"Dodi da te upoznam;ovo je moj pas."

Kad sam imala 13 godina,u hodniku me jednog neobicno vruceg proljetnog dana docekala njegova slinava njuska u mojoj cipeli. Bio je toliko mali da je cijeli stao u nju. A ja nosim cipele broj 37.

Nikako se nismo mogli odluciti koje ime cemo mu dati... Bio je tako sicusan i blesav da bi i sama pomisao na ostra imena poput Maxa i Rexa bila apsurdna. Na kraju mu je moja sestra dala ime...Ari (sto je bilo usko povezano sa imenom njezinog decka,haha). S vremenom se Ari poceo odazivati na sve pridjeve i umanjenice koje smo mu uspjeli smisliti; ljubavi,pisko,misko,debeli,ljubica,pa cak i na nekoliko iznimno stupidnih naziva koje su moji roditelji DOSLOVNO izmislili; duda (s naglaskom na a),dutko (s naglaskom na o),dudica (s naglaskom na... hmmm...sve...to se,naime,mora vikati).

Ari je samnom zavrsio osnovnu skolu,zavrsio srednju skolu,a sada samnom uci na drugoj godini fakulteta. Da ne spominjem sve propale ljubavi,razocaranja u zivot,svade u prijateljstvima i sve one sekvence koje redovito moramo proci u fazi "ozbiljenja",jel. U svakom trenutku Ari je bio uz mene. Zapravo....Ari zna SVE o meni. Bas sve. Svaku sitnicu,svaki pokret,svaku misao izgovorenu naglas,svaku recenicu izrecenu u tajnosti. Sva sreca da,ipak,ne moze govoriti!

Ari sada ima sedam godina i kad mu pogledam sijedu bradu i brkove... srce mi se steze od same pomisli da ce nas jednog dana napustiti. Nastojim ne primjetiti da trci mrvicu sporije i da se umori stotinku prije. Nastojim ne razmisljati da trenutno ima 50 ljudskih godina i cvrsto vjerujem u znanstvena istrazivanja da manji psi zive duze.

Nitko na svijetu ne moze voljeti kao zivotinja,kao pas. Cisto i bezuvjetno. Nevino i velikodusno. Veseliti se kad te vidi bas svaki put,kao da mu je prvi. Spavati pokraj tebe i poljubiti te bas svako jutro. Pokazati da te voli u svakoj sekundi. Iskreno se veseliti tvojim uspjesima i duboko prozivljavati sa tobom tvoje neuspjehe. Osjecati tvoju bol.
Nije mu tesko dignuti se iz kreveta da te pozdravi,bez obzira u koje doba dana ili noci pokucas na vrata.
Pamtiti lijepo,zaboraviti na ruzno. Oprostiti.

Koji covjek moze uciniti da se osjecas tako posebnim?








- 00:34 - Komentari (1) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

0

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv