Vidi pisme ove

slušaj sebe

vjeruj sebi

to ne znači
kako nećeš griješiti

naprotiv

ali
dokle god slušaš sebe
imati ćeš probleme
koje ćeš znati riješiti

vjeruj sebi

slušaj sebe

to ne znači
kako ćeš postati savršen

naprotiv

ali
kada počneš vjerovati drugima,
upasti ćeš u probleme
iz kojih se nećeš znati izvući

u tome se krije opasnost

u tome se kriju troškovi i gubitak

nemoj biti žrtva

nemoj biti budala

moraš biti fokusiran

nemoj dopuštati ljudima
da te prekidaju

ne dopuštaj im
da ti upadaju
u tvoj prostor,
jer
tako ti samo kradu
vrijeme
svojim recikliranim
idejama

fokusiraj se

kada si fokusiran,
razvijaš svoj stil

stil je temelj slobode,
jer
sloboda je stvar načina,
a
način je pečat stila

u životu slobodnog čovjeka,
strast je motiv,
a
zadovoljstvo je nagrada

u životu robova,
strah je motiv,
a
nezadovoljstvo je sudbina

izbor je na tebi

odluči se i kreni

čega se bojiš?!

to moraš znati

strah je izvor neznanja

da bi se steklo znanje,
cijena mora biti plaćena

i to je u redu

jer je cijena neznanja,
dugoročno gledano,
nemjerljivo veća

kome smeta koeficijent,
taj je pravi pacijent

jer
nije pravi problem
u malome koeficijentu

a ne

pravi problem
je u malim mudima i
malome, velikom mozgu

ruka prijevare se skriva
iza tuđih leđa,
ali nikada nije predaleko,
a da nas ne bi mogla
dohvatiti

ruka smrti čeka na nas
u tišini,
ali nikada nije predaleko,
a da nas ne bi mogla
uništiti

ruka izdaje stoji iza osmijeha
tuđeg lica,
ali nikada nije predaleko,
a da nas ne bi mogla
iznenaditi

ali ipak
ono što najviše iznenađuje
je činjenica
kako su to sve -
nevine ruke

ono što je prokleto,
nalazi se u nama

ljubomora i strah

zbog onoga što
nosimo i stvaramo u sebi,
moguće su sve te stvari

lav - na ljetovanje ide sam

tigar - na ljetovanje ide sa ljubavnicom

majmun - na ljetovanje ide sa ženom

magarac - na ljetovanje ide sa ženom i djecom

znanje je drkanje

pljačkanje je moć

rad je za budale

kamate i dividende
su za pametne

slabi su moralni

jaki su nemoralni

mada je to sve relativno

mislim,
sav taj moral i nemoral

sve je to samo dogovor

društveni dogovor
kojim manjina
iskorištava većinu

seks je potreba

tjelesna potreba

kada si gladan,
onda jedeš

i nitko te ne gleda u čudu
i ne govori ti:
hej, pa ti jedeš!

kada si žedan,
onda piješ

i nitko te ne gleda u čudu
i ne govori ti:
hej, pa ti piješ!

kada ti se jebe,
onda se jebeš

i ne razumijem one
koji gledaju u čudu i govore:
hej, pa ti se jebeš!

izvor ljubomore je nesigurnost

lakše je biti ljubomoran,
nego početi vjerovati u sebe

izvor gluposti je strah

lakše je biti glup,
nego početi poštivati samog sebe

ljudsko prokletstvo je
začarani krug

sve se vrti oko:
ljubomore,
straha,
nesigurnosti i
gluposti

uzmi ono što ti se sviđa

uzmi ono što smatraš dobrim

nemoj uzimati nešto
samo zato što
smatraš kako si to
dužan napraviti

jer nisi

voli samo one
što vole tebe

druži se samo s onima
što se žele družiti s tobom

za mnoge ćeš uvijek biti stranac

za mnoge ćeš uvijek biti izvan kruga

to je tako

ne možeš to promijeniti

nemoj niti pokušavati

općenito,
nemoj pokušavati

nećeš ništa postići

osim što ćeš sebe mučiti

ako želiš biti slobodan,
moraš reći ono što
ne žele svi čuti

ako samo govoriš
ono što svi žele čuti,
nikada nećeš biti
slobodan

ne tražim
ono što želim pročitati

ono što želim pročitati,
to pišem

molim za oprost,
ne tražim dopuštenje

da bi nešto cijenio,
moraš to nešto izgubiti

nitko nije zadovoljan
svojim životom,
jer
nitko ne može cijeniti
ono što nije izgubio,
a
kod života je to zeznuto

samo jedan imamo

nema reprize

nema druge šanse

i tako,
nikada ne znamo

samo nagađamo,
a
to nam nije dovoljno

prokletstvo!

starimo

bojimo se

zašto živimo?!

nitko nema nikakve šanse
protiv samoga sebe

zora sviće

puštam je
da prođe

nismo iz
iste priče

budim se

ustajem

odlazim na WC-e

olakšam se

pogledam se u ogledalo
i imam samo jedno
pitanje za sebe:

je li danas,
dan kada umirem

nitko ne zna

svatko zna samo onoliko
koliko je potrebno
da bi odigrao
svoju ulogu

ništa više

nemoj se ugledati u druge

nemoj od drugih tražiti odgovore

drugi ti ne mogu pomoći

barem ne onako
kako ti to priželjkuješ

smisao života nije znati

smisao života je živjeti

imaj dovoljno hrabrosti
odigrati svoju ulogu

to je sve

svi mi samo glumimo
svoje uloge

svi smo mi samo glumci,
koji moraju odglumiti svoje

i zato,
nemoj tražiti odgovore,
jer
pravila mogu biti istinita,
ali
u igri u kojoj se pravila
mijenjaju samim igranjem,
istina i nije toliko važna

tvoja zadaća je samo
pronaći dovoljno hrabrosti
u sebi, da odigraš svoju ulogu
do kraja

nemoj time zamarati druge

drugi nemaju vremena
igrati tvoju ulogu

niti je to njihova uloga

svatko želi samo
odigrati svoju ulogu i
zasluženo otići

budi ono što jesi
i
odigraj ono što imaš
za odglumiti

i do
what i do
the way i do

radim
to što radim
onako kako to radim

bolje ne može

barem ne,
prije nego što dođe vrijeme

cijena se mora platiti

nema smisla tražiti
pravo ulaska,
ako nisi spreman
biti dio priče

i to iz pravih razloga

svi žele bolji posao

svi žele više novaca

svi žele bolji život

svi žele manje posla

ali,
nisu važne želje
jer
želje se ne ispunjavaju

važni su razlozi

ako je razlog:
bijeg,
zaboravi -
nećeš uspjeti

ako je razlog:
skrivanje,
zaboravi -
ništa od toga

razlog mora biti pravi,
a
pravi razlog je
pravo vrijeme

to je sve

moje mišljenje
je samo to

moje mišljenje

ništa više

to nije pravilo

to nije zakon

to nije istina

dobro ga je imati
i
nužno ga je imati,
ali
ne treba od njega
praviti filozofiju

neka je ovdje
sa mnom,
ali
samo dok me
ne ometa

imam ga,
ali
to nisam ja,
jer
život je igra
u kojoj se
pravila mijenjaju
tijekom igre same

nužno je imati okvire,
ali
je opasno biti
zarobljen u njima

ljudi su nesretni,
jer
postaju žrtve
svojih okvira

nitko im ne može
pomoći,
jer
su svoje okvire
samo stvorili

život je komedija
koja ima tragičan
završetak

sprovodi su kao i vjenčanja,
naime glavni likovi su uvijek
manje važni od sporednih

takva je to predstava

život je poput vlaka,
ali
vožnja je u jednome smjeru
i
nitko ne postaje mlađi

niti pametniji,

a niti sretniji

i
nema se što pamtiti,
a
niti zaboraviti

budale se natječu
tko će biti pametniji,
po tome ih se može
prepoznati
i
zbog toga ih treba
izbjegavati

nitko ne posjeduje
vrijeme,
a svi se prave
kao da posjeduju
istinu

smiješno

sto godina je premalo,
a
niti duplo toliko
ne bi nikome
ništa značilo

ljubav se nazire,
ali
strah ipak pobjeđuje

svjetlo je jače od tame,
ali
još nas nitko nije naučio
kako upaliti svjetlo

svi pričaju,
ali
nitko ne zna

svi traže,
ali
nitko ne vidi

svi uzimaju,
ali
nitko nema

svi žele,
ali
nitko ne dobiva

svi hodaju,
ali
nikuda ne stižu

nitko ne želi priznati,
ali
svi se boje

ajme meni,
koja gnjavaža

poslije 30 godina:

ništa novo za vidjeti

ništa novo za čuti

ništa novo za reći.

možemo se samo
natjecati
tko će kome
više dosađivati

to je sve

dugih trideset godina
je iza nas

sasvim dovoljno
da se čovjek
okrene i ode,
bez straha
kako će nešto
važno propustiti
u budućnosti

pamet?

obrazovanje?

iskustvo?

ne

ništa od toga
nije toliko važno

to je važno
samo u utrci štakora

sluge sustava
trebaju diplome

robovi sistema
trebaju iskustva
u klimanju glavama

hrabrost

to je ono
što se traži

to je ono
što svatko treba

sa malo hrabrosti
dolazi i malo sreće,
a uz malo sreće
i hrabrosti,
čovjek može
postati slobodan

o,da

svatko ima
malo šanse
da uspije

svatko može
biti gospodar
svoje sudbine

nitko ne zna

nitko nije pametan

hrpa ljudi stvara
svoje idole,
koji nisu ništa
bolji od njih
i koji se po ničemu
ne razlikuju od mase
koja ih obožava

nemaš se komu diviti

nemaš komu vjerovati

znaš, odnosno ne znaš
isto koliko i drugi

svi smo u istoj kaši

nekome se ovdje sviđa biti

nekome je to odbojno

nevažno

nitko nije bolji

nitko nije lošiji

možeš se čuditi

možeš se diviti

svejedno

ništa se neće promijeniti

svi patimo

svi se bojimo

svi stvaramo svoje nevolje

nevolje se javljaju
kada se uplašimo
onoga što smo sami stvorili

djeca su jača od
svojih roditelja

i kada roditelji shvate
što su stvorili,
uhvati ih panika,
jer nisu spremni
gledati tu snagu
u njezinoj čistoći i ljepoti

i onda odluče uništiti
ono što su stvorili

od srama

srama prema vlastitoj slabosti

ne mogu to podnijeti

umjetnici imaju isti problem

njihove slike, pjesme i knjige
puno su jače od njih samih

suočeni sa takvom snagom,
kojoj ne mogu parirati,
a bojeći se to priznati,
oni se lome

oni pucaju

jednostavno polude

snaga njihovih djela
gnječi njihove kosti
i njihova uplašena srca
prestaju kucati,
od straha

postoji nešto što me usrećuje

nešto što me čini zadovoljnim

nešto na čemu sam zahvalan

nije važno što drugi misle

nije važno što govore

važno je da postoji nešto
stvoreno baš za mene

drugi ne moraju to voljeti

drugi ne moraju to razumjeti

to nije bitno

imam ono što mi treba

i to je jedino važno

život je kurva

nitko ne želi biti siromašan

nitko ne želi biti nemoćan

nitko ne želi biti lošiji

ali,
nitko ne dobije
ono što želi,
već
samo ono što uzme

svatko dobije
ono što zaslužuje,
jer
zaslužiti znači
imati hrabrosti uzeti
i
imati pameti zadržati

oni koji imaju
ti i uzimaju

ako želiš imati,
moraš uzeti

kada čujem ljude
kako govore:
daj da bi dobio,
dođe mi osmijeh na lice,
jer
lako je filozofirati
kada imaš 100 000 eura viška,
a
ljudi koji izgovaraju
takve poštapalice,
obično su oni
koji su dobili te novce

nitko tko je nešto zaradio,
ne može biti ponosan

samo umoran

oni koji kradu,
e ti su ponosni,
jer
su svjesni
kako su uzeli
ono najbolje
što sistem
može ponuditi

tko pošteno radi,
taj dobije
ono što mu drugi
odrede

a tko krade,
taj uzima
ono što mu treba

ma, najteže

što je to?

vjerovati sebi

to je umijeće

prava vrijednost

sve drugo su prazne priče

pusti snovi

najvažnije je vjerovati
samome sebi

to je i najteže

zašto je toliko teško
vjerovati sebi?

zašto stalno ispitujemo druge?

što nam se to događa?

tako je lako prevariti sebe

suviše lako

to je naš
najveći problem

suviše lako
varamo sami sebe

i onda tražimo druge
da nam ponude odgovore
na naše vlastite zablude

to je nemoguće

ne mogu drugi
rješavati naše probleme,
jer naši problemi
leže na temeljima
naših iluzija

imam samo jednu želju

vjerovati sebi

sve drugo može pričekati

mnogi pokušavaju

pokušavaju kopirati druge

pokušavaju biti netko drugi

ali,
samo je jedan original

i samo original
vrijedi onoliko
koliko traži
za sebe

i zato,
nemoj pokušavati

samo budi

budi ono što jesi
i imaj dovoljno hrabrosti
vidjeti
kamo će te to odvesti

kreni od početka

kreni od sebe

hybrid je
pravi dokaz

čujemo se

vidimo se

čitamo se

komentiramo se

ali ipak,
ne poznajemo se

nimalo

tko je ovdje,
dobro da je ovdje

tko nije ovdje,
dobro da nije ovdje

tko me voli,
dobro da me voli

tko me ne voli,
dobro da me ne voli

sve ima svoj razlog

ne možemo sve znati

ne možemo sve razumjeti

možda niti nema potrebe za tim

važno je prihvatiti ono što je,
a ne inzistirati na nečemu
čega nema,
jer rezultat inzistiranja
nikada neće biti onakav
kakav mi priželjkujemo

upravo suprotno

ne izgovaraj tuđe riječi

ne ponavljaj ih

svatko se bori za nešto

iz te borbe izlaze naše riječi

poštuj to

poštuj sebe,
svoj trud i borbu

govori iz svojeg iskustva,
a ne iz tuđeg kuta

nemoj olako duplicirati
tuđe misli

radije napravi pauzu,
kada osjetiš želju
izgovoriti tuđe riječi

ne izgovaraj tuđe riječi

ima nešto ružno u tome

ružno je to što sebe
predstavljaš kao mrtvaca

kao živog, hodajućeg mrtvaca

jer
ako je sve što imaš za reći
samo ponavljanje tuđih riječi i misli,
dakle - iskustva,
onda se postavlja pitanje:
a što si ti radio
dok su drugi živjeli?!

skrivao se?!

bojao se?!

vidiš kako je to
zajebano

i zato,
pamet u glavu

tvoj život je
vrijedan življenja,
a ne
ponavljanja
tuđih jezičnih
konstrukcija

što smo stariji
trebali bismo biti mudriji

trebali bismo biti pametniji

ali,
što sve to uistinu znači?!

ako samo čekamo i razmišljamo,
ništa ne postižemo

čak štoviše,
svakim danom
otkrivamo nove razloge
ili dokaze
zašto nešto
ne možemo imati
ili napraviti

čitamo,
slušamo i
razgovaramo,
ali se
ne mičemo

godine,
same po sebi,
ne donose zadovoljstvo

nije to tako jednostavno

nema nagrade
nakon četrdesete!

ni pedesete

živimo sada
i ovdje

to je sve

ovo nije moje,
ali ipak stavljam to ovdje:

zdravorazumska pravila
stvarnog svijeta
su krhka kolekcija
društveno nametnutih iluzija
i zbog toga se
oko realnosti i istine
može pregovarati

sva pravila mogu biti
prekrojena ili prekršena
i to ne zahtjeva
nemoral

kraj posuđenoga.

čovjek može biti moralan
i kršiti sva društvena pravila

to je prava sloboda

svatko ima pravo
društvena pravila
smatrati lažima i iluzijama

ne postoji jedna,
apsolutna istina

to je granica.

to je zatvor.

to je izolacija.

to je samica.

to je ograda.

to je bodljikava žica.

jedna, apsolutna istina

hej,
pa toga nema!

riječ zarobljava

ples i muzika oslobađaju

tvoj život je tvoja prilika

tvoj život je tvoja mogućnost

nemoj tražiti tuđe savjete

nemoj prihvaćati tuđe odgovore

ti si ovdje da sam/sama
pronađeš ono što te interesira

vjeruj u sebe
i dobiti ćeš sve odgovore

vjeruj u sebe,
to ti je jedina šansa
koju imaš

samo idi

samo hodaj

nemoj se dati smesti

drugi ne znaju
što je tebi važno

druge često niti
nije briga što ti
uistinu želiš

ali,
to nije važno

drugi i nisu toliko važni

naša želja za publikom
je rezultat manjka vjere
u same sebe

svi smo u nekoj mjeri
ovisni o toj iluziji

ovisni o publici

publika može pljeskati

publika može i fućkati

ali,
sve to skupa i nije važno

jer,
osjećaj zadovoljstva
ne dolazi izvana,
putem tuđeg odobravanja,
već iznutra

kada vjerujemo u sebe,
onda smo i zadovoljni sobom,
bez obzira što publika
komentirala ili gestikulirala

ne znam koja je

čak i ako postoji jedan recept za to,
svakome će konačni rezultat
ispasti drugačije

ne možeš kopirati

ne možeš duplicirati

ne ide to tako,
jer
svatko dodaje nešto svoje

svatko donosi nešto
što drugi nemaju

svatko unosi nešto
na svoj način

tako i treba biti

možda i postoji jedan recept,
ali rezultati nikada ne mogu
biti posve jednaki,
jer niti mi
nismo posve jednaki

dakle,
što nam onda preostaje

vjerovati sebi

slušati sebe

voljeti sebe

poštivati sebe

i
živjeti na svoj način

a na kraju,
to je i jedini načini

jer
slušati druge i nije način

to je samo iluzija

samo varka,
kojom
bježimo od odgovornosti

a na kraju
i od svoje slobode

ljudi se boje

radije slušaju savjete,
nego sami sebe

sigurnije je pitati druge,
nego sam odlučiti
što i kako napraviti

kratkoročno,
bolje je slušati druge

dugoročno,
to postaje pogubno

na taj način
osoba ne postaje
ono što uistinu je

ne postaje svoja

ostaje vječno tuđa

tuđi savjeti
mogu zvučati
pametno i logično,
ali
tko nije spreman
ispasti glup i lud,
taj nikada neće
postati slobodan

prava ludnica

gdje god kreneš
svuda su oko tebe

ljudi koji ispituju
i očekuju odgovore

nema odmora

nema pauze

život je kao
školski sat
koji nikada ne prestaje

to je posebno stanje ludila
na koje smo svi pristali

pojedinačno smo upali u tu zamku

jedan po jedan

to postaje naš problem

to nam počinje smetati

i onda se počinje govoriti
o nekakvoj revoluciji

o nekakvom pokretu
koji bi nas uspio sve zajedno,
u isto vrijeme,
iz toga izbaviti

e, neće moći

sam si upao,
sam se i izvlači

nitko ti ne može pomoći

ni Beatlesi,
ni Rolling Stonesi

drugi mogu samo
dobro zaraditi
prodavajući ti lažnu nadu
kako ćeš se osloboditi
pjevajući tuđe pjesme

ili
ponavljajući tuđe mantre

ali,
to se neće dogoditi

a, ne

to ne bi bilo fer

nitko se tako jeftino
nije uspio izvući

cijena se mora platiti,
a sniženja ovdje nema

nemoj tražiti ono što nemaš,
samo zato što to nemaš

pokušaj biti svjestan
što ti je uistinu potrebno

bolje je imati samo ono
što uistinu trebaš,
nego vući teret svega
što ti nije neophodno

da bi u tome uspio,
moraš biti slobodan
i neovisan

znam, nitko baš nije
potpuno slobodan i neovisan

svi živimo u društvu

svi smo dio sistema

svaki sistem ima svoja
pravila i zakone,
kojima se svatko mora
pokoriti

ali ipak,
usprkos ograničenjima,
sloboda postoji

ona se ogleda u načinu

u načinu kako živimo

način je stvar stila

stil je izraz slobode

ljudi bez stila su ružni

ali, samo zato
jer nisu slobodni

zatvoreni su

ograničeni

smrde,
i to
po strahu od samih sebe

ljudi su jadni
jer nisu slobodni

gubitak slobode je
posljedica naivnosti

povratak svojoj slobodi
je pitanje hrabrosti

mnogi ne uspiju

mnogima se neda

mnogi se boje rizika

mnogima je jednostavnije
ostati u kolotečini

ostati u kaljuži

to je moguće,
jer
nitko sam sebi ne smrdi

smeta ti to?

meni ne!

mogu shvatiti kako
netko drugačije razmišlja,
ali
me to nije briga

ja sam taj
koji ovdje i sada
mora odlučiti
što i kako raditi

ovo je slobodna zemlja
i ne vidim u čemu je problem

uistinu nema potrebe
da svi jednako razmišljamo

ovo nije tvornica,
ovo je škola

ovo nije zatvor,
ovo je život

poruka za sve one
koji misle kako znaju bolje
i
za sve one koji misle
kako znaju što je
najbolje za mene

poruka ide ovako:

ništa dobrog
se za mene
ne može napraviti,
osim
ako ja to
ne napravim,
sam za sebe

stoga,
ne budite glupi
i
ne očekujte zahvalnost

rekli ste nešto?

to je vaše mišljenje,
ali
ne i moje

kakve ja imam veze
sa tuđim mišljenjem?!

zar ljudi stvarno vjeruju
kako me obvezuju na nešto
svojim glasanjem?!

svašta!

nisam ničija budala

to su samo lica,
koja ne postoje
nigdje drugdje
osim u toj kutiji

dobar je to posao

isplativ

beznačajna lica
koja ne govore ništa,
upravljaju stvarnim
ljudima koji
ne misle ništa

to je
simbioza iz pakla

izmišljeni likovi
koji samo
otvaraju usta

tko to može
shvaćati ozbiljno?

nije mi jasno

biti voljen je lako

biti voljen je bez veze

voljeti,
e to je već
puno teže

da bi volio,
moraš voljeti
i dobro i zlo

istovremeno

ne možeš uzeti
samo jedan komad,
koji ti se sviđa,
koji razumiješ i
koji prihvačaš,
a ostalo odbaciti

to tako ne ide

ili uzimaš sve
ili ne uzimaš uopće

ne možeš
uzimati samo dijelove

ljudi nisu
spojeni od dijelova

ljudi su cjeline

teško je biti iskren
u svemu tome

zato i lažemo

suncu je svejedno

mozak je divan neprijatelj

savršen, čak

želimo sve znati

puno prije nego što je
to uistinu potrebno

pa onda razmišljamo

analiziramo

predviđamo

istražujemo

možda se bojimo
biti nespremni

možda se sramimo
vlastite nemoći

ne želimo ispasti
neuki

pa onda ispitujemo druge

tražimo odgovore

tražimo vođe

želimo da nam drugi sve kažu

spremni smo zaboraviti sve,
samo da dobijemo ispravne odgovore

pripremljene i spakirane

a onda i sami postajemo
spakirani

poput paketa

poput poklona

bez imalo hrabrosti

bez imalo ljudskosti

ali spremni,
jer smo
jako dobro
sve naučili
što su nam drugi rekli

ipak sam ja sebi najvažniji

na prvo mjesto stavljam sebe

prvo ja, pa dugo, dugo nitko...

volim sebe, poštujem sebe,

a drugima koliko ostane

tako je najbolje...

za mene

kada doživiš neuspjeh
ili
kada te pogode teškoće:

rijetki te žale,

većinu nije briga,

a
neki se potajno vesele

sve te riječi

izgovaram ih

pišem ih

previše ih je

moj život je običan
i malo je hrabrosti u njemu

zar uistinu mislim
kako su moje riječi
nešto posebno?!

zar uistinu umišljam
kako je važno
to što imam za reći?!

zar sam uistinu
toliko bolestan?!

želiš znati?

plati cijenu

želiš imati?

plati cijenu

želiš živjeti?

plati cijenu

zašto baš tebi?

pa, moraš platiti cijenu

nemoj čekati,
druge

nemoj tražiti,
druge

nemoj slušati,
druge

nitko ti ne može pomoći

svi misle samo na sebe

to je sreća,
jer
kada na trenutak
netko pomisli na druge,
ubojstva se događaju

i pljačke

i silovanja

jedina šansa za mir
je da svi misle
samo na sebe

čim se netko
počne brinuti o drugima,
planovi i ciljevi
se oblikuju

tvornice i škole se izgrađuju

ratovi se dogovaraju

grobovi se iskopavaju

istina će vas osloboditi

hmm

čija istina?

ja više vjerujem kako
ljubav oslobađa

ljubav je odsustvo straha

dakle:

voli sebe,

poštuj sebe,

slušaj sebe,

vjeruj sebi

to je za mene
jedini način
da osoba postane slobodna

tuđe lekcije
i tuđi zaključci
ne pomažu puno

osobna svijest o
vlastitoj odgovornosti
za vlastiti život
je jedini način
kojim se dolazi
do slobode

ali,
nije to doslovce dolaženje
jer
nema se kuda doći niti stići

to je,
prije svega,
buđenje

nisam ja baš toliko pametan

znam samo ono
što sam proživio

samo ono
što sam preživio

dakle,
vrlo malo

oni što ne znaju,
citiraju knjige
i zvuče pametno

ali,
samo zvuče tako

a
zvučati i biti,
nije isto

niti blizu da bude isto

i zato
oni što znaju,
nemaju ništa za reći

jer
znaju kako:

