Vidi pisme ove

sve je moguće

kako da ne!

da možemo,
živjeli bi drugačije

sada i ovdje

ne bi čekali
niti sekunde

ali
nikuda iz ove kože
se ne može

bolje je od početka
ili nikada

čarolija je ono što imaš,
sada i ovdje

a ne ono što priželjkuješ,
sutra i negdje

život je ono što radiš,
sada i ovdje

a ne ono što zamišljaš,
sutra i negdje

samo sa onime što imaš,
možeš napraviti ono što želiš,
ali jasno -
ništa nije sigurno

možeš se kladiti,

ali da li ćeš dobiti,
to ne zna nitko

naši strahovi

naše sumnje

naše želje

naši snovi

naši koraci

sve nestaje u
beskraju vječnosti

mi smo
kišne kapi

padamo i
nestajemo

nema cilja

nema smisla

mi smo prazna,
mokra cesta

bez kraja i početka

znam,
htjeli bi drugačije,
ali
to je pogrešno
shvaćanje

nitko me ne voli

nikoga nije briga

ništa nije važno,

osim onoga što me
budi svako jutro,

a što je to,

to ne zna nitko

male stvari
drže me na životu

hladno pivo

sendvič za večeru

topla kava ujutro

razgovor

20 eura u novčaniku

dobro pušenje

zbog tih stvari
moguće je preživjeti
sve te silne dane,
koje sam dobio
milošću sudbine

pametna glava uči sama

ako si pametan,
sam ćeš razumjeti

ako si glup,
nitko ti ne može pomoći

savjeti su beskorisni,
jer
sve sam moraš shvatiti,
a
onda i odraditi

pitanje je
tko je glup, a
tko je gluplji:
onaj koji savjetuje
ili
onaj koji zapisuje?

uglavnom,
oboje žive
u zabludi

svatko sam nosi
svoje probleme
i
svatko se sam
mora nositi sa
svojim strahovima

sjeme je posijano

ne možemo biti bolji,

možemo samo biti gori

nitko ne postaje mlađi

vrijeme prolazi

mi gubimo dane i
dobivamo godine

puno gledamo, ali
malo toga razumijemo

puno pričamo, ali
malo toga znamo

tješimo se kako
više nečega imamo, a
ništa nije bolje

hej, mi umiremo

sat po sat,
dan po dan

bez predaha

sve do kraja

puno je pitanja,
puno je obećanja,
ali
nema odgovora
niti pomoći

svatko se sam
mora spasiti

guraju nas,
vuku nas,
spuštaju nas,
dižu nas,
usmjeravaju nas

zaboravi sve to

zaboravi stranke,
zaboravi pravce,
zaboravi planove,
zaboravi ciljeve,
zaboravi savjete

bez snova i
bez želja,
živimo sada i ovdje

snovi i želje
nas stalno
nekuda odvode

i mi nikada nismo

mi samo pokušavamo

jako se trudimo,
ali ne uspijevamo

netko lista stranice,
netko broji novce

sve je jednako besmisleno,
promatrano sa strane

ili pak, jako važno,
gledano iznutra

kada bi mogli,
radili bi nešto drugo

kada bi znali,
ne bi radili ništa

samo život
daje prave odgovore

knjige su nemoćne

knjige samo odgađaju
otkrivanje realnosti

knjige govore o tome
kako bi nešto trebalo biti,
a
život nam pokazuje
kako uistinu stoje stvari

ljudi koriste knjige
kako bi se sakrili
od života,
ali
nitko se ne može
sakriti

nitko ne može
pobjeći od realnosti

svi mi plaćamo
svoj boravak ovdje

bez iznimke

nitko nije ovdje
došao na besplatnu
vožnju

razlika je samo
u tome što neki ljudi
to shvate prije, a
neki kasnije

ali
bez obzira na to,
suze su uvijek
spremne poteći

radim ovo na svoj način

živim svoj život
na svoj način

nekome se to
može sviđati

nikome se to
ne mora sviđati,
ali to nije važno

važno je osjetiti slobodu

važno je riskirati

važno je biti odgovoran
za sebe i svoje izbore

nitko nije, a niti neće
dobiti ono što očekuje
ili priželjkuje, ali
to nije razlog za
žaljenjem niti okrivljavanjem

nitko ne zna
koliko će sve ovo trajati

i zato, dok traje
treba uživati

svatko svoj život
mora živjeti

za ničim nemoj žaliti

znam da si htio,
ali nije išlo

sve je u redu

sve je kako mora biti

mi smo samo ljudi,
obični smrtnici

želimo, ali nemamo

sanjamo, ali umiremo

bolje ne može,
nikuda iz svoje kože

nitko nije uspio
vidjeti raj

nitko nije uspio
preživjeti svoj kraj

ljudi se žale

ljudima je teško

ljudi pate

zašto je to tako?

