Nedavno sam,u razgovoru sa doticnom osobom uspjela izvuci vrijedne podatke iz muskog mozga koji su me,hm...malo je reci dotukli. I neprestano razmisljam o tome i zelim napisati nesto za sto sumnjam da ce ikada procitati,ali u svakom slucaju meni ce biti lakse. Dakle, nevjerojatno me frustrira ta vjecita usporedba muskog i zenskog roda jer, iako su nam genetski predodredene razlike,smatram da generaliziranja na osnovi seksualnih nagona,kao i sklonosti prijevari nisu potrebna. Kao da zene ne varaju?! Naravno da varaju i puno su domisljatije u tome jer uspijevaju zataskati stvari onako kako to samo zene mogu (ne zelim ovime narusiti vlastiti ugled-my soul is clean -ali imala sam priliku vidjeti kako to cini meni vrlo vrlo bliska osoba). Dalje,jasno da i zenama dojadi nakon odredenog vremenskog perioda konstantno isti partner. Pa to je normalno,to je sasvim prirodno,vec sam spomenula da vrijeme stvara naviku u svima nama,a navika dovodi do zasicenja. Jedina moguca razlika izmedu zena i muskaraca u tom pogledu (jasno,postoje cjenjene iznimke) jest ta,sto su zene dovoljno pribrane da u takvim trenucima shvate kako je zasicenje nesto sto se dogada spontano i prirodno i nestaje jednako brzo kao sto je i doslo (ukoliko u pitanju nisu dublji problemi koji se tada rjesavaju na drugi nacin). I ne mozes mi reci da je jedini i i iskljucivi razlog zasto muskarci ne varaju,taj da su kukavice?! Razumijem da smo ljudi i sebicni smo jer,ljudi su sebicni...prema tome proizlazi da ni zene ne varaju iz jednakog razloga-jer se boje da ne izgube osobu koju vole-i to je sasvim prirodno,ali...zasto se boje? Boje se jer vole! That's the point. I mozda sam premlada da to shvatim,svejedno,i dalje cu smatrati da je glavni razlog povjerenja ljubav i postenje prije svega. Postenje. A ne kukavicluk. Mozda sam i staromodna ali...odbijam shvatiti da ljubav nema veze sa meduljudskim odnosima,posebno sa onim odnosima izmedu muskarca i zene. Jer,ako ljubav nema veze sa nama,koji je onda smisao svega onoga sto cinimo zbog ljubavi?! - 00:26 - Komentari (6) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off

	Tople (pred)proljetne zrake sunca jedine mogu izvuci uspavane subotnje setace na ulice,na popodnevne kave,na suncane obale. Znam kakva su suncana popodneva u Puli,stoga namjerno izbjegavam popularna setalista i natrpane kafice gdje prenapuhane informacije kruze od stola do stola,jedna prica pretapa se u drugu i svi uzivaju i smiju se, jer,ne radi se o njima pa je sve urnebesno zabavno. As usually,skrenula sam s teme... Zeljela sam zapravo napisati da,umjesto uobicajenih vikend ruta ja izabirem mjesta kamo nitko ne odlazi ili odlazi jako malo setaca koji traze isto sto i ja; mir i tisinu,mjesto na kojem postojimo samo more i ja,ja i more. Da,znam da svaki moj post ima barem trunku veze sa plazama,suncem i morem,vjerojatno zato sto od rujna do svibnja patim od bolesti zvane "ljetus nostalgicus" i ne mogu si pomoci. U ponedjeljak ponovno odlazim u Zagreb,ususret novim knjigama i rokovima i predavanjima medutim,ne opterecuje me ta cinjenica,niti mi smeta,zapravo veselim se Zagrebu,jer pobjegnem od njega,svaki put kad zazelim se mira i vracam mu se,svaki puta kad nedostaje mi pokreta. A trenutno mi nedostaje pokret,guzve na ulicama,neprestana dogadanja,brzina kojom mi prolete sati,dan,tjedan... Pozdravljam Njegovo Visocanstvo More uz svecano obecanje da cu nositi njegov miris dok budem koracala velegradskim asfaltom. Yey. - 17:39 - Komentari (4) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off