svatko mora sam
doživjeti

svatko mora sam
vidjeti

svatko mora sam
shvatiti

svatko mora sam
naučiti

svatko mora sam
odlučiti

i na kraju:
svatko mora sam
umrijeti

teško je reći
što je pravilno

svatko je odgovoran
za svoje postupke

svatko mora moći
živjeti sa posljedicama
svojih djela

ako to netko može,
onda je sve u redu

glupo je govoriti nekomu
što je najbolje za tu osobu,
ako to nešto
sama osoba ne smatra
boljim za sebe

glupo je tjerati
nekoga da radi
nešto što drugi
smatraju da je najbolje,
ako sama osoba
ne vidi to nešto
kao bolju opciju
za sebe

nitko ne treba savjete

nitko ne treba naputke

svatko treba živjeti
i raditi po svojoj savjesti

to je najbolji kriterij za sve

vlastita savjest

odgoj ima svoje granice

ne možeš sve naučiti
od drugih

ne možeš sve dobiti
od drugih

mnoge stvari možeš
saznati i dobiti
samo kroz
vlastito iskustvo

tako i treba biti

nemoj plakati

nemoj žaliti

nemoj analizirati

prihvati se i živi

makni se

putuj

kreći se

budi aktivan

samo tako
možeš postati
ono što želiš biti

rad zatupljuje

igra oplemenjuje

rad je stvorio magarca

igra je stvorila čovjeka

rad ograničuje

igra oslobađa

rad je ružna i dosadna repeticija

igra je lijepa i neprevidiva akcija

rad je statičan trzaj

igra je slobodan pokret

svi moramo učiti

svi imamo svoje slabosti

nigdje ne piše kako
bismo trebali živjeti

to svatko sam
mora odlučiti

život je proces učenja
sazdan od pokušaja,
pogrešaka, zabluda,
eksperimenata

nitko ne treba
savjete niti sugestije

svatko mora pronaći
vlastiti način življenja

glavni kriterij je savjest,
a ne tuđe riječi

to su gluposti

Hrvatska ne želi ući
u EU zato što ispunjava
sve tražene kriterije,
već zato što želi
naučiti kako se postaje
bolje organizirana država

ja se ne upisujem na tečaj
stranog jezika zato što znam
govoriti taj jezik,
već zato što želim
naučiti govoriti taj jezik

ja se ne upisujem na tečaj salse
zato što već znam plesati salsu,
već zato što želim naučiti plesati
taj ples

Hrvatska želi biti dio
Europske zajednice

Hrvatska želi naučiti
kako biti dio te obitelji

Hrvatska želi učiti
kako postati europska država

da bi se nešto naučilo
prvo se mora postati
punopravan član
neke zajednice, projekta,
obitelji, tečaja

učenje je proces
usvajanja potrebnih
vještina i znanja

Hrvatska sada ne zna
niti plesati niti govoriti,
ali
Hrvatska to želi naučiti
i zato želi postati članica
Europske Unije

mi ne tvrdimo kako
imamo bogom dano pravo
biti dio Europe niti tvrdimo
kako smo bolji nego što
uistinu jesmo

mi ne znamo više
nego što znamo

mi samo želimo
imati pravo na učenje

želimo se upisati i
želimo učiti

nitko nema pravo
zabraniti Hrvatskoj
da nauči kako biti
država Europske zajednice

samo zlonamjerna budala
može braniti nekome
da se upiše negdje i
da nešto nauči

Hrvatska ima pravo
postati dio europske obitelji
i ima pravo naučiti kako
biti dio Europe u praksi

drugi imaju:
savjete,
mišljenja,
naputke,
stavove,
komisije,
odbore

ja imam:
slobodu i vjeru

vječna je to borba

s jedne strane:
cijela mašinerija
tuđih pravila i zakona

s moje strane:
srce i duša

borim se za samoga sebe

a što može biti važnije?!

nikome nije lako

svi imamo probleme

važno je biti hrabar

što je hrabrost?!

ne obazirati se na
tuđe stavove i mišljenja

vjerovati u sebe i
živjeti po svojoj savjesti

nikako ne temeljiti
svoje djelovanje i postojanje
na tuđim savjetima ili naputcima

drugi mogu lijepo pričati,
ali ipak je na meni
kako ću ja na kraju živjeti

to je najvažnije

to je moja stvar

na ulazu piše:
spoznaj se,
upoznaj sebe

tamo ne piše:
ocjenjuj druge,
prosuđuj druge,
sudi drugima

tko su nama drugi?