zato što nitko
ne cijeni ono
što dobije besplatno

i zato, mora biti teško

zato mora biti suza

i mora biti krvi

kada bi sve
bilo lijepo, ljudi bi
to uništili

a možda i je sve lijepo,
ali mi od toga namjerno
stvaramo nešto ružno,
jer onda imamo osjećaj
kako se imamo pravo
žaliti i tražiti nešto bolje

od dobroga stvaramo
nešto loše, jer
želimo osjetiti svoju
važnost

želimo moći reći:
ja sam ovo stvorio

to je moje...

možda je sve u
najboljem redu,
ali mi želimo
uvesti svoj red
i svoja pravila

i zato smo spremni
za rat

i zato nikada
neće biti bolje,
jer nema što
biti bolje

sve je dobro,
ali ljudi će
uvijek pronaći način
da nešto pokvare,
samo zato da
mogu to popraviti
i osjetiti vlastitu važnost

ako želiš biti kao drugi,
slušaj njihove savjete

ako želiš biti ono što jesi,
slušaj sebe

i zato, budi ono što jesi

nitko te zbog toga
neće više voljeti

nikome se zbog toga
nećeš više sviđati

ali svi, baš svi
će te poštivati

gledamo životinje,
a ne vidimo sebe

ništa nije kako
treba biti

sve je kako
mora biti

nemoj žaliti,
nemoj pomagati

nemoj tražiti,
nemoj željeti

nemoj se moliti,
nemoj vjerovati

sloboda izbora
je ograničena
kalupom postojanja i
kavezom kretanja

kada bi mogli,
bili bi sretni

kada bi smjeli,
bili bi slobodni

sve te ograde i granice

sva ta pravila i sudnice

toliko je toga
protiv nas,
da je pravo čudo
što još uvijek
postojimo

dobre dušice se
brinu o ravnopravnosti spolova

govore čak i o jednakosti spolova

ajme meni,
to je tako
dosadno i glupo

čisto gubljenje vremena

pa, ljudi nisu ravnopravni

hej, ljudi nisu jednaki, a
kamoli da će spolovi biti
jednaki i ravnopravni

to se nikada neće dogoditi

stvari su kakve jesu i gotovo

bogataš može poštovati siromaha
i siromah može poštovati bogataša,
ali oni nikada neće biti
jednaki i ravnopravni

muškarac može poštovati ženu
i žena može poštovati muškarca,
ali oni nikada neće biti
jednaki i ravnopravni

lav ne mora ubiti zebru
i zebra se ne mora bojati lava,
ali zakoni džungle
se neće promijeniti
zbog tih činjenica

odnosi među ljudima i
odnosi među spolovima
su uspostavljeni davno prije
svih ovih pseudoznastvenih
gluparija i maštarija

mi ne smijemo
živjeti kako želimo

mi moramo umrijeti
kada ne želimo

ništa nije
kako bi trebalo biti

sve je kako
mora biti

nama je to
teško prihvatiti,
ali
nas se ništa
ne pita

uzmi ili ostavi

mi nismo vlasnici

naše tijelo nije naše

naša duša nije naša

mi samo
posuđujemo vrijeme

to je sve

ljudima nedostaje sreće

bogovima nedostaje
neizvjesnost

ako želiš živjeti,
protiv sebe ćeš imati
cijelu sobu
punu zakona, sudaca i
porote

ako želiš uživati,
protiv sebe ćeš imati
cijelu vojsku
doktora, svećenika i
savjetnika

ako želiš biti slobodan,
protiv sebe ćeš imati
cijelu zgradu
punu psihologa i
psihijatara

ako želiš umrijeti,
svi će te ostaviti na miru

nitko neće imati
ništa protiv
tvoje smrti

ništa nije bolje,

ali
mi to ne znamo,
sve dok ne probamo

ljudi prvo zažele, a
onda zažale,

ali
uvijek prekasno

uvijek je privlačno
ono što nemamo,

jer uvijek je lakše
zamišljati dobar život,
nego živjeti dobrim životom

mi sami sebe ponizimo,

drugi nas samo ošamare

mi se sami predamo,

drugi nas samo dokrajče

mi sami sebe ne poštujemo,

drugi nas samo iskorištavaju

mi sami sebi ne vjerujemo,

drugi nas samo gurnu
dublje u blato

imali smo nešto,

izgubili smo to nešto

i
sada se bojimo
i
sada se sramimo

a kada odrastemo,
biti će nam žao
što nismo bili hrabriji

kada sam bio malo dijete i
kada nisam htio nešto
pojesti, stariji ljudi oko mene
bi mi uvijek govorili:
e, da si gladan,
jeo bi ono što ti se nudi

da potkrijepe tu svoju
misao, uvijek bi još
dodali sljedeću izjavu:
ljudi koji su bili u
konc-logorima, jeli su
travu i muhe

