Bačve izvorske vode
Naučili su ih da treba popit, da trebaju piti inače će umrijeti. I tako su pili; ponekad radi žeđi, ponekad jer su imali što, a ponekad radi života samog. Umrijeti od dehidracije predstavlja jednu od najtežih i najgorih svršetaka života. Pili su svakodnevno, nekad po dvadeset litara na dan. Organizirali su i natjecanja u ispijanju svega i svačega, a oni su, naravno, uvijek pobjeđivali. Braća Hercegovac postali su poznati po cijeloj okolici kao ljudi koji mogu puno popiti. Bili su petorica, ali nitko zapravo ne zna njihova imena, pa ih ni mi nećemo uzalud spominjati. Ispraksirali su se u pijenju do te mjere da su mogli popiti i posve nepitke stvari, čak i one koje nisu bile u tekućem stanju: pili su vodu iz bare, različite kiseline, Coca-Colu i sve, a ništa im nije štetilo.Živjeli su tako na dobrom glasu sve dok u selo nije došao putnik s kolima krcatim bačvama. Braća Hercegovac, kakvi su bili, pitali su ga što to vozi s namjerom da mu popiju sve što ima unutra. Punitk nije štedio riječi i objasnio im je sve što du ga pitali, pa čak i više. Rekao je da prevozi čistu izvorsku vodu žednim ljudima u Afriku koji vape za kojom kapljicom kakve tekućine jer amo nikad ne pada kiša, a voda je najvrednije bogatsvo. Rekao je i kako voda koju on nosi čini da čovjek više nikada ne bude žedan. Ispričao im je i priču o izvoru koji nikad ne presušuje, ali je zbog zlouporabe odjednom prestao davati vodu. Sada, svakih 100 godina teče samo 10 dana, a voda koja iz njega izvire ima snagu sve one vode koja 100 godina nije istjecala te čovjek koji popije samo čašu te vode može proživjeti cijeli život bez da više ikad išta popije, voda ostaje bistra i unutar njegova tijela i osvježava ga uvijek iznova. Ta voda, završavao je putik, jedini je spas za te ljude u Africi. Putnik je konačno završio, a braća Hercegovac već su bili na smrt ožednjeli. Gotovo da nisu niti slušali što im je putnik govorio, čim su načuli da se radi o nekoj tekućini već su odlučili što će napraviti. Iz pristojnosti pustili su čovjeka da završi svoju priču. Kad su na kraju shvatili da voda u tim bačvama može spasiti živote, pustili su putnika da nastavi svoj put, a čak su se ponudili i da će ga otpratiti do Turske. Nitko ne zna što se dogodilo kad su otišli iz sela. |