što su nama drugi?

vrijedi o tome razmisliti

vrijeme istječe

jesi li shvatio?

jesi li se oslobodio?

nema nade

nema odgađanja

ne postoji sutra

što si,
gdje si

hajde, reci

nemoj se nadati

ha?!

vrijeme je isteklo

bye, bye...

nema te više

plači dok možeš

pleši dok možeš

smij se dok možeš

jer sutra,
sutra će biti
prekasno za sve to...

znamo samo ono
što sami shvatimo

ono što čujemo ili
pročitamo, slobodno
možemo zaboraviti,
jer od toga
nikakve koristi

tako i mora biti,
jer nismo ovdje
kako bismo druge
kopirali ili kako bi nam
drugi ispirali mozgove

uvijek je zanimljivo
čuti nešto pametno,
ali
ako to sami nismo
zaključili - nema smisla
to pamtiti

koža se mora opeći,
cijena se mora platiti,
ako želimo
nešto znati

hvala na odgoju

hvala na savjetima

hvala na brizi,
ali
ja sada svojim putem
moram poći,
jer
ako jednako mislimo
onda je netko od nas
suvišan,
prekobrojan

ti bi ovo

ti bi ono

i ja bih isto to,
da sam ja - ti,
ali
pošto nisam,
nema smisla
isto razmišljati

nema smisla
isto raditi,
jer
novi život
nije stvoren
da bi bio
kopija nečeg
ranijeg,
već
kako bi bio
novi ples
slobodne duše

tko se ne usudi
svoj ples plesati,
taj se nije trebao
niti roditi

hvala

zatvor - škola

lutke na koncu - djeca

dresirane životinje - djeca

uvrijeđene dušice - učitelji

umišljene guzice - profesori

mašina za mljevenje mesa - sustav

rezultat - uništene osobnosti

sustav?

ovisan sam o sustavu?

plaća, kredit

obuća, režije, hrana

zar uistinu nisam slobodan?

što me oblikovalo?

odgoj, uzori

kazne, strah, prijetnje

ups...

što se to krije
duboko u mojoj prošlosti?

kakvo to čudovište
čući u mojoj utrobi?

hoću li ikada saznati

hoću li se ikada osloboditi

sve ovisi o tebi

sam zaključi

sam shvati

nitko ti ne može reći

zašto imaš svoje oči?

da ti drugi govore što vidiš ili...

zašto imaš svoju glavu?

da ti drugi govore što da misliš ili...

sam odluči

nije to tako teško

samo treba željeti

treba željeti biti slobodan

tko nema želju za
vlastitom slobodom,
ta osoba niti ne može
imati vlastito mišljenje
niti vlastiti pogled na
svijet i događaje oko sebe

to je tako

svakom je dano dovoljno

nema smisla tražiti više,
ako se bojimo koristiti i
ono najosnovnije

tuđe izjave
nisu obvezujuće
za mene

ne želim ih komentirati

ne želim o njima raspravljati

ne želim o njima razmišljati

ne želim ih integrirati
u svoj život

samo ono što sam kažem,
ima nekakvo značenje za mene

što govore drugi,
ostavljam drugima

meni to ne treba

neka ti drugi, sami
razmišljaju o onome
što izgovaraju

tuđe riječi
nisu moj život

nisam zbog toga ovdje

nitko nema odgovore
na moja pitanja

i to je u redu

to je normalno

jer,
zašto sam se rodio
ako netko drugi
već zna,
sve što bih ja
trebao ili želio saznati

onda ne bi bilo
potrebe za
mojim postojanjem

dakle,
moja pitanja i
želja za odgovorima,
dokaz su
kako postoji razlog
zašto sam još uvijek ovdje

među živima

kakvi mentori?!

kakvi savjeti?!

kakvi uzori?!

živim i radim
po svojoj savjesti

neću valjda pitati druge,
radim li dobro

neću valjda pitati druge,
živim li dobro

to ću sam odlučiti

ne tražim druge
da mi govore što i kako
trebam raditi

to znam i sam