da, točno

ali, ne slažem se

naime, problem je u
sljedećem

da je netko ljudima
u konc-logorima,
ponudio janjetinu i
hobotnicu ispod peke,
oni sigurno ne bi rekli:
a, ne hvala

mi smo gladni,
mi ćemo pojesti
travu i muhe

dakle, nije problem
glad

problem je
nedostatak izbora

ili u mojem slučaju,
problem je uvijek bio:
višak dostupnih izvora hrane

to je sve

popularna demagogija tvrdi:
svatko dobije ono što zaslužuje

da, točno

mi biramo ono što je ponuđeno,
ali
pravo pitanje glasi:
tko odlučuje o ponudi?

tko određuje što će se
ponuditi narodu na biranje?

narod dobije ono što izabere,
ali
bira samo ono što
mu se nudi

prema tome, dabome

svi mi trpimo
nečija sranja,
tako svijet funkcionira

nitko ne živi besplatno,
svi plaćamo cijenu

nikome nije puno bolje,
barem ne dugoročno i
barem ne zauvijek

prema tome,
čemu se žaliti?

a na kraju,
i kome se žaliti?

ništa od toga,
to ne pomaže

zaboravi žalopojke,
pljuni u šake i
obavi svoj posao

a
onda se makni, jer
na tvoje mjesto
dolazi neki novi seronja

tako je oduvijek bilo
i
tako će biti zauvijek

nitko ne radi
ništa zbog drugih

niti živi,
niti umire

niti voli,
niti laže

niti piše,
niti diše

niti jede,
niti sere

sve što radimo,
radimo za sebe
i zbog sebe

svi traže podršku
izvan sebe

kod publike

ali,
jedina istinska
podrška koju
možemo pronaći,
nalazi se u nama

naivne dušice pitaju:
je li to u redu?

a odgovor glasi:
znaš što,
ajde ti radi ono u
što vjeruješ, pa ćeš
sam vidjeti što i kakvo
je to,

za tebe...

drugačije ne ide

tako je i najbolje, jer
nema žaljenja niti
okrivljavanja

naše ponašanje je
puno kompromisa

naši razgovori su
puni kompromisa

i sada,
ako se još
moramo oblačiti
i izgledati poput
kompromisa,
onda neka sve ide
u tri pičke materine

mislim,
čemu živjeti?

zašto živimo,
ako se
stalno namještamo?

stalno se prilagođavamo

čemu?

što je to toliko važno?

društvo nam daje
sigurnost, ali nam
uzima osobnost

to je svrha
postojanja svih stranaka i
pokreta, uključujući i
religiju

to si poseban,
jedinstven,
neponovljiv

da, i?

zašto je to
toliko važno?

svi smo mi takvi

posebni,
jedinstveni,
neponovljivi

izađeš na ulicu,
uđeš u autobus
ili kafić

svejedno je

svugdje oko nas
se nalaze takvi ljudi

ali, to,
samo po sebi,
ništa ne znači

nitko nam neće
pokloniti milijun eura,
zbog te činjenice

nitko nije sretan,
samo zato
što tako stoje stvari

nitko se ne voli,
zbog toga

sve su to gluposti

možeš to zaboraviti

postoji li bog?

nemam pojma

ali, jedno znam

ako se bog
nalazi samo u crkvi,
onda ne postoji

daj da bi dobio

ništa od toga

to lijepo zvuči,
ali
ništa ne znači

puno bolje je:
daj što želiš dati
i koliko želiš dati,
a što ćeš dobiti
to ćeš vidjeti

možda ne dobiješ ništa

možda ne dobiješ
onoliko koliko si očekivao

možda ne dobiješ
ono što si htio

moguće su
tisuće kombinacija

možda je još
bolja parola:
uzmi da bi imao

jedan pametan
čovjek je rekao:
ono što imam,
uzeo sam od drugih,
a
ono što drugi imaju,
uzeli su od mene

ne veselim se
tuđim problemima
niti poteškoćama,
jer
svi mi živimo
na oštrici noža

jedan pogrešan korak
je dovoljan za katastrofu,
a
to se može dogoditi
uvijek i svakome

neke stvari se dogode,
htjeli mi to ili ne

možda je bolje reći:
bili mi svjesni toga ili ne

život nam zadaje udarce,
a
mi zbrajamo ožiljke i
zovemo to sudbinom

tko zna,
kako bih ja
trebao živjeti?

tko zna,
kako bih ja
trebao izgledati?

tko zna,
što bih ja
trebao raditi?

tko zna,
u što bih ja
trebao vjerovati?

nitko

osim mene samog

tko meni može pomoći?

nitko

samo ja,
sam sebi

dobio sam
što sam dobio

da li sam to i
zaslužio ili
se radilo samo
o sreći i nesreći,
nemam pojma

neke stvari
treba razumjeti,
ali
mnoge stvari
ne treba
previše analizirati,
jer
toliko je toga
što ne znamo,
da je uistinu
nemoguće biti pametniji

mi živimo,
ali
ne znamo zašto
niti koliko još dugo

mi puno toga želimo,
ali jako malo toga nudimo

mi puno toga snivamo,
ali jako malo toga imamo

mi puno toga zahtijevamo,
ali jako malo toga dajemo

mi puno toga kažemo,
ali u jako malo toga vjerujemo

ako u ženskom srcu
nema ljubavi za mene,
ta žena nikada neće
biti moja

nikada

mogu donijeti zlato,

mogu donijeti dijamante,

mogu donijeti kamen sa Marsa,

ali
ništa od toga ne pomaže

pjesme su jednostavne,
ljudi su komplicirani

stihovi su lagani,
ljudi su teški

riječi se mogu izbrisati,
ljudi se ne mogu promijeniti...

dovoljno sam rekao

ja mogu vidjeti

ja mogu znati

ja mogu voljeti

samo,

lakše je uzeti, nego dati

lakše je uništiti, nego stvoriti

lakše je kriviti, nego odgovarati

lakše je lagati, nego biti

taština, ljubomora, oholost

sve to dolazi puno prije
dobrote

dobrota je prekrivena
slojevima mojih strahova

upoznao sam velike ljude,
ali ja nisam velik čovjek

vidio sam velike ljude,
ali ja nisam velik čovjek

čitao sam djela velikih ljudi,
ali ja nisam jedan od njih

slušao sam glazbu velikih ljudi,
ali ja nisam jedan od tih

htio sam postati velik čovjek,
ali nisam to ja

htio bih to biti,
ali ništa od toga

trebao bih se ponovno roditi

svi mi zauzimamo stavove
jedni prema drugima

muškarci prema ženama,
žene prema muškarcima

bijelci prema crncima,
crnci prema bijelcima

Hrvati prema Srbima,
Srbi prema Hrvatima

postoji još tisuću kombinacija

mi stvaramo
kulturu u kojoj živimo

ta kultura nas oblikuje

daje nam podršku
kod prvih koraka

dugujemo joj nešto

i vraćamo joj to nešto

a koju cijenu
pri tome plaćamo,
ne znamo sve dokle
ne postane prekasno

onaj tko se
drugima sviđa,
troši previše
vremena na
nevažne stvari

onaj tko se
većini ne sviđa,
taj je shvatio
smisao svojeg života

tko sam ja?

što sam ja?

to ne znam niti ja,
a kamoli publika

ti si dobar, kažu neki

to nije važno

ono što je važno,
jest:
sviđam li ti se ili ne?

i to je sve

ti si ovo,
ti si ono,
ljudi govore

daj, odjebite s time

niste vi ovdje
da dajete ocjene
mojoj osobnosti i
mojem karakteru

sve te silne priče
uopće nisu važne

ocjenjujemo jedni druge,
a nije nam jasno niti
tko je osoba u ogledalu

oni koje najviše primjećujemo,
najmanje primjećuju nas

oni koje uopće ne primjećujemo,
takvi najviše primjećuju nas

to je sve
nekakva energija

energetska mreža
ljudskih odnosa

prava misterija

mi smo slijepi
za sve dobre stvari
koje nas žele dotaknuti

patimo, tražimo, starimo
i glumimo budale

nikada ne nalazimo raj

a ne, to nije
naše vidno polje

kao da smo ovdje
samo zato da
u svemu pogriješimo

u tome smo
najveći stručnjaci

ali
što je, tu je

u svemu treba
znati uživati

grozimo se ubojica,
lopova i silovatelja,
ali nikoga od njih
ne šaljemo u ludnice

u ludnicama su ljudi
koji ne rade ništa
protiv čovječanstva

za društvo,
oni koji ubijaju,
siluju i pljačkaju,
jesu normalniji
od onih koji
zamišljaju da su
Napoleoni i Cezari

da li je ovo
društvo normalno?

i što je to
biti normalan?

tko je normalan?

tko to određuje?

masovna histerija,
čini se

napravi ono
što moraš napraviti

i živi što jednostavnije

sve ostalo
nije vrijedno spomena

ipak, većina ljudi
bira ono što je jeftinije

ako je smrt
jeftinija od života,
ljudi će izabrati smrt

ako je poraz
jeftiniji od pobjede,
ljudi će izabrati poraz

radi se ono
što se može

daje se ono
što se ima,
ali ne svima

kada smo siromašni,
to je samo naš problem

sami smo u tome

a kada smo bogati,
onda i drugi ljudi
pokazuju interes za nas

jer
lakše je uzimati,
nego davati

nevjerojatno je to

koliko je
dobar osjećaj
dobivati ili uzimati,
toliko je loš osjećaj
gubiti ili davati

ah, pohlepa

to je naša prava strana

sve je relativno

i od najveće budale
možemo nešto naučiti

ali
niti od najpametnije osobe
ne možemo sve naučiti

dokle god smo živi
imati ćemo probleme,
sukobe i neslaganja

to nitko ne može izbjeći,
jer nirvana nije ljudska priroda

i zato,
prihvati život,
prihvati teškoće,
daj sve od sebe i
tjeraj dalje

nemoj se bojati,
jer
sve ćeš preživjeti,
osim vlastite smrti

svi smo,
barem jednom,
došli do provalije i
svi smo vidjeli
pomoć na drugoj strani,
ali nitko nas tamo
nije mogao prebaciti

takve stvari
moramo sami obaviti

moramo si sami pomoći

ovisimo o sebi

to je ponekad zastrašujuće,
ali
to je oduvijek bilo tako i
zauvijek će biti tako

zašto ljudi varaju?

zasite se partnera

veza se istroši

strast se potroši

alkohol proradi

čitam tekstove i
u jednom,
žena kaže:
prekinula sam s
oženjenim koji me je tukao

ne razumijem to

zašto javnosti nije rekla
da je započela vezu s njim,
prije pet godina

tada je šutila,
a sada govori

mogla se pohvaliti:
hej ljudi,
ševim se s oženjenim
i frajer me mlati

ali nije

tada je to bila
njezina privatna stvar,
a sada to postaje
priča za javnost

koja je svrha
svega toga?

što takvi
ljudi žele?

gdje im je
dostojanstvo?

u čemu je razlika?

jesmo li na suprotnim stranama?

ako jesmo,
je li to zbog
politike ili prirode?

hormoni ili moć?

ako nam se netko sviđa,
želimo se ševiti s tom osobom

i žene i muškarci

tu razlike nema

a nakon dobrog seksa,
uvijek dolaze druge želje

i muškarcima i ženama

ljubav, veza,
brak, djeca

izbor je velik,
ali
rezultat baš i nije

živi,

nikome nećeš nedostajati

budi,

to si ti

da, da

bolje ne može

napravi to,

zaboravi to

uzmi,

plati

nemoj tražiti,
jer
nećeš pronaći

ne, ne

to što tražiš,

hej, to ne postoji

kako dokazati ljubav?

kroz patnju

kako dokazati vjeru?

kroz teškoće

znači, osoba koja
voli i vjeruje je
cijeli život osuđena
na patnju i teškoće

malo je prave ljubavi

malo je prave vjere

sve je komercijala

sve je moda

čuje se to u pjesmama

vidi se to u filmovima

primjeti se to u razgovorima

svi tražimo prave riječi

iza njih se skrivamo

sa nima se ponosimo

kao da biti iskren
više nije važno

važnije je biti u trendu

to je sigurnije

to se može unovčiti

bogatom čovjeku,
život je težak

siromašnom čovjeku,
život je nepodnošljiv

bogataš ima probleme

siromah ima sramotu

problemi se mogu zaboraviti

sramota te prati,
na svakom koraku

biti čovjek
znači biti jadan i bijedan

mi smo tragični likovi,
jer se bojimo
vlastite smrtnosti

ljudi žele novac
samo zato da lakše podnesu
svoju jad i bijedu

dokle god smo živi
ne možemo pobjeći
od svoje ljudskosti i
baš zato čeznemo
za novcem, jer nam
samo on može olakšati
te bijedne dane
čekanja

mi ne živimo

mi samo čekamo i potiskujemo

svjesni smo svoje smrtnosti,
ali je ne prihvaćamo i zato
sve ostalo uništavamo

osvećujemo se unaprijed

ne možemo dozvoliti
da nešto lijepo
ostane iza nas, a
da mi u tome ne uživamo

to nas užasava

to nas izjeda

mi smo čudovišta

i zato se brinemo
da ništa lijepo
ne ostavimo iza sebe

naš cilj je ostaviti
svijet još gorim
nego što je bio

to nam ne donosi sreću

ali smo zato sigurni
kako niti oni iza nas
neće proći ništa bolje

neka i drugi jedu govna

tko ih jebe!

mi se rađamo

mi ne postajemo

ništa neće biti bolje

nitko ne postaje bolji

zaboravite nadu

zaboravite molitvu

ostavite zvijezde na miru,
neka spavaju

poštujte to što imate,
jer bolje nemate

niti ćete ikada imati

kada se rodi,
čovjek se treba
ostaviti svake
nade, molitve i
religije

ništa ne pomaže

to što jesmo i
to što imamo,
potpuno je isto

ništa se ne mijenja

nikada

svatko ima pravo
na svoj izričaj

to mi ne smeta,
jer nad time
nemam kontrolu

tuđe riječi i
tuđi stavovi,
nisu obvezujući
za mene

mogu ih poslušati
ili pročitati, ali se
mogu i nasmijati ili
sve zaboraviti

osim toga,
riječi su besplatne,
a toilika im je i vrijednost

riječi ne znače ništa,
to su samo simboli

dokaz?

