Prije početka bijaše
Da mi je znati tko je dao tako glup naslov jednoj priči. Prije početka, naravno, nije bilo ništa. Odnosno, bilo je ništa, a budući da ništa nije ništa, tj. ništa je ništa, jasno je da nije bilo ništa koje je zapravo bilo, ali ne kao da je bilo nešto jer ništa ne može postojati već je bilo ništa štou konačnici znači da prije početka ne samo da nije bilo ničega nego nije bilo ništa. Zašto onda takav naslov? Što bi sad tu trebao pisati. To je skoro uvreda, dobiti tako glup naslov i onda pisati. Nije jasno niti misli li se na vremenski ili ontološki početak. Ontološki, naime, Bog je oduvijek, čak i prije početka, ali njegov sin, iako vremenski oduvijek, nastao je ontološki tek nakon svog Oca, a tek na kraju pojavio se i Duh Sveti. Barem su nas tako učili u školi oni koji znaju te stvari. A što da pričam. Sad sam tako ljut jer ću još dobiti slabu ocjenu, jer će profesorica reći: 'Baš si to glupo napisao', a ja bih joj najradije rekao da jhe zapravo tema glupa i da nisam mogao bolje. No znam da se moram suzdržati jer inače neće htjeti sa mnom na bijelom konju, kad se pretvorim u princa, otići u daleko kraljevstvo. Ups, nije valjda da sam to naglas napisao. I to još penkalom, u zadaćnicu. Sad moram istrgnuti cijelu stranicu. Što je najbolje, imam još pet minuta za pisanje. Znači ako otrgnem stranicu, neću stići ništa više napisati. Ništa, počinjem.Prije početka, dakle, bio je jedan princ. Imao je problema sa zubima i gotovo cijelo svoje djetinstvo proveo je kod zubara. Već u pubertetu počela mu je i sijediti i otpadati kosa tako da je počeo nositi i periku. Imao je puno problema u životu, a priča o princu i princezi već je započinjala. Još je jednom oprao zube, nazvao mamu da bi čuo posljednje savjete, namjestio frizuru i pet do 12, tj. prije početka bajke, ušao u salu za ples gdje se odigrava početna scena. Eto to je bilo prije početka. A kako je počelo i kako se završilo, eh, da je to netko pitao, bio bih odgovorio... |
