramo?

mene je sram kriviti druge
za bilo shto u mojem zhivotu

iznutra me sram

i jako se loshe osjecham
kada pomislim kako mi
netko duguje neshto

to mi je ogavno

ne mogu se takav gledati

puno mi je drazhe
osloniti se na svoju
pamet i srechu

to je ono na chemu
zhelim graditi
vlastitu osobnost

puno mi je bolje
ochekivati od samog sebe
neshto dobro

jednostavno,
ne pristajem na trazhenje krivaca

jer to znachi biti
koncentriran na probleme,
a to ne vodi nikuda

to je slijepa ulica

i ja ne zhelim to imati u sebi

zhivot je dobar

ne, nije lagan

ali je dobar

i da, samo je dobar

ne mozhe biti bolje...

ljudi se nadaju i
ljudi vjeruju, ali
problem je u tome
shto se mi radjamo

mi ne postajemo

mi ne mozhemo nauchiti
biti netko drugi

to nema smisla

mi samo mozhemo biti
koncentrirani na ono shto
jesmo, imamo i znamo

ako smo zahvalni na tome,
onda se neke stvari mogu
dogoditi,
jer onda ne nosimo
samosazhaljenje i zavist u sebi

ako smo zahvalni,
onda ne zhivimo u proshlosti

i nismo okrenuti ka problemima

onda mozhemo gledati naprijed
i dochi na neku dobru ideju

dakle,
pomoch neche nikada
dochi izvana, sa neba

pomoch se mora stvoriti unutra,
u svakome osobno...

dakle,
vjeruj sebi,
slushaj sebe

da bi to mogao,
morash se poshtivati

a osobno poshtovanje
izrasta na temeljima
zahvalnosti

tako da u stvari,
zahvalnost postaje
osobna vjera

osobna snaga
i
osobna energija...

svijet se mijenja,
stvari nam se dogadjaju,
ali nam vlastita vjera
daje snagu

samopouzdanje i sigurnost

to je onaj osjechaj iznutra,
koji je suprotan onom osjechaju
praznine i izgubljenosti

nije bitno ono shto se
ne dogadja

bitno je ono shto se dogadja

ako se koncentrirash na ono
shto se ne dogadja,
ti se koncentrirash na
probleme

i onda je, jasno,
sve uvijek crno...

bitno je ono shto imash,
shto znash i shto jesi

sa tim stvarima morash zhivjeti

to morash poshtivati

na to morash troshiti
svoje vrijeme i pazhnju

sve ostalo nije bitno,
jer pomoch ne mozhe dochi
izvana

zashto trpish nechija sranja?

zato shto nemash samopouzdanja

zhivot je velika misterija...

neke stvari znati chu tek sutra

neke tek prekosutra

neke za mjesec dana

neke za godinu dana,

a neke nikada

i zato,
ne volim planirati

meni je ovaj trenutak svetinja

nikakav plan mi nije vazhniji
od sadashnjeg trenutka

znaj se nositi sa
samim sobom

greshke su sastavni dio
svake igre

greshke rade i pametni i glupi

i hrabri i kukavice

samo shto hrabri to prezhive i
krenu dalje,

a kukavicama je svaka greshka
nova rana...

ja nisam jachi od svoje sudbine,
ali sam jachi od svoje proshlosti

novi putevi nisu
nigdje nacrtani

nove ideje nisu
nigdje zapisane

sve te stvari
svatko mora sam otkriti

izazov ili strah,
sve je to dio nas

stajanje ili vozhnja,
svejedno je

jer
nishta nije besplatno

cijena se mora platiti

mi jurimo,
mi zhurimo,

a ne znamo
kuda idemo

mi smo bez ideje

trazhimo spas izvan sebe,
kroz religiju,
politiku,
zabavu,
seks i drogu,

a unutra nosimo kavez
koji smo sami stvorili

za sve nas vrijedi
isto pravilo:
ugodnije je biti zatvorenik,
nego istrazhivati nove horizonte

glupo je generalizirati,
ali svi smo sjedili u
shkolskim klupama

i tamo su nas uchili
ponashanju

a ponashamo se
kao ljudi iz pechine

samo gledamo svoje i
tudje sjene

to je sve shto vidimo,
jer negativno ne treba
stvarati,
ono vech postoji

poput gladi

i nitko nishta ne treba
raditi

samo treba okriviti i
zabava mozhe pocheti

ljudi trazhe zabavu

zato jer im je dosadno

ali,
shto ako nekome nije dosadno?

