Koliko često supruzi ili suprugu ili bolje rečeno voljenoj osobi kažete VOLIM TE?
Rezultati mjesečnog globalnog istraživanja Reader s Digesta pokazuju da većina ljudi u devet od deset zemalja (Hrvatska je ta deseta!) iskazuje ljubav svojem supružniku svaki dan. A brojke u našoj zemlji pokazuju slijedeće: 26% ispitanika te dvije najljepše riječi izgovore svakodnevno, a 43% jednom tjedno ili mjesečno. Čak 30% „ne sjeća“ se kada su zadnji put prevalili preko usta te tri slatke riječi JA TE VOLIM.
Evo kako stvari stoje u drugim zemljama:
INDIJA: svakodnevno 47% tjedno ili mjesečno 17% ne sjećam se 31%
BRAZIL: svakodnevno 56% tjedno ili mjesečno 19% ne sjećam se 22%
AUSTRALIJA: svakodnevno 65% tjedno ili mjesečno 16% ne sjećam se 17%
TURSKA: svakodnevno 44% tjedno ili mjesečno 25% ne sjećam se 24%
MAĐARSKA: svakodnevno 50% tjedno ili mjesečno 31% ne sjećam se 19%
FRANCUSKA: svakodnevno 57% tjedno ili mjesečno 15% ne sjećam se 23%
ITALIJA: svakodnevno 50% tjedno ili mjesečno 15% ne sjećam se 32%
SAD: svakodnevno 67% tjedno ili mjesečno 11% ne sjećam se 21%
NJEMAČKA: svakodnevno 51% tjedno ili mjesečno 31% ne sjećam se 16%
HRVATSKA: svakodnevno 26% tjedno ili mjesečno 43% ne sjećam se 30%
Čine li vam se rezultati iz drugih zemalja predobrima da biste im povjerovali? I drugi imaju visok postotak „ne sjećam se“ odgovora, a mi smo možda samo iskreniji. Ili smo ipak – hladniji, ili nemamo taj predivan običaj iskazati ljubav voljenoj osobi riječima VOLIM TE, ili smatramo da se to podrazumijeva samo po sebi pa ne treba govoriti, ili možda netko misli da je nepotrebno to govoriti kad se iz postupaka prema nama može zaključiti da nas partner voli, ili su te riječi rezervirane samo za Valentinovo? Imate li Vi potrebu voljenoj osobi reći jasno i glasno da je volite i to obavezno svaki dan barem jedanput i da li voljena osoba i Vas usrećuje istim riječima svakodnevno?
Moje je mišljenje da se ljubav mora dokazivati svakodnevno i to cijelim našim bićem - postupcima, djelima, pogledima, dodirima, srcem, a jednako tako i riječima VOLIM TE, svaki put kad nam to padne na pamet, jer vjerujem da nikad nikome time nećemo dosaditi, pa ni nakon tridesetak godina braka i zajedničkog života. Ne mogu zamisliti niti jedan dan da od ljubavi svog života ne čujem te riječi i iste ne izgovorim njemu. Nije li onda nama svaki dan Valentinovo?
Htjela bih čuti i Vaše mišljenje.
Voli Vas Vaša
Lili
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju
moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com
ARHIVA POSTOVA
Put u beskraj zvan Pariz
Argentina - Brazil
Poruka u ogledalu
Svaki dan života je specijalan
Tegla od krastavaca
Prijatelj
Odvoji vremena
Pismo kćeri ili sinu
Pametni magarac
Vodonošina priča
Ovo bi trebali znati i upamtiti
Kako se nositi s rakom...
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine
Priča o mišu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Mojoj Ivani
12 životnih fraza
Povratak
Obitelj
Evo me k tebi, moje more
Otok Žut
Bonaca
Vrgada
Aspartam
Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.
Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
SVJETLOST
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević
putubeskraj@gmail.com
AMULETI
Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek
Zvonimir Golob
GRLICE U ŠUMI
Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.
Zvonimir Golob
JA TE OBOŽAVAM
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Charles Baudelaire
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesarić