Akad
Akad (sumer. Agade; heb. ĐŰÓ ’Akkad) je ime drevnoga grada i pokrajine u sjevernoj Mezopotamiji, između gradova Sipar i Kiš, u današnjem Iraku, vjerojatno oko 50 km jugozapadno od središta Bagdada.
Na vrhuncu svoje moći bio je između 24. st. i 22. st. p.n.e. Ugledu Akada zasigurno je pridonio kralj Sargon Akađanin (23. st. p.n.e.), kojemu je bio prijestolnica, kao i njegovim nasljednicima sve do u 22. st. p.n.e. i uspona Babilonije.
Povijesni izvori
Sumerski tekst iz 3. tisućljeća, poznat kao Akadsko prokletstvo, donosi legendu o uništenju grada. Akad se povremeno spominje i u kasnijoj mezopotamskoj književnosti. Ime mu je ostalo živjeti u službenom nazivu Babilonije, kao »Zemlja Sumera i Akada«, te u nazivu za akadski jezik, što je običaj još iz babilonskog doba, kad su se tako nazivale semitske inačice sumerskih tekstova.
Sam grad do danas nije pronađen.
U Bibliji
Akad se spominje u biblijskom izvještaju u Knjizi Postanka, gdje se navodi kao jedan od Nimrudovih gradova (usp. Post 10,10).
Akadsko carstvo
Akadska država ili Akadsko carstvo naziv je za državu koja se od 23. st. p.n.e. razvila oko grada Akada u Mezopotamiji
Akađani su prvobitno bili nomadski narod koji je živio u središnjem dijelu Mezopotamije. Sargon Akađanin, vojni zapovjednik u vojsci grada Kiša osvojio je područje Sumera oko 2370. pr. Kr. Na obali Eufrata dao je sagraditi novu prijestolnicu, grad Akad, s kraljevskom palačom i hramovima posvećenim svojoj zaštitnici, božici Ištar. Njegovim daljnjim osvajanjima stvorena je Akadska država, dotad najveća država na Bliskom istoku, koja se prostirala od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te od Zagorskog mora na istoku do Sredozemnog mora na zapadu.
Akađani su preuzeli dotadašnju kulturu Sumerana i klinasto pismo, ali glavni govorni jezik južne Mezopotamije postao je akadski koji, za razliku od sumerskog, pripada skupini semitskih jezika.
Najpoznatiji vladar Akadske države bio je Sargon Akađanin. Nije se brinuo samo za politički i teritorijalni procvat države nego je razvijao poljoprivredu, trgovinu itd. Nakon razdoblja vladanja njegovih nasljednika, slijedi prilično nagla propast označena vlašću Gutejaca, a potom, na prelasku iz 3. u 2. tisućljeće p.n.e., i početkom prevlasti Babilonaca i osnutkom Babilonskog carstva.