tada zabava nema smisla...

svi problemi proizlaze iz
osjechaja dosade

na neki nachin,
ljudi se i spajaju
zbog zajednichkog
osjechaja dosade

jako je glupo vjerovati
kako zbog konzumacije
alkohola i droge,
netko postaje veliki
pjesnik ili slikar

onaj tko je velik,
velik je i bez toga

poroci dolaze kasnije

zbog dosade

„Poštovani g. Rohatinski, obraćamo Vam se
kao vrhunskom autoritetu i stručnjaku u
području monetarne politike te
visokom dužnosniku kojeg većina doživljava
zaštitnikom interesa Hrvatske, njezina digniteta i
digniteta njezinih građana.“

nemojte me nasmijavati

malo ste puno naivni, gospodine Lesar...

postoji drzhavni dug

postoji i kamata na taj dug

tko je vlasnik te kamate?

tko nju dobiva?

e vidite,
njihove interese
shtiti Rohatinski

a ne moje,
nit Vashe

jebe se njemu za
mene i Vas

on je bankar, a
ne nechiji spasitelj ili zashtitnik

ponavljam,
on je bankar, a to je posao

to nije briga za ljude
niti njihove dignitete

to je briga za vlasnike
kamata na postojechi dug

to je posao koji radi taj
Super Hik

i zato:
prvo odrastite, a
teko onda vodite druge

ljudi mozhda nisu glupi,
ali bi definitivno trebali
sami sebe manje ozbiljno
shvachati

nogomet, kosharka, boks,
mlachenje u kavezu...

ja nisam lik iz tih pricha

i nemam pojma o chemu
se tu uistinu radi

nemoj trazhiti pomoch,
jer
ono shto valja
ljudi uzimaju za sebe

nitko ti neche dati
neshto shto vrijedi

ono shto vrijedi se
ne prosljedjuje dalje

ali to josh nije sve

ako trazhish pomoch
ti time poruchujesh:
hej ljudi, ja nishta nemam

a kada ljudi to shvate,
pitati che se:
ma, tko si ti?
nishta nemash?
tko te jebe!

i onda je igri kraj,
jer
sve se zasniva na poshtovanju

kada nema poshtovanja,
onda nema nichega

kada bi ispiranje mozga
postalo kriminalna radnja,

onda bi sadashnji kriminalci
postali sveci...

ispiranje mozga,

trovanje psihe,

unishtavanje nevinosti

sve su to legalni poslovi

nitko se ne buni

sve su to ugledni ljudi

neprijatelji su poput zlikovaca,
likova iz crticha

i uspjeh mozhe biti teret,

ako je rezultat tudjeg pritiska

ili tudjeg ochekivanja

rizik mora postojati

kraj mora dochi

ta opcija mora biti prisutna

jer

kada imash sedam metaka,
onda mozhesh i promashiti,

pa onda i promashish

a kada imas samo jedan metak,
onda moras pogoditi,

pa i pogodish...

mnogi bi htjeli vjechno zhivjeti,
ali smatram kako ti ljudi nisu
svjesni opasnosti koja se krije
iza toga

teshko je biti pametan za druge

jer velika je misterija
odakle smo doshli

kamo idemo

gdje stojimo

sve su to pitanja
za koja ne postoje
odgovori na zadnjoj strani
priruchnika

ne postoji shkola

ne postoji pravac

morash se osloniti na sebe

to ti je jedina shansa

nitko ti nishta neche dati

niti snagu,
niti hrabrost

ako zhelish biti jak,
onda morash biti jak

ti, a ne publika

zhivot nije samo disanje

zhivot je pitanje karaktera,
pitanje stila

zhivi u svom stilu

dolazi u svom stilu

odlazi u svom stilu...

nisam ovdje doshao
niti moliti, niti prositi

doshao sam u svom stilu

i otichi chu u svom stilu

krivnje i optuzhbe pochivaju na
mentalnoj fiksaciji
koja nudi poruku kako se
neka stvar mozhe
obaviti samo na jedan nachin

ali to nije istina

i takva lazh mozhe oshtetiti
djechju psihu

u tom smislu,
istina oslobadja...

lazh je jedna

dogma je lazh

istina ima vishe lica,
vishe moguchnosti

ne postoji samo jedan put

bitno je obaviti posao

ne postoji samo jedan nachin za to

stvari se mogu obaviti na vishe nachina

i zato,
ne treba se fokusirati na probleme

vech treba trazhiti rjeshenja

sretno svima

vjeruj sebi, slushaj sebe

rijechi mogu zavesti,
ali sve je to samo reklama

samo propaganda,

a na kraju ulice
ono shto te cheka je
istina

a ona je uvijek drugachija od
lijepih rijechi sa pochetka priche...

nitko ne zheli da si ti sretan i zdrav

jer onda ne mogu zaraditi nishta ne tebi

dakle, cijeli sustav je ustrojen na nachin
da ljudi budu nesretni i bolesni

jer takvi ljudi trazhe pomoch

a tu se vrti najvecha lova,
jer ne postoji besplatna pomoch

nishta nije jednostavno

nikome nije lako...

na materijalnoj razini,
svaka stvar ima dvije strane

sve lijepe stvari imaju i svoju
ruzhnu stranu

sve ruzhne stvari imaju i svoju
lijepu stranu...

ali to je tek pochetak

mi nismo od kartona

mi ne zhivimo u jednoj dimenziji

mi zhivimo u sedam dimenzija

pet osjetilnih

jednoj duhovnoj,

a josh je tu i dimenzija vremena

teshko je to sve uskladiti

ne postoji shkola za to

ne postoji ucrtani put

ne postoji plan za tako neshto

nitko nam unaprijed ne mozhe rechi
kako, gdje i kada

zhivot je misterija

morash se osloniti na sebe

mi smo ovdje sami

vjeruj sebi, slushaj sebe

znam, teshko je

ali to ti je jedina shansa

drugog nema

ne postoji bolji put
niti bolji nachin

ne postoji garancija

nitko nishta ne zna

i zato odgoj mozhe
napraviti veliku shtetu
u mladom chovjeku...

jako je opasno
poduchavati nekoga

rezultati mogu biti
negativni

tko je ovdje lud?

lud je onaj tko slusha druge

lud je onaj tko vjeruje drugima
vishe nego sebi

lud je onaj tko vjeruje
kako mu netko drugi
mozhe pomochi

ima josh toga,
ali poanta je jasna

ako postoji,
bog je u meni

ne priznajem posrednike

oslanjam se na svoju pamet

i svoju srechu

tudje rijechi mi neche pomochi

tudja usta samo zbunjuju

to im je jedini smisao

jer nitko ne zheli
vidjeti mene
iznad sebe

ono shto je bolje,
ljudi uzimaju za sebe

nitko ne prosljedjuje dalje
ono shto vrijedi

istina ne mozhe dochi
iz tudjih usta

zaboravi sve to

nishta od toga

mozhesh prouchavati,
ali
nechesh pogoditi

badava ti informacija o
proshlosti, jer
danas mogu biti izvucheni
neochekivani parovi i brojevi

imao, nemao

znao, ne znao

ma, nije vazhno

nisam doshao ovdje
neshto nauchiti

niti sam doshao ovdje
nekoga neshto nauchiti

umoran sam od svih tih stvari

dosta mi je svega toga

dosadilo mi je sve to

niste doshli ovdje
kako biste postali
pametniji

niti sretniji

niti bogatiji

to vam ovaj sustav
ne mozhe ponuditi

u tome vam ovaj sustav
ne mozhe pomochi

ako su to vashi ciljevi,
onda ovdje gubite vrijeme

ljudi se nadaju

ljudi vjeruju

ljudi ulazhu novce,

ali
sve shto dobivaju je
prijevara

klasichno prcanje u mozak...

to se sve odvija pred
njihovim ochima

cijela ta predstava sa posrednicima

u zhivotu je sve stvar navike

a jedno vrlo korisna navika je:

ono shto mozhesh sam,
napravi sam

jer
samo tako che ono
shto se dogodi u Vegasu,
ostati u Vegasu

prije nego krenesh u tako neshto,
morash znati jednu stvar o ljudima

ljudi se dive mnogim stvarima

istini,
pameti,
obrazovanju,
ljepoti,
brzini,
itd.

ali poshtuju samo jednu stvar

a to je

novac

e sada ti je jasno:

tko ga ima vishe,
kontrolira vishe ljudi

bolje sutra nikada neche dochi

kada pogledash u chijim rukama su
novac i moch,
svaka nada mora nestati

mi smo robovi vlasnika,
koji zhele biti slobodni

oni zhele slobodu za sebe,
a nama nude ropstvo...

ali
nema smisla lajati na sjene,
iz pechine valja izachi

svijet se ne mozhe promijeniti,
ostaje samo osobna promjena

ne slijedi nikoga i
neka nitko ne slijedi tebe

tjeraj samoga sebe naprijed

to je sve shto ti preostaje

ma kakve ulichne bande

tko se boji klinaca josh?

pravi kriminal se odvija u saboru

opasne su ove bande:

crkvena,
politichka,
sudska,
bankarska

na kraju balade,
mafija ispada najposhtenija

barem ne skrivaju svoje pravo lice

ovi ostali su licemjeri,
a uz to su josh i lopovi

iako slika govori vishe od
tisuchu rijechi,
povrshina nije vazhna...

netko se ponasha kao andjeo,
a u stvari je vrag

netko se ponasha kao vrag,
a u stvari je andjeo

neke zhene izgledaju jako lijepo,
ali jako ruzhno razmishljaju

ponekada poljubac i zagrljaj
izgledaju kao topla gesta,
ali iza toga se krije prijevara

siromashtvo je najgora bolest,

bez konkurencije

loshe je biti glup

loshe je biti naivan,

ali najgore je biti siromashan...

morash puno paziti

ne smijesh puno grijeshiti,

a ako ne smijesh grijeshiti
ne mozhesh se razvijati

nedostaje ti iskustvo

iskustvo je temelj znanja,
a siromashtvo ne dopushta
bogato iskustvo

nemoj nikoga slushati

nechiji savjet danas
mozhe djelovati pametno,

ali zhivot je pun promjena

i zato slushaj samo sebe,

jer
vech za dvije, tri godine
situacija mozhe biti
potpuno drugachija,
u kojoj danashnji savjet
vishe neche biti toliko dobar

i shto ches onda?

lupati se po glavi i
plachati kaznu

zapamti,
garancije nema

glupo je slushati druge,
jer
tudja usta nude demagogiju,
a garancije nema

brinuchi se o sutra,
ne dobivas nishta

a gubish ovaj trenutak

dakle,
sam stvarash
dvostruki gubitak...

pakao nije negdje gore

pakao je u nama

nije poshteno opterechivati druge
svojim problemima

to nije u redu

nishta nije sluchajno

sve ima svoje razloge

nisam te ja uvalio u probleme,
stari

znachi,
nechu te niti ja izvlachiti
iz njih

nemoj me zamarati...

i kao da to nije dovoljno,

nego ti ljudi josh
dijele i savjete

zhale se na svoje probleme
i josh nude svoje savjete

divnog li drushtva!

chesto je bolje biti sam

realno, shansa je nula posto

ali teoretski,
moguche je neshto osvojiti,

jer
svakoj budali
se mozhe jednom
posrechiti

samo se mora paziti
na ulog

ulog ne smije biti nerealan,
jer
garancije za dobitak -
nema

nemoj nishta ochekivati
od drugih

jer drugi ti mogu dati
samo ono shto oni sami ne zhele

dakle, nishta vrijedno...

i zato,
slushaj sebe

poshtuj sebe

vjeruj sebi

samo tako mozhesh uspjeti

uzalud vam trud svirachi

vashi savjeti mi neche pomochi

ja najbolje znam
shto mi je chiniti

nikoga ne zhalim

zato shto samoga sebe
ne zhalim

nikome ne pomazhem

zato shto ne trazhim pomoch
od drugih...

morash znati s kime imash posla

nitko ti neche ponuditi
neshto bolje od onoga
shto ta osoba ima

tko ima pristup
nechem boljem,
taj to sebi uzima

a ne nudi okolo drugima

1. izravnost, iskrenost

2. ne lajem na sjene

budan sam

3. zhivim danas i ovdje

postojim sada i ovdje

jucher i sutra nisu vazhni

4. sretno svima

lijepi trenuci su rijetki

i kratko traju,

ali zbog njih
vrijedi zhivjeti

zbog njih se isplati
biti ono shto jesi...

90 posto ljudi si misli:

tko te jebe!

ali
to me neche pokolebati
u tome da budem ono
shto jesam

jer samo tako chu mochi
dozhivjeti da mi preostalih
10 posto ljudi kazhe:

svaka chast!

mnogi nikada ne dozhive uspjeh
zato shto odustanu od sebe

ako ne odustanesh od sebe
dozhivjeti chesh neke lijepe trenutke

oni che biti rijetki

i kratko che trajati

ali zbog njih se isplati zhivjeti
i biti vjeran sebi...

da,
vjerovati sebi i poshtivati sebe

to je najvazhnije

jer to je jedini nachin
da svi oni mrzitelji
postanu nebitni

kada che se Nobelova nagrada za mir
dodijeliti nekom djetetu,
onda chu pocheti vjerovati da se
neshto bolje mozhe dogoditi

do tada...

odrasli vode ratove

odrasli pucaju

odrasli na tome zaradjuju

odrasli potpisuju odluke
kojima se drugi odrasli
tjeraju u ratove

odrasli potpisuju ugovore
kojima se financiraju
ratovi

kada odrasla osoba dobije
nagradu za mir,
to nema veze sa mozgom

to je samo politika,

a gdje je politika
tu je i sukob

okove i lance
stavljamo sami sebi...

imati sreche vrlo je vazhno,

ali nije dovoljno

i to nije temelj nasheg djelovanja

prva stvar koja nas kochi jest
strah

ljudi se boje zato shto
ne poshtuju sami sebe

a ne poshtuju se
zato jer se usporedjuju
sa drugima

drugi problem je to
shto slushamo druge

osoba koja slusha druge
radi to jer ne vjeruje sebi

logichno, zar ne

ali zashto ljudi ne vjeruju sebi?

zato shto zhale sami sebe

zato shto su uvjereni
kako im netko drugi
mora pomochi

vechina ljudi ne zhivi

vechina ljudi cheka
ili
pomoch sa neba
ili
nekog superjunaka

za nichim ne zhalim

danas znam i mogu,
ali
prije par godina
nisam to znao niti mogao

i sve je u redu

ponosan sam shto sam shvatio

ne zhalim sebe, jer sam kao
neshto propustio

nishta nisam propustio

moja vjeshtina i moje znanje
tada nisu bili adekvatni

tada nije ishlo,

a danas je drugachije

i to je najvazhnije

postoje vrlo bitni koraci u zhivotu

prvi korak:
poshtuj sebe

to shto jesi i to shto imash

drugi korak:
slushaj sebe i vjeruj sebi

tochno,
drugi su uspjeli na neki nachin,
ali nema garancije da bi i ti
na taj nachin uspio

dakle,
nema smisla kopirati
ili drugim se diviti

niti tudji trag slijediti...

imash sebe

poshtuj to

kladi se na svoju pamet
i svoju srechu

daj sve od sebe

i ako to sve nije dovoljno,
onda ti nije bilo sudjeno

nemoj zhaliti

tjeraj dalje

najbolje je raditi po svom

to je jedini nachin...

to neche svi razumjeti

to neche svi odobravati,

ali to nije vazhno,
jer
od pochetka do kraja
ovo je moj zhivot

od prvog do zadnjeg dana,
slushati sebe je jedino shto valja,
jer
savjeti su kao desert

mozhesh i ne morash ga pojesti,
ali
josh se nitko nije najeo od deserta

ne zhelim nishta planirati,
jer
srecha je varljiva,
a
zhivot je pun iznenadjenja

stvari se dogadjaju i
bez nasheg pristanka

i bez nasheg dopushtenja

i bez nasheg znanja

garancija ne postoji,
a onda niti svi planovi
ne vrijede mnogo

postoji prvi put za sve
i
postoji zadnji dan u svemu

isto tako,
postoji prvi put za karanje
i
postoji zadnji dan za zhivljenje

srecha je varljiva
i zato se ne treba zhaliti,

jeri i od losheg
postoji josh gore

dolazi opasnost,
govore mnogi

ali,
pravi zajeb dolazi iznutra...

oni koji se brinu
shto drugi misle o njima

jesu

isti oni koji se brinu o
stvarima koje ih se ne tichu

sve je to zatvoreni krug

pakao nosimo u sebi

bojimo se jer se brinemo
o stvarima koje nas se ne tichu

glupo je kriviti
i
glupo je zhaliti,

a istovremeno
ne vidjeti
kako to vishe nije vazhno

pismo-glava,

glava-tijelo

crno-bijelo,

radi se ono
shto se ne bi smjelo

na crveno kreni,
na zeleno stani

trudimo se,
ali smo u banani

kreni naprijed,
kada vech ne mozhesh
ispochetka

ekipa se zabavlja
svakog petka