nazovite ružu govnom i
ona neće prestati mirisati

nazovite govno ružom i
ono neće prestati smrdjeti

mi smo ono što jesmo i
nikakve riječi ne mogu to promijeniti

niti pohvalne niti kritične

nitko nije postao pametan,
zato što su mu drugi govorili
da je pametan

nitko nije postao lijep,
zato što su mu drugi govorili
da je lijep

nitko nije postao nešto
zbog drugih, već zbog sebe

točnije, nitko nije ništa postao

mi nešto jesmo ili nismo,

od početka

od rođenja

pakao nije nešto
što nam drugi spremaju

pakao je nešto
što sami sebi stvaramo

svaki dan
imamo jedan dan
manje za život

svakim danom
gubimo nešto,
a da toga
nismo svjesni

zato je
svaki trenutak važan

nitko nam ništa
neće dati

ako nešto želimo,
moramo to i uzeti

ne postoji drugi način

ne postoji lakši način

to je tako

život nije igra za slabiće

ne interesira me
što drugi misle

ne interesira me
što drugi govore

ne živim ja
u njihovim glavama

to je njihov problem,
a ne moj

moj život nije
tuđi život

moj put nije
tuđi put

imam pravo griješiti
kao što imam pravo
i živjeti, jer
kada sam se rodio,
dobio sam dozvolu
živjeti i griješiti

nemoj tražiti sreću

budi sretan što si živ

ako ti to nije dovoljno,
bojim se kako ti ništa
nikada neće biti dovoljno

čini se kao poziv na poniznost

čini se kao poziv na skromnost

ne znam

ne znam što je to tebi,
jer
to ovisi samo o tebi

ljudi se dive
ljepoti i hrabrosti,
inteligenciji i talentu,
umjetnosti i mudrosti

ali
cijene samo novac

ljubav je prolazna,
novac ostaje

biti kralj
ne znači
imati vlast
nad drugima

biti kralj
znači imati
vlast nad sobom

glupo je ići nekamo
samo zato što i
drugi idu tamo

glupo je raditi nešto
samo zato što
ti je netko rekao
da to radiš

svatko od nas
se rađa kao genije,
a umire kao budala

zašto?

zato što u jednom
trenutku života
počnemo tragati
za nekim ciljem, a
taj cilj ne postoji

kako se spasiti?

promjena se događa
kada prihvatimo
ono što jesmo

ali kako to otkriti?

počni od početka

ne shvaćam

otvori oči

još uvijek ne shvaćam

nemoj živjeti
da bi bio sretan,
već budi sretan
što živiš

svoj život živi,
svijetu se ne divi,
jer
svijet će uvijek
samo biti,
ono što ti
ne smiješ postati

meni, nepoznat autor

bojimo se sitnih poraza
i malih gubitaka, a
sve nas čeka trenutak
kada ćemo izgubiti sve,
jer
smrt je upravo takva:
uzima baš sve,
ništa ne ostaje

zašto smo onda
tako jadni
da nas živciraju
ti mali gubici i
ti sitni porazi

nije mi to jasno

što nas čini takvima?

zašto se ne možemo
uzdignuti iznad toga?

možda odgovor leži u
našoj nesposobnosti
da budemo sami, jer
kada je čovjek sam,
onda je ono što je

a kada je dio mase,
postaje čudovište
koje postaje žrtva
svojih strahova

danas je važnije
što ljudi govore,
od onoga što rade

netko priča o
ljubavi i miru,
a publika plješće

ljudi su ganuti,
ljudi plaču

ali kada ta ista osoba
pošalje 50000 vojnika
u rat,
onda nitko ne plače

onda nikoga nije briga

mediji su cirkus,
koji ljude navodi
da glume dresirane
životinje

nije me briga tko što
misli i tko što govori
o meni i o mojem
životu

imam svoju glavu
da slobodno mislim
njome

i dokle god sam živ,
u pravu sam

kada ću pogriješiti
u procjeni,
biti ću mrtav

ne može biti
jednostavnije

da, ja sam izgubljena duša

i dovoljno sam jak to vidjeti,
ali ne želim pristati
postati suviše glup i
povjerovati kako će me
netko drugi spasiti

ako se ja sam
ne uspijem spasiti,
nitko mi neće
u tome pomoći

moj život je
moja prilika za to

to je sve

moja duša ne treba pomoć

niti savjete

niti upute

mi jako dobro znamo
tko nas je ošamario

tko nas je udario

tko nas je uvrijedio

ali pravo pitanje je:
tko nam je ukrao dušu?

tko nam je ukrao slobodu?

u čemu je naš problem?

bojimo se života, a
život je nešto
čega se ne bi
trebali bojati, jer
samo vlastitu smrt
ne možemo preživjeti

sve ostalo ćemo
preživjeti,
samo vlastitu smrt
nećemo

mi se bojimo

ali,
čega se mi to točno bojimo?

bojimo se onoga što jesmo

bojimo se svoje realnosti?

pa, ne postoji
rezervna realnost

ne postoji mogućnost
kako ćemo se sutra
probuditi u nekom
novom svijetu

naša mašta i
naše želje
nisu alternative

to su samo slike
u našim glavama

ne možemo to
ozbiljno percipirati
kao bolji svijet

mi smo osposobljeni
živjeti u ovome svijetu

da nismo,
ne bismo se
niti rodili

ne bismo
niti postojali

dakle, mi se bojimo,
a potpuno smo sposobni
preživjeti ovaj svijet

mi stalno želimo
nešto drugo, a
stvoreni smo upravo
za ovo što imamo

nevjerojatno!

pa, tko je tu lud?!

mi samo mislimo
kako nešto znamo

i na temelju
te zablude,
stvaramo vlastite
brige, želje i
molitve

jednom rječju,
probleme

na neki način,
to je izraz
ljudske bahatosti

činjenica je
kako je sve već određeno
našim postankom

pa i sam naš postanak
je određen nekim redom

postoji plan,
kojega mi nismo svjesni

a čak i da to nije istina,
toliko se različitih kombinacija
može izdogađati kroz život,
da naša inteligencija
to ne može shvatiti

kada se radi o
tajnama svemira,
mi to ne možemo
smisleno posložiti
u svojim glavama,
a da bismo mogli
razumjeti o čemu se
to točno radi

ne očekujem od sebe
da radim ono što drugi rade

ne očekujem od sebe
da živim onako kako drugi žive

ne očekujem od sebe
da budem onakav,
kakvog drugi očekuju
da budem

ne očekujem od sebe
da živim život,
kakvog bi drugi htjeli
da živim

ako propadnem,
propasti ću
na svoj način

ako uspijem,
uspjeti ću
na svoj način

život je umjetnost

život je stvar stila

a u tim stvarima,
kompromisu nema mjesta

nemam te ja čemu naučiti,
jer
sve što ja znam,
znaš i ti

bitno je željeti vidjeti

bitno je biti spreman vidjeti

samo to je važno

ja ti mogu pričati

ja ti mogu opisivati

ja te mogu ohrabrivati

ali
tvoje oči ne mogu otvoriti

to možeš samo ti

to je tvoj posao,
a ne moj

danas se živi,
sutra se umire

danas je pravi trenutak,
sutra je prekasno

danas imam,
sutra gubim

danas znam,
sutra će vrijediti druga pravila

danas sam ovdje,
a sutra tko zna gdje,
ali
nije važno gdje sam,
jer
svugdje sam to isti ja

nisam prodisao
zahvaljujući tuđim savjetima

nisam prohodao
zahvaljujući tuđim savjetima

nisam progovorio
zahvaljujući tuđim savjetima

dakle,
najvažnije stvari u životu
odradio sam oslanjajući se
na sebe i vlastite instinkte

i zato,
nije važno
što drugi pričaju

već je važno
što ja radim

u životu
važna je distanca

nisam protiv druženja,
ali
moja samoća
moja je ljubavnica

samo njoj sam vjeran,
jer
poznajemo se
od početka vremena

cijelu vječnost
živimo skupa

samo nju mogu
zagrliti i iskreno poljubiti

sve druge i
sve ostalo,
sam već zaboravio

puno je knjiga,
ali
sve te riječi
ne znače ništa,
jer
život je promjena, a
na knjigama je prašina

mi sami smo odgovorni,
a opet smo obični smrtnici

možemo li nešto napraviti
ili samo možemo čekati,
pitanje je sad

dok radimo
potrebno je strpljenje,
a dok čekamo
potrebna je hrabrost

netko je gore, a
netko je dolje

možda bi život
bio ljepši kada
bismo znali
zašto je to tako,
a možda i ne bi

tko to zna

nitko

kada nestane milosti
u ljudskim srcima,
sve ovo će se
raspasti

sve će propasti

a kada se to dogodi,
poželjeti ćeš da se
nikada nisi rodio

nafta i novac
su važniji od
krvi i suza

mi nikada nismo
postali ljudi

to je ostala
samo riječ,
samo simbol

ništa više

šansa je trajala kratko,
svega par trenutaka

a onda je došlo
sve ovo drugo

sada je prekasno,
povratka nema

nema vraćanja

nema poboljšanja

tonemo do kraja,

amen

od drugih ćemo dobiti
samo ono što nam oni
žele dati, a ne ono
što mi želimo da nam
oni daju

