Tople (pred)proljetne zrake sunca jedine mogu izvuci uspavane subotnje setace na ulice,na popodnevne kave,na suncane obale. Znam kakva su suncana popodneva u Puli,stoga namjerno izbjegavam popularna setalista i natrpane kafice gdje prenapuhane informacije kruze od stola do stola,jedna prica pretapa se u drugu i svi uzivaju i smiju se, jer,ne radi se o njima pa je sve urnebesno zabavno. As usually,skrenula sam s teme... Zeljela sam zapravo napisati da,umjesto uobicajenih vikend ruta ja izabirem mjesta kamo nitko ne odlazi ili odlazi jako malo setaca koji traze isto sto i ja; mir i tisinu,mjesto na kojem postojimo samo more i ja,ja i more. Da,znam da svaki moj post ima barem trunku veze sa plazama,suncem i morem,vjerojatno zato sto od rujna do svibnja patim od bolesti zvane "ljetus nostalgicus" i ne mogu si pomoci. U ponedjeljak ponovno odlazim u Zagreb,ususret novim knjigama i rokovima i predavanjima medutim,ne opterecuje me ta cinjenica,niti mi smeta,zapravo veselim se Zagrebu,jer pobjegnem od njega,svaki put kad zazelim se mira i vracam mu se,svaki puta kad nedostaje mi pokreta. A trenutno mi nedostaje pokret,guzve na ulicama,neprestana dogadanja,brzina kojom mi prolete sati,dan,tjedan... Pozdravljam Njegovo Visocanstvo More uz svecano obecanje da cu nositi njegov miris dok budem koracala velegradskim asfaltom. Yey. - 17:39 - Komentari (4) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off