svatko od nas
mora naučiti
ovu lekciju

da li će to biti
na lijep ili ružan
način, to ovisi
o nama, jer
nismo svi isti

u kontekstu ovoga,
kako nismo svi isti,
zapela mi je za oko
jedna misao, a
koja glasi:
imaš samo ono
što si spreman imati

i zato:
nemoj plakati,
nemoj kukati i
nemoj se žaliti

nemoj čak niti
željeti

nemoj se niti moliti

nema smisla

smrt je u nama

to je ono što nas užasava

možemo bježati, ali
se ne možemo sakriti,
jer
sve užase
nosimo u sebi

ništa opasno
se ne nalazi vani,
izvan nas

sve što nas
sputava i uništava
nalazi se u nama,
dio je nas

normalno,
isto pravilo
vrijedi i za
suprotne emocije

život je u nama

sreća je u nama

radost je u nama

zabava je u nama

ne trebamo druge ljude
da bismo osjetili radost

ne trebamo druge ljude
kako bismo osjetili sreću

sve je to u nama

i svjetlo i tama

kada smo se rodili,
nešto smo dobili

ne puno i ne sve,
ali ipak nešto svoje

a, to je i najvažnije

imati nešto svoje

poštujem svoje, jer
drugo nemam

moj život je meni sve,
jer drugog nemam

što god radio,
budi ustrajan i
nemoj se bojati,
jer
kada griješiš,
stvaraš zdrave temelje
za buduće uspjehe

tko živi u strahu,
boji se pogriješiti
i zato će teško
uspjeti

put do uspjeha
je popločen
sa puno, puno
grešaka

to nije
anti-propaganda
niti floskula,
to je
provjerena činjenica

imam vlastitu glavu
kako bih njome mislio, a
ne kako bih citirao
nepoznate ili mrtve ljude

tko u sebi ne pronađe
snagu i smisao,
taj je samoga sebe
osudio na vječno
ropstvo

i zato,
ne treba žaliti nikoga,
a ponajmanje sebe

možda zvuči okrutno,
ali to je tako

ne vjerujem nikome,
osim sebi

ne garantiram za nikoga,
osim za sebe

ne stavljam ruku u vatru
za nikoga,
osim za sebe

sve se ponavlja

sve je isto

zato proročanstva i
nisu proročanstva,
već samo precizno
svjedočenje
jednog vremena

ništa nije bolje

ništa nije lakše

niti će ikada
biti bolje

niti će ikada
biti lakše

u ovome životu,
za nikoga
milosti nema

nitko ništa ne zna

svi samo glume
velike umove, a
u stvarnosti su
veliki blesani

nitko nije ništa
značajno napravio
u cijeloj povijesti
čovječanstva

samo se vode ratovi i
iscrtavaju se granice

tko je izmislio zrak?

tko je izmislio vodu?

tko je izmislio krv?

a, nebo i kišu?

kojim pravom
se buši zemlja i
prodaje nafta?

nitko nije
izmislio naftu, pa
onda nitko niti ne može
biti njen vlasnik

ona je moja
koliko i bilo čija

tko ima pravo
donijeti odluku
o svojatanju
zemljinih resursa?

mi smo akteri u
igri bolesnih umova

koja je razlika
između slobode i ropstva?

živiš li na temelju
tuđeg mišljenja ili
živiš na temelju
vlastitih kriterija?

donosiš li odluke
na temelju
popularnosti neke ideje
ili na temelju
vlastitih stavova?

ako si pametan,
sam ćeš shvatiti
što trebaš raditi i
kako trebaš živjeti

a ako si glup,
nitko ti ne može pomoći

i zato,
ne traži savjete i
ne dijeli savjete, jer
iz toga ne može proizaći
ništa korisno niti dobro

dobra knjiga je ona
koju nisi do kraja pročitao

dobar čovjek je onaj
kojeg nisi do kraja upoznao

dobro djelo je nešto
što nisi ti napravio

dobar život je vrijeme
kada se nisi bojao

vise na gaćama

vise na hlačama

vise na majicama

vise na košuljama

ne bi bilo loše
niti da vise na ljudima

tako bismo odmah znali
kakav postupak održavanja
netko treba

to bi nam skratilo
mnoge muke

život bi nam bio
jednostavniji

to je stvar nostalgije

roditelji svojoj djeci
pričaju kako se
nekada bolje živjelo

djeca tada,
u svojoj glavi,
stvaraju idealizirane
pojmove i kreću
u borbu za bolje

ništa nije
bilo bolje

niti će išta
biti bolje

sve je to samo
prežvakavanje prošlosti

dosadno...

ništa važno
se ne događa
prije 12 sati

da bi živio
kao bogataš,
ne moraš
imati milijune